Pozdrav svima, unaprijed se ispričavam ako sam fulala temu i mjesto, nova sam ovdje i treba mi pomoć.
Radi se o stanju nakon poroda, nisam sigurna da li bi to mogla nazvati postporođajnom depresijom ili nešto treće.
Uglavnom, da počnem...
Sa sadašnjim suprugom nisam baš predugo u vezi (tj. sada i u braku), ali smo se poznavali prije nego smo prohodali.
Godinu dana nakon prekrasne veze me zaprosio i bila sam najsretnija na svijetu, svadba je trebala biti ove godine, taman kad bi i završila fakultet.
Međutim, ne ide u životu baš sve prema planu... par dana nakon zaruka saznala sam da sam trudna i uslijedio je šok. Nismo to tada planirali, i plakala sam ko kišna godina tjedan dana, a kasnije sam se smirila. Suprug me uvjerio da se ništa bitno ne bi promijenilo da dijete dobijemo i 2 godine kasnije, kako smo zapravo planirali. I tako sam trudnoću prihvatila i uživala u svakom danu, svadbu smo imali par mjeseci kasnije, sve je odlično prošlo, kupili stan, preselili se, i sve je bilo super.... ALI... nakon što sam rodila, ja sam se skroz promijenila. NI u najgoroj noćnoj mori mi nije bilo na pameti da ću se ovako ponašati i osjećati. Kad sam došla iz bolnice, kao da sam postala druga osoba. Odjednom se gušim u vlastitoj koži, majčinstvo me ne ispunjava i žalim sa vremenima od prije. Hvata me nostalgija, jako mi fale ta vremena kad sam bila samo djevojčica bez obaveza i briga, a sad sam postala majka preko noći. Puno puta si mislim kako bi vratila vrijeme unazad da se stvari su dogodile malo drugačije. Napominjem, volim svoje djetešce najviše na svijetu i bilo je željeno dijete, ali trudnoća je bila neželjena tada u tom trenutku. Htjeli smo dijete, ali par godina kasnije. I što sada, kako dalje? Kako da počinjem uživati u majčinstvu? Sve me ovo dosta guši, nemam više prijatelja, osjećam se usamljeno, nemam vremena za ništa, svaki slobodan trenutak moram učiti, dosta sam nervozna. Hoće li ovo stanje proći? beba je stara 6 mjeseci, a ja sam rodila u srednjim 20-im godinama. Da li se koja mama susrela s tim?