Moj je nakon prvog tjedna nastave izjavio da se na polugodištu seli u bilo koju drugu bližu školu - može u opću gimnaziju, jezičnu, bilo koju strukovnu, u koju god ga prime, samo da je bliže od ove u kojoj je sad (treba mu cca sat i pol u jednom smjeru). Došla voda na moj mlin . Međutim, nakon drugog tjedna nastave je sav sretan u SUBOTU zajašio u svoju novu školu , na nogomet s ekipom iz razreda. Kad se vratio, rekao je da su se dogovorili da će drugi put oni doći u naš kvart - to me baš raznježilo . Uglavnom, trenutno baš ne propitkujem planove za polugodište
S profesorom matematike je jako zadovoljan, za ostale kaže da su ok. U razredu je s jednim učenikom koji je bio na državnom natjecanju iz matematike u 6. i 8. razredu pa je našao "srodnu dušu" i po tom pitanju. Navodno su njih dvojica već pitali profesora hoće li im držati dodatnu matematiku, rekao je da će probati nešto organizirati, vidjet ćemo kako će se to odvijati
Posljednje uređivanje od Kanga : 26.09.2019. at 19:49
He he. Ništa, kaj bi mu falilo. Još i djecu vodi na putovanja
Moj sin nikad nije nosio mobitel u školu, a sad profesori traže da nose mobitele radi e-sfere (1. razred - frontalna reforma). To mi ide na živce. Ja mu pokušavam smanjiti vrijeme koje provodi pred ekranima, a oni traže mobitele. Još moraju trošiti svoje mobilne podatke
I moj od petog.
Pa sto nemaju školsku mrežu?
Sent from my iPhone using Tapatalk
Moja kćer žali što joj i ove godine G- - - ć ne predaje povijest!
Onda mu ne daj ni dalje.
I pošalji poruku razredniku
Mislim da ne mogu zahtijevati da dijete nosi svoj pribatan uređaj i troši podatke.
Zasigurno ima i djece koja nemaju nikakav uređaj
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 01.10.2019. at 23:25
kod nas su isto koristili kahoot kad je krenula u srednju. U školi imaju školsku mrežu no mobitele koriste svoje.
Zanimljivo, moj je isto u frontalnoj reformi pa nisam primijetila da mu mobitel treba više nego dosad. Koristi razredni WhatsApp, imaju razredni mail na koji im neki profesori šalju materijale, i sl., ali za nastavu mu mobitel zapravo ne treba. Zasad.
Da je u reformi, primijetila sam po tome što imaju puno grupnih zadataka, i na satu i kod kuće.
mislim da jelena.O misli na poslovicu, prilika čini lopova
https://app.powerbi.com/view?r=eyJrI...-Mk4wJG8AWV1hs
Konacno se mogu vidjeti rezultati DM po skolama.
https://www.jutarnji.hr/vijesti/obra...osiji/9892723/
Poslano sa mog FIG-LX1 koristeći Tapatalk
Ministrica je mogla čitati rodin forum pa bi znala da je u XV. gimnaziji problem hrvatski. To između ostalog piše u ovom linkanom članku
Vidi ti gimnazijalaca iz Medjimurske županije, bravooo
baš gledam statistiku
napokon dočekali
Ja nemrem uvečat na mobitelu pa ne vidim niš osim članka iz Jutarnjeg
Stvarno mi je zanimljiv ministričin zaključak, očekivala bih od nekog tko je matematičar malo više analitičnosti u pristupu i tumačenju podataka
U gotovo svim školama prosječna zaključna ocjena iz hrvatskog je viša nego prosječna ocjena na maturi A-razine. U nekim školama te su razlike i puno veće nego u XV. gimnaziji. Iznimke su, ovako na brzinu u Zg:
Lucijanka - prosječna zaključna ocjena iz HJ 3,81, prosječna ocjena na maturi A 3,95
Klasična gimnazija - prosječna zaključna ocjena i prosječna ocjena na maturi A su jednake i iznose 3,48
Iznimaka (pojedinačnih!) ima i u drugim županijama, ali sad sam ovdje pisala samo za Zagreb.
Ako ćemo zaključivati o problemu, moglo bi se reći da je nastava hrvatskog problem u cijeloj zemlji, i to dobrim dijelom zbog premale satnice i pretrpanog programa koji u 4 sata tjedno uključuje: nastavu književnosti, nastavu jezika, izražavanje i medijsku kulturu. Famozna škola za život nije to puno olakšala (osim što je smanjen broj obaveznih djela za cjelovito čitanje, ali izbor mi se čini diskutabilan, a o tom problemu mogla bih zasebno raspravljati). Gledam ovog svog prvaša gimnazijalca koji, osim fizike i matematike, najviše radi hrvatski. I usprkos tome, imam jak dojam da profa ne zna što bi prije s njima obradila od tolike hrpe gradiva. Ok, malo ih je i štrajk zeznuo, ali nekako mi se ne čini da bi bez štrajka situacija bila puno povoljnija.
Osim problema premale satnice i preopsežnog programa, drugi dio argumenta za slabiji uspjeh iz hrvatskog čini mi se opća atmosfera u društvu i među djecom, zbog koje su motiviraniji za učenje engleskog nego hrvatskog
I kaj je najbolje, fakat i dobro znaju taj engleski. Bome sam se pozitivno iznenadila. Al mislim da to nije zbog škole i učenja, nego stalnog gledanja filmova, serija, surfanja internetom
Treba usput razbiti i famu kako su djeca na maturi puno uspješnija u engleskom, nego što su u hrvatskom. Da na engl. maturi analiziraju (staro)englesku književnost i traže litote, ne bi se tako dobro proveli.
Sva sreća da se to na engleskom traži
Sva sreća da se to na engleskom traži
tanja_b, od svega što si nabrojala da se radi na HJ (književnost, jezik, izražavanje, medijska kultura), ja kod svojih srednjoškolaca vidim da pretežno rade književnost. Jezik (gramatiku, sintaksu, pravopis) rade minimalno. Mislim da je baš loš takav koncept nastave HJ.
jelena.O, što se to na engleskom traži, analiza Shakespeara u originalu?
Posljednje uređivanje od čokolada : 26.01.2020. at 11:46
Nisam se referirala na maturu iz engleskog, nego na njihovo znanje. Današnja djeca su u njemu puno bolja neg kaj smo mi bili u njihovim godinama. Barem meni to tako izgleda.
Tako je već jako, jako dugo. Većina srednjoškolskih profesora HJ ne voli raditi jezično gradivo i radi ga minimalno (u vrijeme mojeg školovanja bilo je sasvim normalno da se jezik u srednjoj školi uopće ne radi, iako su postojali udžbenici). Zapravo ih državna matura i postojanje natjecanja iz jezika prisiljava da ga ipak rade u nekoj mjeri, ali ni to nije bogznašto.
Pa nisam rekla da ga nitko nije radio znam i neke Zg profesore koji su ga redovito radili, ali je češće bilo da se jezik ne radi ili da se radi minimalno.
Meni je žao da mi nedostaje taj dio jezičnog znanja, škicam malo sinu u udžbenik u ovo gradivo iz leksikologije (koje je, po reformi, prebačeno iz 4. u 1. razred) i krivo mi je što sam ga propustila, zanimljivo je.
Slažem se, ja se isto slabo sjećam tog gradiva iz srednje škole. Književnosti da, to je bilo dobro pokriveno, ali pismenost puno lošije. Da nisam imala odličnog profesora Hj u osnovnoj školi, ne bih se dobro provela kasnije, pogotovo na prijemnom na paralelni studij novinarstva. Ipak, tamo sam dobila priliku popuniti rupe. Standardni jezik mi je svakako bio jedan od korisninih kolegija.
Nije fer da, kad se nađe jedan predmet u kojem su rezultati dobri, svi pišu da je to rezultat slučajnosti ili okolnosti, a nimalo ne odaju priznanje metodici predmeta.
Ja već godinama tvrdim da je metodika engleskog puno ispred metodika drugih predmeta, a jednom prilikom sam razgovarala sa stručnjacima iz Amerike i Australije koji su mi potvrdili da je učenje engleskog u Hrvatskoj na razini barem 10 godina naprednijoj od učenja stranih jezika u tim zemljama.
Također, to što današnje generacije znaju bolje nego naša nije nimalo čudno jer se engleski počinje učiti u ranijoj dobi. Istina je da smo okruženi engleskim sa svih strana, ali to je tako već desetljećima. U vrijeme kad sam ja počinjala surfati, velika većina toga što me je zanimalo na interneto bilo je na engleskom, a danas je na hrvatskom.
Ja sam ranje počela učiti engleski nego moja djeca. A oni su me debelo prešišali.. S tim da su meni roditelji plaćali i školu stranih jezika, a moji su ga učili samo u školi. Ili sam ja netalentirana, al isto tako mislim da su stvarno puno naučili u školi, plus sve ono kaj sam prije navela.
Ne bih se upuštala u procjenu metodike, pogotovo ne stranog jezika, jer o tome nemam pojma.
Znam samo da mi se sin žalio, na početku 1. srednje, da neke stvari iz engleske gramatike, koje su drugi izgleda učili u oš, on ne zna jesu li ih preskočili, ili je on to naprosto zaboravio, ne znam. Ali pohvatao je nekako konce i ide mu sasvim solidno. Ne očekujem čuda od njega jer nije ni pretjerano zagrijan za učenje engleskog, to mu je predmet dosta nisko na ljestvici prioriteta, ali uči ga kao i sve ostalo jer mora.
Ono što mi se čini dobrim u gimnaziji su, npr., prezentacije koje svaki učenik mora održati jednom u polugodištu, na različite teme. Cilj je u stvari da svatko od njih pripremi neki sadržaj i priča na engleskom 10-ak minuta na neku temu. Svakako bolje nego prepričavanje tekstova iz udžbenika praktički napamet, kako se radio strani jezik nekad dok sam sama išla u školu