Iz razreda mog sina (mioc, a smjer - to je onaj s dva strana jezika) više se ljudi upisalo na medicinu i kemiju nego na tehničke fakultete. Upisali su se u tu školu jer su smatrali da im daje najbolje podloge za bilo koji fakultet. Obzirom na to gdje su sada ti klinci, imali su pravo. Ako se ne varam, na FER-u ih je šestoro iz generacije (više na računalnim smjerovima, manje na običnoj elektrotehnici) ali tako je to. Sinov najbolji prijatelj studira kemiju, a ima ih bome i na Filozofskom fakultetu. Ova škola dala im je dobre radne navike, koje su iskoristive na svakom fakultetu. Osim toga, razumijevanje fizike i matematike jako puno pomaže djeci da razviju sustav logičkog razmišljanja, koji je također dobrodošao općenito u životu, ne samo na tehničkim fakultetima.
S druge strane, naš sustav ima problem ocjena koje nisu odraz znanja. Sjećam se toga još dok su moji sinovi išli u osnovnu školu. Nerijetko smo im doma krpali rupe u znanju, koje su bile značajne. Uzalud je dijete darovito za matematiku, ako mu nema tko pokazati (čitaj - ako je neadekvatna nastava u osnovnoj školi) pa se kasnije čini da nema dara za matematiku, a zapravo se radi o običnom neznanju. Mnogi od tih koji "nemaju dara" procvjetali bi uz Antoniju Horvatek
http://www.antonija-horvatek.from.hr/ ili slične predane nastavnike.