ne pojedeZuska prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
ne pojede
Ne znam sto bih ti rekla.
djelomicno sigurno.
Ali kolicina pojedenosti ovisi o karakteru, sposobnostima i eventualnim poteskocama djeteta.
Na temelju skromnog iskustva (4. razred) - pojede. Al, pojeo bi još više da se doma ne čuje, ne razgovara i ne trudi. HJ je platforma usađivanja vrijednosti, pa posebno oko toga proraditi. PID je uglavnom štrebanje, ne stiže se raditi nešto s razumijevanjem. Dakle - hrv. škola je uglavnom jedna mašina za usađivanje vrijednosti i činjenica, što više u što kraćem roku, bez nekog posebnog osvrta na kritičko razmišljanje. E, sad - ako su tvoje vrijednosti malčice drugačije (šire) i ako bi za malo promišljanja i spajanja - homeschooling.
Bila sam na jednom engleskom tečaju iz stila u engl. Čovjek koji je to držao (Amerikanac, završio nešto ala njihova psihologija, s očitim talentom za jezike) me posramio koliko je obrazovaniji i elokventniji od nas - koliko se tamo na stilu radi (na faksevima). Postoje manuali i konsenzusi, manuali ne biblijske širine, nego male praktične knjižice što da, što ne koristiti. On tvrdi da je prosječni američki (obrazovani) čitatelj / korisnik npr. novinskog teksta naviknut na određenu razinu pisanja nekog članka u smislu uvod-razrada teze-zaključak i da bi mu većina tekstova u hrv. bila ??? pa nas je iskreno pitao zar se kod nas ne radi stil. Mislim, kod naših vrhunskih prevoditelja će se naći isprazne riječi tipa "to i takovo" i slično. Ne da sam ja perjanica stila, bože sačuvaj, ali sam to osvijestila i pokušavam malo poboljšat svoj stil (makar na engl., apsurd, ali za to sam dobila manual).
Posljednje uređivanje od ina33 : 17.01.2018. at 10:16
Ali ako mislis na moralne i zivotne vrijednosti , to ne.
To je kucni odgoj.
Mislim da sam još premlada (tj. dijete mi je premalo) za konkretnu decidiranju tvrdnju, ali zasad je moj dojam da se razmišljanje, povezivanje i argumentiranje ne uči. Upravo suprotno - brza se da bi se prešlo gradivo.
Posljednje uređivanje od ina33 : 17.01.2018. at 10:23
Ne, ne, ne mislim na moralne i životne vrijednosti,više na kritičko sagledavanje gradiva, tekstova, interpretaciju, učenje s razumijevanjem, povezivanje....
Oko "vrijednosti" koje se pokušavaju usaditi kroz HJ i druge predmete, nemam dilema, vjerujem da ću to pratiti i reagirati razgovorom i sagledavanjem iz drugih kutova.
U biti, ne znam ni napisati pitanje jer nisam sigurna da mi je jasna nelagoda koja me obuzima, a nelagodu su mi stvorili roditelji, dijelom na forumu, a dijelom i druženjem tu doma...ono "vidjet ćeš kad dođete u školu...". Već dugo nisam čula da je netko pohvalio školski sustav, svi se nešto tuže i nesretni su.
Komentirala sam sirius, Ina je uskočila.
Moje iskustvo: ako se doma s djetetom razgovara o gradivu, komentira, povezuje... onda sustav "ne pojede" dijete, ali treba se stvarno aktivno angažirati oko toga. I treba naći mjeru oko roditeljskog angažiranja, da se ne postigne kontraefekt. A i ono što sirius kaže, ovisi puno toga i o karakteru djeteta i drugim specifičnostima.
Ono što je mom sinu sedmašu definitivno pojela škola je želja za učenjem. To je bilo dijete koje je čitalo dječje enciklopedije i obožavalo dokumentarce u ranoj dobi, a sad, iako ide na sve dodatne aktivnosti koje škola nudi, zapravo nema volje za stjecanjem znanja. Malo je postalo bolje polaskom u 5. pa i 7. razred zbog novih predmeta, ali mu je brzo splaslo oduševljenje zbog štrebanja mora činjenica.
Nije mu ubilo ljubav prema čitanju, a čini mi se da ipak razmišlja kritički iznad prosjeka svoje dobi.
Tako da pola-pola
Ja do danas nisam uspjela skužiti što bi konkretno značilo da sustav pojede dijete.
Puno o tome slušam, puno na to nailazim, osobito na fb-u, marketinški, prodaja određene literature i slični linkovi, ali, osim tog općeg pojma, ne lovim što to točno znači, na primjeru. I što bi, na tom nekom imaginarnom primjeru, bilo drugačije da je dijete obrazovano kod kuće, odnosno na alternativan način.
I kod svojeg primjećujem ponekad slično, ali ne bih rekla da je to do sustava, nego do pubertetskih mušica, tj. sad je došao u fazu "ne da mi se"koje bi bilo sa i bez školskog sustava.
Istovremeno, kad ga nešto zainteresira, u stanju je naučiti more dodatnih činjenica povrh onih koje se traže u školi. Mislim da je ovo ipak stvar karaktera i promjena koje slijede s odrastanjem, a ne škole kao takve.
Pa evo točno ovo što je Jurana napisala, da dijete koje npr. voli čitati povijesne knjigo to zamrzi radi toga što mora štrebati gomilu činjenica za školu.
Vidim što je Jurana napisala, ali se tu priklanjam ovom što je tanja_b navela, a to je da bi do određenog zasićenja došlo pa da je u najboljoj školi na svijetu, što radi godina i promjena u ponašanju, što radi zaljubljenosti ili nečeg četvrtog.
po mom iskustvu naš sustav ubija znatiželju i volju. moj je sličan po opisu juraninom, i poslušan je pa zapravo nikad nije bilo problema, ali ta količina dosade i formalnog ispunjavanja "ciljeva" ima svoju cijenu. nakon nekog vremena stjecanje znanja i obrazovanje povezuje se sa dosadom i besmislom. meni užasno smeta što se u školama uopće ne uči kritički osvrtati na bilo što. i što se ništa ne povezuje. ova inina rečenica o mašini za usađivanje vrijednosti i činjenica je najbliže mom dojmu o državnoj školi. i dijete mi je bilo sve nezainteresiranije, nezadovoljnije i bezvoljnije unatoč silnim peticama.
imaginarni primjer za kojeg pita evelina je škola u kojoj je gradivo povezano, djeca uče gradivo sa smislom i kroz razgovor, čitaju zanimljive knjige o kojima pišu eseje- svoje dojmove o djelu i likovima, objašnjavaju motivaciju likova i motivaciju autora da likove provede kroz dijelo na taj način, matematiku uče kroz primjenjivo znanje, ne dobiju za zadaću 20 zadataka 18764+8675, nego projekt u kojem obave sve te zadatke ali kroz dinamiku i razumijevanje zašto je važno znati računati. ono što se uči na povijesti primjenjivo je u zemljopisu, ne da učiš o Ateni na povijesti, a Južnoj Americi na zemljopisi.... itd.
Već sam pisala o primjeru čitanja s razumijevanjem s kraja 1.r. OŠ kad dijete u čitanci ima tekstić o strahu i pitanja za odgovoriti. Jedan redak teksta glasi: "Gleda u mrak i osjeća da će zaplakati",
a pitanje koje se tog retka tiče (doslovno) glasi: "Kako se dijete osjeća?"
Učenik odgovara: "Dijete se osjeća prestrašeno."
Učitelj križa i nadopisuje očekivani odgovor: "Dijete osjeća da će zaplakati".
To me toliko bilo razljutilo da sam išla pitati za objašnjenje. Učitelj je ljubazno objasnio: "Od djece se u 1.r. ne očekuje da daju odgovore svojim riječima nego da u tekstu nađu odgovor i prepišu ga."
Naravno, kad dođeš pitati za objašnjenje, onda u oblačiću čitaš kako si naporan roditelj koji se petlja u posao učitelja.
Kako da se ne upetljam kad profesor HJ napiše svojim rukopisom primjedbu pod neku lektiru: Pazi na primijenu pravopisnih pravila!
Kako da se ne petljam kad nastavnik ne obradi svaku treću lekciju i onda pukne test iz svih lekcija? Ili kad u 6.r. ne obradi zadnju petinu udžbenika iz povijesti (kompletna Turska osvajanja u 15. i 16.st. !!!) tako da se u 7.r. dijete skroz iznenadi otkud uopće neki Turci u Bosni ili Hrvatskoj?
Što se događa s pokušajima da roditelj da širu dimenziju učenju, da razgovara, dopuni, potakne? Dogodi se to da je djetetu puna pipa štrebetanja detalja i da ne želi čuti ni riječi više od onog što mora (a mora i previše pa je skroz razumijem).
Posljednje uređivanje od čokolada : 17.01.2018. at 11:02
A u našim školama nije tako?
Mislim, nema povezanosti nikakve?
Moj je drugi razred tek, pa su ovo što rade osnove osnova, ali ne mogu reći da su nepovezane, dapače. Ali uzorak mi je malen, pa neću o tome.
S druge strane, zašto se ne bi vježalo 20 zadataka tog tipa? Jer je dosadno? Pa svašta je dosadno, ne može se naći dublji smisao u svemu, pa ni u učenju. Jedini smisao u tome "zašto je važno znati računati" bi trebao biti "jer inače to ne znaš".
Mislim, kužim ja što se želi reći, dinamika, interes, održavanje pažnje, bilo bi divno da su svi zainteresirani, ali to što nisu ne može se, bar po meni, svaliti na sustav. Već na ljudsku prirodu.
Intrizična motivacija za nečim dolazi kasnije u razvoju, pa zato treba tome doskočiti na druge načine, ali neke se stvari moraju odraditi, makar su dosadne, a na čovjeku je da ih učini podnošljivim, čak i ugodnim, iako realno nisu.
Ja sam baš primijetila da u drugom razredu, u tim pitanjima ispod tekstova u čitanci, imaju pitanja koja traže propitivanje motiva i onoga što ne piše doslovno u knjizi. Konkretno za ovaj tvoj primjer, to izgleda da budu dva pitanja koja se površnom čitatelju (i mome sinu) čine kao dva ista pitanja
recimo kako se osjeća - kao da će zaplakati?
zašto se tako osjeća - jer je preplašen.
To sam primijetila da imaju praktički ispod svakog teksta, jer moj uvijek na tome zapne, ne dolazi mu baš lako to prepoznavanje onoga što ne piše doslovno
Banalan primjer nepovezanosti: jezici.
Konjugacija glagola, prezent glagola biti na njemačkom i engleskom, a sve to bez da su to učili na hrvatskom.
To me nedavno izludilo. Pa daj to malo poveži pa ako na materinjem nauče lakše će im se objasniti na stranom jeziku.
ali slažem se da sustav u principu najviše voli štrebanje, i dosta je onda na nastavniku koji možda više potiče razmišljanje i raspravu, a možda ne
a budući da su vještine argumentiranja i kritičkog razmišljanja nešto što bih htjela da mi djeca razviju, zanima me imate li neke preporuke za aktivnosti koje to potiču. debatni klub?
Ovo što pišu Jurana, Sasa i Čokolada slušam i doma
Na tragu ovog što Evelina kaže, ja se slažem da ne treba nužno težiti tome da sve bude superzanimljivo
treba trenirati i sposobnost da se ustraje u dosadnim zadacima, ali tu je isto onda važno pružiti djeci kontekst, da to što je dosadno ne znači da je besmisleno
Ja se slažem s ovim.
Traži se određena stvar, jasno je navedena. Što osjeća - osjeća da će zaplakati. Ne treba se zamišljati zašto (jer je prestrašeno) već navesti ono što piše, a jasno piše. Meni je to odlično, to vježba mozak u traženju informacija na kojemu će, jednog dana, zasnivati teorije.
Imam i ja tu primjer, baš odnedavno. Lektira, vrijeme radnje. Priča počinje sa "Jednog jutra...". On, pišući, napiše "po danu". Rekoh, nije po danu. Možda može biti i po danu, ali nije, nađi u tekstu točno vrijeme.
Kme, cendr, ne piše, mogu ja valjda napisati što mislim....gle, ne možeš napisati što misliš. Nađi točno u tekstu. I krene čitati i opet ne uoči. I ja pitam kakva ti je prva rečenica. Jednog jutra...i onda mu svane. Jooooj, pa jednog jutra! E, pa da, dobro jutro.
Moja tajna želja je uvođenje debate kao obavezne u sve škole. Dugoročno bi to promijenilo način komuniciranja i pozitivno utjecalo na političku kulturu i svaku drugu.
p.s. Evelina, mislim da je primjer oko računanja želio reći da će djeca sve to isto naučiti ali ako svrhovito primjenjuju, npr. u nekom projektu u kojem će trebati uzračunati količinu padalina i sl. Djeca svašta nauče i sama, samo ako ih nešto zanima.
Ja sam bila tudum za geometriju u osnovnoj jer nisam znala gdje se to i kako primjenjuje, za koju svrhu mi uopće učimo te kutove, stupnjeve i sl. Nikad nitko nije spomenuo da je to npr. važno u građevini i arhitekturi.
S druge strane, mom bratu je jedne godine u OŠ matematiku predavao lik koji nije bio prof. matematike, dosta je bio društveno obrazovan i radio je kao i novinar. On ih je jednoga dana digao iz klupe, odveo u šetnju proučavati geometrijske oblike u prirodi, onda bi sjeli i crtali, razmišljali i razgovarali. Rekao je da mu je to bio najdraži sat matematike i da se svega i danas sjeća...
Evelina, ne slažem se. Dijete se osjeća uplašeno i zbog toga će zaplakati.
Osjećati se i osjećati nisu isti glagoli.
Osjeća se uplašeno.
Osjeća da će zaplakati.
kad dijete pise test iz povijesti jedan u polugodistu, za njega treba preci 70-tak strana knjige. entuzijazam za tu povijest pada u vodu i djetetu i roditelju. kod nas kad dodje vikend pred test onda je pomor u kuci. Dakle dijete mora ponoviti, dakle samo ponoviti 70tak strana knjige. ako slucajno jos nesto ne znau tom ponavljanju slucajno se zapitas da li tvoje dijete zna sto je upce reforma koju je uveo neko. Onda shvatis da je njemu bitno samo da je ovaj uveo reformu bez da zna sto je reforma, niti kakva je to reforma.
nekad mi je povijest bila draga, sad je i ja mrzim, mrzim iz dna duse. jer mi to znaci petak, subotu i nedjelju pomoci djetetu, koje nije nesposobno to nauciti, pomoci sto brze i efikasnije ponoviti gradivo.
i onda iz tog testa dobije 3 ocijene. ponavljam 3 ocijene. ako je jedna ocijena 3 onda znaj da ce najvjerojatnije imati 4 na kraju godine.
OK mozda kod drugih povijest izgleda drugacije, ali ovo je nas primjer.
povezivanje gramatike naseg matrenjeg jezika i stranog je nemoguce.
do 4. osnovne ako imaju dobru uciteljicu koja drzi konce, moze biti super. ali prelaskom u vise razrede, imaju sve i svasta. tako da nesto sto su volili kao mali zamrze. jer kolicina podataka koja se od njih trazi je kao da ih tjeramo da uce telefonski imenik. niti ce im ti brojevi za ista trebati, a one koje bi trebali zanti izgubit ce se u zaborav kao i oni koji im za nista ne sluze. iz toga ce zapamtiti nesto sto im je bilo smijesno, ili zanimljivo u tom casu, a da li je ta informacija iole vrijedna za njihovo skolovanje je nebitno.
Baš je pitanje "kako se osjeća", a ne "što osjeća"?
Onda je to sastavljao netko to ne bi trebao to sastavljati. :D
Ali i na to polako više ne dižem obrvu. Neki dan, Cvrčkova vježbenica iz matematike, ima objašnjenje zadataka za rješavanje i navodi se primjer 10+3+4+7=? jer je 55+5=60.
Onda skužim da im je ostalo 55+5=60 sa prethodne strane. :rolajz:
Još ne znam da li mi se kontaktirati urednika da isprave u narednim štampanjima.
nisam sve čitala, al moje je iskustvo da - ne pojede.
i da to nema uopće veze s karakterom djeteta, nego isključivo s entuzijazmom i fenomenalnim, pojedinačnim profesorima i učiteljima.
kojih, srećom, ima.
Pa da, osjeća se preplašeno.
Ispravljeno je na pogrešno, kao prvo.
Kao drugo, i da nije, ne možeš kazniti dijete zato što je sposobno prepoznati osnovnu logiku - ono - izvuć konkluziju koja je neminovna.
Također ne mogu zaboraviti pitanje za ispit iz povijesti: Od čega su Feničani radili purpurnu boju?
Vjv sam to već pisala. Čemu ta informacija, osim stvarno kao informacija, zanimljivost.. Čemu to, ako se ne pripremaš na "Potjeru"?
I onda imaš tih 70ak stranica na kojima ne možeš dijete usmjeriti da nauče najvažnije, što će im ostati za daljnje školovanje.
Nema važnoga kad mora sve nabubetati pa i glupog volka.
Posljednje uređivanje od Cubana : 17.01.2018. at 11:34
Zuska moj mladji je imao debate u 3 i 4 osnovne. jer je to ucitieljica radila s njima. na SRZ su to radili bar jednom mjesecno.
ali to je ono sto se prica. entuzijazam jedne osobe, pojedinca, a ne nesto sto sustav zeli.
pa baš primjer povijesti. fenomenalna profesorica u osnovnoj. koji melem je bio za mene slušati moga j kako mi prepričava gradivo povijesti, kao zanimljiv roman. sam od sebe. povezuje, zaključuje, kritički promišlja...
nažalost, u srednjoj skroz druga situacija.
Pa to i ja hoću reći. Sve drugo na stranu, to da dijete za test iz povijesti ili geografije mora naučiti 70 strana iz udžbenika i to svaku moguću sitnicu (a onda još na testu dobije pitanje kojeg uopće nema u udžbeniku) - to jednostavno i u kratko nije normalno. Normalno da dijete zamrzi taj predmet, iako nije zaljubljeno niti ga je ulovio pubertet.
Kad smo nekad prije ovdje komentirali te sulude količine gradiva, onda forumašice koje rade po školama kažu da nije predviđeno da se mora znati cijeli udžbenik. E pa kod moje kćeri u školi se mora.
Ili npr. biologija, ove godine imaju službene testove, kupljene. Ne da moraju znati cijeli udžbenik (a ne znam jeste li recimo vidjeli lekcije o metiljima u udžbeniku iz biologije za 7 r oš) nego su majstori jasno odmah skužili da u testu obavezno dobiju one zanimljivosti "za one koje žele znati više" što pišu sa strane malim slovima.
Znači, debate, razmišljanja, zabavniji pristup, sve je to jasno ok - ali dok test iz geografije u 7 r osnovne škole znači učenje 70 stranica knjige napamet, uzalud sav taj trud.
Meni je to zanimljivije nego godine.
Koga briga kad je koji kralj vladao i kad je umro, važno je znati otprilike koji je to period, povezati to sa svjetskom povješću i okolnostima u kojima se živjelo, pa ako učiš rano kršćanstvo u HR, da nemaš blage veze koji je status kršćanstva drugdje...ma joj.
Da, da, to učenje pojmova bez objašnjenja. Ja pisala u bilježnicu povijesti "triumni rat" (rat triju umova, je li logično) umjesto trijumvirat
Vidiš, kod svojeg ne primjećujem problem u memoriranju (valjda zato što je manijak koji pamti sve što treba i ne treba), ali me najviše smeta ta "lijenost duha" kojoj se prepustio, a koja se očituje u tome da mu se ne da napisati odgovor s više od jedne rečenice, da mu se ne da argumentirati svoj stav (hrvatski, ali i povijest, npr.), općenito mu se ne da razmišljati o smislu onoga što uči.
To da se uči za petice, a ne za znanje, već je druga priča, i užasno mi ide na živce
mam mi je lakse da nije samo kod mog slucaj povijesti, ali zalosano je da ukazuje da je takav program.
dakle povijest vec dugo nije uciteljica zivota vec uciteljica ubojstva zelja za spoznajom proslosti.
Iskreno rečeno, u ovakvim okolnostima mi svi dodatni kreativni zadaci idu na živce, jer dijete jednostavno nema vremena.
Super mi je da za lektiru ne mora pisati dosadna pitanja u bilježnicu nego napraviti pozornicu i na njoj scenu iz knjige, ali brate mili, ako taj vikend mora naučiti sve detalje o probavi metilja i 50 strana povijesti, daj onda radije mjesto i vrijeme radnje.
Povijest, geografija i biologija su takve.
Ako me sin zamoli da ga ispitam gradivo, ja cijelo vrijeme negdje na rubu svijesti mislim: Sva sreća da ovo ne moram ja sutra odgovarati
Ajme, Zuska... istovremeno se nasmijah i rastužit. Ovo ti nema veze sa školom u RH. Što da ti kažem, osim "brace for impact"i
. Najbolje me sestra moja pripremila - dolazak u školu je pravi susret djeteta s RH. Nisam shvaćala, nadala sam se, to mi je bilo maglovito, a imala sam čudan osjećaj kao i ti "svi se nešto tuže i nesretni su". E, sad, ako misliš da društvo u RH potiče kritičko sagledavanje ičega, razumijevanje i povezivanje - onda će ti biti OK. Ako ne misliš - onda neće.
Slažem se sa sasom, čokoladom, tanjom_b itd. Ovo što škola od njih traži u interpretaciji baš u čoksinom primjeru je intelektualna lijenost (učitelja, koje mu se ne da / nema vremena) razmišljat može li i taj odgovor bit OK - ne, samo ono što piše. Rezultat je da dobiju "vještine" nerazmišljanja tj. samo traženja "jutro", "plače" itd, da nije da su se ubili od razmišljanja i argumentiranja (understatement).
Izrazito se ne slažem se s Evelinom - nije to platforma da će jednog dana samostalno na mašti razmišljati itd. Taj neki imaginarni dan bi trebao bit odmah - sad - čim se dijete rodi, uči... Upravo suprotno - uče ih bit fahidioti koji ništa ne razmišljaju. BTW, i ja radim isto kao i Evelina - jesu li te pitali to - onda napiši TO! I pokušavam napravit odmak od škole (znam da je to kontraproduktivno), ali ne znam kako napraviti taj intelektualni špagat - da je OK za školu štrebetat i tražit brze i jednostavne odgovore koji pišu i nišita drugo, a u životu - e, to je nešto skroz drugo.
Ja maloj doslovno nadoknađujem sadržaj koji mi fali doma radionicama i home-"pilanjem". Bottomline moj zaključak: obrazovna uloga škole je potonula (ja uspoređujem s Jugom)u smislu da se broj činjenica koje treba ugurat u mozak povećao , a u smislu odgojne je bitno gora jer je onemoćala - nastavnici se ništa ne usuđuju zbog straha od roditelja itd., rješavanje sukoba se svodi na to da te sub rosa savjetuju da se roditelji samoorganiziraju kao u Americi i ko Clint Eastwood, a parole su sve tu - protiv nasilja itd.
Mislim - prosvjedi za kurikularnu nisu (samo) politički... osim što je zapravo sve politika.
Posljednje uređivanje od ina33 : 17.01.2018. at 11:42
i jos nesto sto je i MM i mene iznenadilo. dakle u jednom trenu smo skuzili da nasi klinci nemaju pojma kad pocinje koje godisnje doba. ne datum vec ni mjesec (OK mozda u ovim klimatskim promjenama to nije vise tako ali....)
a svake godine uce moj zavicaj u svakom od godisnjeg doba. ukljucicujci sta ljudi rade u svakom od njih (od 1-4. osnovne). ali kad su ta doba je nebitno.
pa smo proveli anketu medju djecom. jedno dijete je znalo. OK nije uzorak 1000, ali od bar 15-20tero jedno je znalo. ali je bitno da zimi cijepaju drva. super je to, ali moja djeca nikad cijepanje vidjela nisu.
Posljednje uređivanje od spajalica : 17.01.2018. at 11:45
Evo. Ne ide i propitivanje i sva sila činjenica koje se moraju nabiflati. Šokantne su količine za srednju školu npr. (tako mi govore) - to su razine ko na faksu, a sve će zaboraviti.
Napravite istu anketu s abecedom.
Ako je i znaju izrecitirati po redu, ne znaju gdje npr. stoji Lovrak u odnosu na Kušana na polici
Netko je negdje napisao: škola ih priprema za susret s Tarikom Filipovićem. I to je to, super opis.
Meni su moja djeca kad su bila manja stalno govorila - mama odi na kviz, na potjeru, šifru, šta god je aktualno, zaradi nam kune
Kako škola dalje ide - tako polako sin kuži da će uskoro bit bolje da ide on nego ja, jer na kraju SŠ ti je peak nakupljenih informacija, kasnije ćao kakao.
Jurana moji siroti znaju jer ih tjeram za neke stvari koristiti abecedu.
ali vjerujem da je i to problem.
sad samo nabrajam primjere, a ne generalni problem.
koji mislim da smo izlozili, a to je bitna je jedna tockica, njene dimenzije, njena brzina gibanja, njen smjer gibanja, ali ne i di je ona u odnosu na druge, tocke, kao ni to koji je njen utjecaj na tocke oko nje, niti kako druge tocke utjecu na nju.
Da, to se ovaj "moj Amerikanac" čudio da nema. Ovo mi zvuči, iz današnje perspektive, ko Martin Luther. Treba se naći netko ala Bakić koji gura STEM, samo društvenjak. A oko STEM-a nema rasprave, a oko bilo čega oko društva odmah bi se razvila "rasprava" (na koju su naučili iz ovakve škole, ne argumentirana, nego... ovo što imamo kao komentare članaka).
Ma, možemo se odmaknuti i od škole. Koliko od vas je dobilo korporativnu čestitku ili čestitku neke institucije (npr. HNK Split) napisano ispravno - onako kako uče 3.ćaše - sretna nova godina? Koliko "Sretna Nova Godina"? A koliko "Sretna Nova godina"? Na mom uzorku (a već sam pisala HNK Split) - dobila sam 2 čestitke ispravno napisane.
Nema rasprave jer je model simplificiran do kraja, uopće nije STE(A)M nego IT, vještine za potrebe tržišta.
Ko da je društvo samo tržište
Moj je 5. razred, tresnuli smo iz ruzicastog oblaka razredne nastave (izvrsna uciteljica u svakom pogledu) u zbilju. Je, prirodu, geo i pov treba sjesti i uciti, ali kod povijesti nema ni cvrstih mjerila, gradivo se obradjuje napreskokce, ocjene ovise o raspolozenju profesora, ucio - ne ucio ne znas na cemu si. Nastojim se ne uzrujavati i nauciti dijete da se ne uzrujava.
Hrvatski - lektira - citanje s razumijevanjem i argumentiranje: tu je problem moje dijete koje to moze, ali mu se ne da. Radije ce dobiti cetvorku iz lektire pa popravljati prosjek s gramatikom. I to mi je ok, dokle god tako ide.
Pa... mislim da je to zapravo vlažni san vladajućih (osim nas par entuzijastaNema rasprave jer je model simplificiran do kraja, uopće nije STE(A)M nego IT, vještine za potrebe tržišta.
Ko da je društvo samo tržište
Ja se, nažalost, uvjeravam u suprotno. Svaki dan, već dvadeset godina, gledam okolinu koja ne zna pročitati jedan komad papira i protumačiti ga.
Točka 1, točka 2, točka 3, traži se to, to i to.
Puno njih misli da treba ono i ovo, a ne to, to i to.
Puno njih nije u stanju uočiti osnovnu informaciju.
Jeza me hvata od toga.
Primjer "rok za žalbu teče od dana primitka rješenja i predaje se u tri primjerka bla bla bla".
Mjesec dana nakon isteka roka dolaze šokirani jer nisu to vidjeli, zbog toga što, recimo, nisu okrenuli papir i vidjeli da ima poleđinu na kojoj je to navedeno. Ili nisu uočili da rok teče od dana primitka rješenja, nego su mislili...šta ja znam šta.
Uočavanje informacija je temelj za dalje, za uspješno funkcioniranje u životnim stvarima. To nije, po meni, traženje brzih i jednostavnih odgovora, a onda ćeš u životu drugačije. To je traženje odgovora koje te traže i tako će biti i u drugim sferama života. Neće ti primiti domovnicu ako su tražili izvod iz matice rođenih, iako si ti mislio da su podaci koji tamo pišu isti kao i tamo, pa bi trebalo biti svejedno, sve su to dokumenti koji dokazuju tko si.
Posljednje uređivanje od Evelina : 17.01.2018. at 11:54
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom