 |
|||
Imamo pesicu i vjerojatno bih ti trebala reći da uzmeš psa.
ALI, da razmišljam ovako kao ti, NIKAD ga ne bi uzela, pa da ga ne znam kako djeca žele.
Moje cure od rođenja žive sa psom (iako, naša ne boravi u kući) i koliko god ju obožavaju i dosta se brinu o njoj, u konačnici, zbog svojih školskih i izvanškolskih obveza, najveća briga je na meni. Ali meni to uopće nije problem, jer smo psa imali i prije nego su stigla djeca.
Ne bih ni ja, ali kad sam slaba na tu djecu ...
Razumijem njihovu želju i svjesna sam pozitivnih strana kućnih ljubimaca, ali nerazumna su djeca (moja su, pa mi je jasno zašto su takva)
Dobra strana je to što će te ako (kad) nabaviš psa sve to proći ..
Dobra strana je što se nadam da će najstarije iseliti za koju godinu zajedno s psom
Za koju godinu nećeš mu htjeti dati psa
Iako, velika je vjerojatnost da ćeš promijeniti svoje mišljenje za 180 kad pesek dođe u kuću.
Uostalom, ima pasmina koje se minimalno linjaju i imaju miris.
Kaj se tiče čistoće, jednostavno se naučite da mu se šapice počiste prilikom svakog ulaska u stan.
Kod mene pas, za ništa na svijetu, ne bi smio na kauč! Negdje ipak podvlačim crtu
Vrijeska, ja mislim kao masnica da ipak treba i s tvoje strane malo vise volje.
Ja na tvom mjestu s takvim osjecajima ne bih.
Ili pod uvjetom a toga bih se i drzala da je pas njihova obveza.
Znam obitelj u kojoj je otac odmah jasno rekao da mogu, ali on nece biti ukljucen. Tako je i danas.
Zena i djeca hendlaju psa, on samo i ako mu dodje. I odmah mozes na temu roombi i usisavanja dlaka
Posljednje uređivanje od Lili75 : 10.12.2020. at 20:08
Jel mogu ovdje pitati za savjet za obit.prijatelje za njihovog psa?
Znaci otkako je kod njih pola god, otpocetka ima zdravst.probleme, proljev, povracanje, nema di ga nije vodila, vec tisuce kuna je potrosila na razne preglede, kontraste,anestezije. Uzela je i zdravstv.osiguranje za psa jer joj se to vise isplati. Konacna dijagniza je pankreatitis.
Ima li ista sto moze pomoci psu osim da pije gastale,edamere, probiotike i sl?
Nikakav poseban savjet nije dobila oko prehrane,osim eto paziti i pratiti,pa kad je akutno opet dovesti k njoj veterinarki.
Hvala na pomoci unaprijed.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 10.12.2020. at 20:22
ako stvarno toliko sve ovo ne zelis, nemoj uzeti psa.Vrijeska prvotno napisa
moje dijete je djecji zeljelo psa, ali povrh svega sam ja zeljela psa, oduvijek, od malena, a nisam smjela imati jer "pas nije za kucu"
pa sad imam malu azilanticu. jako sam pazila da uzmem stene koje nece puno narasti, koje ce biti lijepo (priznajem, povrsna sam i licemjerna, ne zelim ruznog psa
aktivna je, mjesanka nekih pticara i gonica, imala svega 3 mjesec pa nije donijela neke traume sa sobom, mazna je, dobra i lijepa
dijete ju izvodi svakodnevno, vise puta, spava s njom, tjesi ga kad je tuzan, dijeli veselje kad je sve super. i jako nam je promijenila zivot. na bolje. da, dlaka ima po kuci kao nikad, ali skinem naocale pa me nije briga
Poslano sa mog SM-A515F koristeći Tapatalk
mislim da je veterinar puno bolje mjesto za ovakva pitanja. mi niti ne znamo sto i kako pas jede, koje bolesti ima i koje lijekove prima
Poslano sa mog SM-A515F koristeći Tapatalk
Mi smo imali kao djeca psa. Uzeli smo ga s lanca od 1 m, dali su nam ga neki seljaci. Moji roditelji su prilično jasno postavljali granice i bile smo 100% sigurne ako ne budemo brinule o psu, da će se pas vratiti na taj lanac. I jesmo, ali negdje od 12 godina starosti smo. Ne znam koliki su tvoji. Ipak, nije da baš uopće moji nisu znali da pas postoji, mama je svaki dan prala tepih u dnevnoj sobi, a tatin se posao svodio na vožnju na cijepljenje i čišćenje auta. Pas nije ni doma, ni u autu išao na sjedala. Ja se ne sjećam da je naš smrdio, a inače sam osjetljiva na mirise. Možda je, ali smo se navikli. Ali susjedov pas je jako smrdio. Bilo bi mi zlo kad bih kod njih došla. A nisu neuredni. Imao je neki poremećaj s lojnicama.
Uglavnom, moji se nikad nisu vezali na našeg psa, niti je pas bio njihov, on je bio naš po svemu.
Lili, nadam se da će ti netko odgovoriti nešto pametnije, ja bih pitala u pet shopu, premda su te posebne hrane jako skupe. Ako je veliki pas u pitanju, to može jako puno ispasti.
Ja sam ove godine popustila i.sad u kuci imamo.zeca.
Slatka zivina. Kceri je jako pomogao u ovim ludim vremenima.
Kuca nam je puna piljevine. Usisvaci rade non stop.
Decki su dobili zeleno.svijetlo za psa.
Jos uvijek nije stigao. Hoce li ne znam. Muz koji zeli psa koliko je zelio i djecu ipak nakon zeca misli da on nine bas spreman na sve obveze.
Ima i pcele pa ne zna ni sam kad bi sta sve stigao
Nemam dlake po kuci al imam piljevinu i slamu. Mene jos najmanje nervira.
Ono sto se donio u kucu je puno.manje nego uzima.
Sto ce se u buducnosti dogadjati s njim ne znam. Ali o njemu iako je kcerin brinu i drugi clanovi obitelji s puno ljubavi.
Jelena,
Dijagnoza je sigurno pankreatitis, ali sam mislila da netko mozda ima iskustva s tim u smislu nekih cajeva, neceg dodatnog sto mu pomaze. Bas mi ju je zao, slatka je ko cukar. Kavalir spanijel.
Moja mama ima probleme sa zeludcem i recimo pomaze joj jako caj od stolisnika, pa kad sam cula da pas pije iste lijekove ko moja mama rekoh mozda ima nesto biljno sto moze i psu pomoci, ali ne razumijem se u pse.
Tanci,
Jel ti mozda znas??
Spajka, zeko stigao ideess!! Cestitaaam!!
I mojoj sogorici je stigao prije mjesec dana tako da imam dosta jasnu sliku kako to doma izgleda
Cek Vrijeska, kupit ces za velike novce psa kojeg ne zelis?
Pretpostavljam da se radi o kroničnom pankreatitisu. Mi smo imali užasno iskustvo sa akutnim slučajem i nije dobro završilo, ostali smo bez nje u roku od 5 dana. Dijagnozu smo dobili praktički pola sata prije nego je uginula, pa nismo ni znali sa čime imamo posla.
Mislim da je kod kroničnog jako bitno paziti na prehranu, postoje vjerojatno neke pseće hrane za to. Imamo u zgradi psa koji se uspio izvući nakon akutne epizode pankreatitisa i mora biti na striktnoj dijeti do kraja života, sa što manje masnoća.
Teddy,
da rekli su im da je to dozivotno, al nisu im rekli koju konkretnu dijetu/hranu nego evo terapija (gastal,emanera,probiotik) kad nije dobro vi opet dodjite k nama da je pregledamo :/
Ono bezveze totalno.
Znaci sto manje masnoca.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 10.12.2020. at 22:57
Evo sad sam je pitala, trenutno pokusavaju s drugom hranom cistom konjetinom.
Cak joj je druga vet ovih dana rekla da je gastritis, a ne pankreatitis. To sam sad saznala. Ajd ga sad znaj.
Pa i zvuči više kao gastritis.
Kakvom konjetinom?
Hrana za pse, cista konjetina.Zoo city
Postoje veterinarske dijete za gastritis, osjetljivost, alergije na hranu, ali mislim da nikome nije u cilju da mu pas samo to jede ako baš ne mora.
Trebaju pronaći od kakve hrane psu nije loše tj. ne dobiva napade gastritisa. Ne znam je li ta njihova čista konjetina konzerva ili suha hrana, ali neka pogledaju sastav, hrana bi trebala biti bez žitarica. (pretpostavljam da i je jer se konjetina preporučuje osjetljivim psima pa valjda sve te hrane rade bez žitarica). Ako je konzerva u pitanju neka zdravorazumski paze kako izgleda, moj pas je jeo neku sensitivity konjsku konzervu neko vrijeme i bio je ok, da bi se onda odjednom ta konzerva totalno promijenila, postala je masnije i jasno psu je opet bilo loše. Općenito, kvaliteta psećih konzervi očito baš i nije pod nekim strogim nadzorom.
Generalno, ako pas jede suhu hranu vjerojatno bi najbolje bilo da mu probaju dati neku od skupljih, premium hrana, jer se te hrane rade bez žitarica. Primjeri takve hrane su Orijen, Taste of the Wild, a ima ih još. Imaju oni svi i konzerve, to nismo probali. Psu se može i kuhati (ali i od toga može dobiti gastritis), može mu se davati i takozvani BARF (sirova hrana), svatko će preporučiti nešto drugo, jer na kraju krajeva svakom psu nešto drugo i odgovara. I kod ljudi netko dobije gastritis od masne hrane, a netko od paprike.
Ono što nikako ne bi smjeli raditi je davati psu bilo kakvu hranu za ljude, komadiće svoje hrane, ostatke ručka.
Nažalost i većina psećih nagradica je jako loša, i od toga pas isto dobije napad gastritisa. S druge strane, pseći život bez nagradica je tužan.
Postoje npr. jedni Royal Canin keksići koji su za osjetljive pse, a postoje i sušene kockice, trakice čistog mesa (pilećeg, pačjeg).
To smo mi davali ponekad psu, a sad ne dajemo više baš ništa.
Jooj Mima hvala ti puno, sve cu joj prenijet. Bas se muce i oni i psic, a nije im problem i uvijek joj nabavljaju najkvalitetnije, samo nikako da pogode sto bi to bilo.
Da, ova trenutna hrana je konzervs i bez zitarica.
poslastica 100% sušena pačetina:
https://www.pet-centar.hr/dr-clauder...tina-80-g.aspx
Royal Canin keksići od kojih mom psu nije bilo loše:
https://www.pet-centar.hr/shn-educ-n...ence-50-g.aspx
Orijen Regional Red, ovo je moj pas jeo, odnosno stavljali smo joj u zdjelicu pa ne bi pojela:
https://www.zoocity.hr/orijen-regional-red.html
Mi imamo Cavaliera.
Ne postoji kuća u kojoj je pas, a da nema neki miris. Vlasnici koji to kažu lažu, odnosno oni sami ne osjete pa kažu da njihov nema miris.
Cavalier ti pušta dlake strahovito. Usisavamo svaki dan. Meni je to jedina njegova mana. To je inače jedna od najprivrženijih pasmina ljudima. Ne samo ljudima, oni vole sve, mačke, ptice...ma sve. imaju ogromnu količinu ljubavi.
Ja sam oduvijek htjela psa, ali sam bila gadljiva. MM je kategorički odbijao psa - ono neće to u moju kuću. J. je bila mala i nismo ga nabavili zbog nje. Uglavnom, MM je popustio, a ja sam se nadala da ću moći prijeći preko tih nekih meni gadljivih higijenskih stvari.
Neću ti reći ništa novo što ti neće reći 99% vlasnika pasa. Količina ljubavi i sreće koju taj pas pruža je nemjerljiva s količinom negativnih stvari. MM koji je kategorično odbijao psa bi mu sad valjda bubreg dao
Ove godine je bolestan i količina novaca koju smo potrošili je ogromna, a da ne pričam o količini zabrinutosti.
Ne bih nikoga nagovarala na psa, ne zbog šetanja i brige već zbog muke koju imaš ako je taj pas bolestan, a i moraš biti spreman da ćeš možda morati potrošiti popriličnu količinu novaca ako bude bolestan.
Moj zaključak je ovakav. Ljubav i sreća koju taj pas nama pruža bezuvjetno je nemjerljiva. On je ogromno veselje. E sad, zbog toga što je ove godine tako bolestan ja sam odlučila da više nikada neću psa jer mi je muka gledati ga kad se muči (iako na sreću čini se da ide na bolje), a MM koji je odbijao pomisao imati psa kaže da nema šanse da ne nabavi novog.
Sve ovo što si gore napisala da ti smeta, neće ti smetati kad ga nabaviš i kad se vežeš za njega, ali dobro razmisli prije nego ga nabaviš.
Veli susjeda da je za kućnog mezimca bolje imati pasicu
Najgore što se može dogoditi s dlakama je da ih nađeš na staroj vesti, čizmama ili deki par godina nakon što ljubimac umre. Sve ostalo mi je prihvatljivo, samo ne te stare dlake koje lome srce.
Ti ćeš samo popustiti preko svoje volje ili i tm? Mi znamo da bi briga za psa bila naša i kako to ne želimo nismo jednostavno popustili. Kad će biti odrasli mogu si uzeti psa.
A operativno, dovoljno je bilo starijoj (koja je gadljiva i spavalica) reć da se za vježbu imanja psa svaki dan mora dići 1h ranije ujutro po zimi i na kiši/snijegu šetati pol sata + mora pokupiti bar jedan pseći drek koji nađe na cesti u vrećicu i baciti u smeće - jer bi se to očekivalo od nje svaki dan ako bi imala psa. Također nabrojali smo im sve troškove psa, potrebu za svakodnevnim usisavanjem (ona nije sposobna ni svoju prljavu odjeću 3 dana maknuti s poda koliko je lijena za spremanje) i naravno svaki put kad smo negdje bili vani bi napomenuli koliko bi pas bio tužan što bi morao tad biti sam. Nije sretna ali se pomirila da neće dobiti psa.
sillyme,
tako mene moj sin jutarnja spavalica non stop gnjavi već godinama, sada mu najbolji frend ima psa, pa vidi sve obveze. On bez problema kupi govance od tog psića(ovaj o kojem sam gore pisala), šeće ga s frendom svaki dan (al po danu). A kad sam ga pitala a tko će psa šetat zorom prije posla/škole i po kiši, magli, nevremenu, on kaže: Pa ti mama, ti se dižeš ranije i za trčanje, vježbanje, posao, pa možeš i za našeg psićakako da ne sine
Inače ja baš obožavam pse, al ono jakoooo, jakoooo, al sam svjesna da je naš način života nekompatibilan, da smo trenutno "sebični" i ne damo svoj komfor (MM i ja, ne djeca), ako mu se ne mogu posvetiti kako treba, onda čekam bolja vremena (najradije bi ga kupila za starce, al neće ni oni obvezu:/). Nekoliko dobrih frendova ima pse tako da sam jako dobro upoznata što to sve znači. I silnaaaa količina ljubavi i sreće koju pas pruža, ali isto taako i razne obveze i ograničenja u pogledu putovanja i dr.stvari i nedajBože bolesti i zdravst.tegobe.
Tako da do tada uživam u tuđim psima, daju mi ih i za šetnje, istrčavanje.
Upravo danas predveče idemo upoznati jednog slatkog mješanca kojeg je frendica udomila prije 2 dana (neka vještica je izbacila štene na ulicu grrr..), psić je premedenivodim i sina da se druži i izgušta.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 11.12.2020. at 11:45
Naša je živjela 16 godina kao član obitelji. I sad je nema već od početka ljeta. Kako je bilo teško gledati kako stari! A nije bilo lako ni čistiti, jer nije mogla izdržati dugo bez pišanja. Stavljali smo podloške, nosili je van, jer bi jedva koji korak napravila sama.
Rekla sam: nikad više psa!i
Iako, tko zna. Trebat će proći više vremena.
Ne preporučujem nikome da uzme psa ako nije svim srcem za to. Opet, ona količina ljubavi i sreće koju pas daje, je stvarno ogromna i možda se ne bi trebalo odreći toga.
Potpis samo takav...
Upravo to što pišeš mi je najgore. Gledati psa kako se muči. Naš iža 6.5g i ove godine su ga snašle svakakve boleštine. Kad sam ga gledala tako jadnog baš sam bila i tjeskobna i tužna i zabrinuta i onda si pomisliš pa što mi to treba i neću više nikad psa, ali to je stvarno ogromna, neopisiva količina ljubavi.
Imati psa je velika obaveza i svatko za sebe mora odvagati jel mu veća želja za psom od ne želje za obavezom. Iako, rekla bih u početku to bude baš obaveza dok se obitelj ne navikne, ne poveže, a onda na to uopće ne gledaš kao obavezu. Postane navika i rutina. Postane normalno.
S obzirom da radimo ne šetamo ga sat vremena prije posla. Ujutro je to šetnja od 15 minuta da obavi fiziološke potrebe. Znači ustanem se 15-20 minuta ranije nego što bi da nemam psa. Popodne je to duža šetnja i onda opet navečer. Zapravo izvrsno da te izvuče iz kuće i da prošetaš.
O dlakama koje nađeš godinama poslije ne želim ni razmišljati.
Vrijeska, ako si toliko protiv (a cini mi se da si poprilicno), onda nemoj popustiti
koliko god da djeca obecavaju, sigurno ce velik dio brige o ljubimcu pasti na tebe, to je 1000%
ne znam jel vam opcija da npr cuvate necijeg psa krace vrijeme (tipa tjedan-dva), to je odlican nacin da dobijes sliku kako to sve izgleda i jel ti prihvatljivo ...
cavalier 10000kn + ...
a joj ...
tko bi nam posudio psa?
Uzeti psa mi je bila najbolja odluka koju sam donijela zadnjih odluka.
Dugo godina su me nagovarali kćer i MM, ja nisam pristajala, jer sam jedina imala iskustvo s psom od prije i znala sam što to znači, plus što znači kad pas ugine - ja sam godinama kasnije plakala kad sam se sjetila.
I poznavajući njih - nekako sam pretpostavljala da će briga za psa na kraju pasti na mene.
Možda bi tako i bilo da smo ga uzeli prije, ali sad je pas zajednička briga i velika obaveza jer smo socijalizatori a ne vlasnici.
Ono što mi je jako važno, među ostalim stvarima koje se tiču kćeri i preuzimanja obaveza za živo biće, je i to da je MM svaki dan u šetnji s psom barem sat vremena - a to bi vrijeme proveo pred tv ili kompom.
Meni je žao da nismo to napravili ranije, ali kao i mnogo drugih stvari, vjerojatno je i pas došao baš onda kada treba.
Socijalizatori? To su psi koji se pripremaju da budu vodiči?
Svaka čast!
Glede cijene i kupovine: prvo, jako se dobro raspitati na sve strane. Najbolje ako imaš nekoga tko može preporučiti uzgajivača i to nekog s kojim ima iskustva.cavalier 10000kn + ...
a joj ...
tko bi nam posudio psa?
Ako znaš ljude koji se bave psima, suce na natjecanjima, uzgajivače, ljude koji imaju pseće školice - angažiraj ih.
Kontaktiraj uzgajivača, razgovaraj s njim. Često se psići koji se smatraju da nisu izložbeni primjerci prodaju za nižu cijenu.
Meni je jedan uzgajivač kojeg smatraju za top uzgajivača u pasmini koju sam tražila (a sad je li stvarno top o tom potom) nudio crne psiće za znatno nižu cijenu, jer ga ta boja jednostavno ne zanima.
pa ne znam, neki prijatelji ili poznati, ako ih imate sa psima ...cavalier 10000kn + ...
a joj ...
tko bi nam posudio psa?
ljeti je uvijek potražnja za onima koji bi pričuvali ljubimce, pa ako nije hića za baš sad odmah nabaviti ...
a što se tiče cijene - ima i besplatnih pasa, pa i u tom tipu
Vodiči, pomagači ili terapijski psi - ova naša ludica teško da može biti vodič, ali je mazilica i nadamo se da će biti odličan terapijski pasSocijalizatori? To su psi koji se pripremaju da budu vodiči?
Svaka čast!
Kod uzgajivača često možeš naći psa puno manje cijene jer mu je npr. vilica pomaknuta za 1mm ili kao kod kavalira bleinheim boje kao što je moj umjesto da ima na glavi pravilnu bijelu crtu.. Ima na toj crti smeđu točku. Moj je takav 'nepravilan' i nismo ga platili ni blizu 10tis kuna.
Svakako će se naći neka uloga/zadatak po mjeri baš za tog psa. Uživajte dok je kod vas. Mnogi ljudi i kasnije održavaju kontakte s tim psima i njihovim vlasnicima.Vodiči, pomagači ili terapijski psi - ova naša ludica teško da može biti vodič, ali je mazilica i nadamo se da će biti odličan terapijski pas
to je tako plemenito, ali ja ne bih mogla, vezati se i onda dati psa daljeVodiči, pomagači ili terapijski psi - ova naša ludica teško da može biti vodič, ali je mazilica i nadamo se da će biti odličan terapijski pas
tim više što me kod tih vodiča muči, kad ostare, da ne ostanu u tim obiteljima u kojima su odradili svoj radni vijek, već ih šutnu
znam grubo govorim, ti ljudi nisu u mogućnosti brinuti za psa od kog nemaju koristi, moraju uzeti novog koji će im raditi
ali gledajući iz perspektive psa to mi je jako tužno
emily je mislim dala najbolji savjet. Mi imamo dosta prijatelja sa psima i mislim da bi nam rado bar za vikend dali psa kad oni negdje odu, ali ne znam koliko bi MM blagonaklono gledao na to
Ja bi čak i popustila na tu opciju, al nema cile mile na novu sofu, na dekicu na sofi već može.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 11.12.2020. at 17:07
U pravu si da je teško - ali nije nemoguće.
Što se tiče pasa, oni se nakon svog radnog vijeka uvijek dobro zbrinu. Ako mogu ostati u obitelji kod koje su radili - onda je to najbolje.
Drugo najbolje je da ostanu negdje u blizini gdje su navikli - npr. u široj obitelji. Treće najbolje je da se vrate socijalizatoru - i to se dešava.
Ako to ne upali onda se ide na udomljavanje - a to su vrlo vrijedni psi koji su i dalje većinom u punoj snazi i nije teško naći udomiteljsku obitelj.
Zadnjih par godina koliko sam u toku svega par puta se desilo da nam je dojavljeno da pas traži udomitelje, a i to se riješilo u roku dan-dva.
potpis
Nama je nedavno uginula nasa cura od 13 godina. Tuga je (bila) ogromna. Imamo jos jednog psa kojeg smo udomili. Ta je luda ko kupus. Mene i MM obozava, djecu tolerira, neki ljudi su joj ok neke ne moze smisliti.. Da ne spominjem da nam je jednom skoro zapalila kucu, ali i profiltrirala prijatelje i obitelj.
Kada bih ponovno udomljavala psa, definitivno bih odabrala (mladjeg) odraslog psa koji vec ima izgradjen karakter i preskocila pisanje po kuci, glodanje i ostale nezgode koje cesto idu uz stence. Srecom, ova je luda pa mi uz nju i dvoje male djece ne pada napamet udomiti jos jednoga.
Munkice bome je munjena po opisu
Maloprije sam šetala s klincem i sreli frendove koje dugo nisam vidjela, ajme njihov pas nije prestajao lajat, kažu takav je, pomalo agresivan, divlji, svoj, ne da ni blizu, ne mogu baš svugdje s njim. On ga je morao odvući sa strane da bismo mi mogli razgovarati s njom, a kad naiđe drugi pas to nije obično lajanje,njuškanje, to je totalni rusvaj, izbezumi se, on doslovce s njim bježi od ljudi i pasa
I to me izbezumljuje...
Djecu jedva odgajam, a kako bih onda tek psa?!
Mene mući
Za neki psi bolje slučaju nek klinci
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom