Utorak ujutro...redovni pregled kod ginekologa u 28 tt je prošao super, naša djevojčica je dobro, okrenula se na glavu i nadamo se da će tako ostati do kraja trudnoće! Taj dan navečer nisam osjećala pokrete naše bebice...ali kako sam taj dan imala dosta aktivnosti i bila sam na pregledu nisam se toliko brinula, mislila sam da jednostavno spava, ionako je najživahnija ujutro.
Došlo je jutro...a ja i dalje nisam mogla osjetiti pokrete svoje curice i počela sam paničariti. Moj dragi me smirivao, ali smo svejedno otišli kod ginekologa, za svaki slučaj! I dalje smo bili uvjereni da je sve u redu, možda je mirnija jer je promijenila položaj! Ginekolog je započeo pregled i već nakon nekoliko trenutaka na njegovom pogledu vidjela sam da nešto nije u redu...pitala sam ga dali je sve u redu sa bebom a on mi je odgovorio da ne može detektirati srčanu aktivnost bebe i da moram hitno u bolnicu!! Gledala sam ga blijedo....i niz moje lice su počele teći suze...mojoj bebi je srce prestalo kucati...u tom trenutku sam poželjela da i moje stane!

Ginekolog je nazvao bolnicu i obavijestio ih da dolazimo...ja sam stajala skamenjena...jer jučer smo bili na pregledu i bilo je sve u redu! Moj dragi je problijedio kad me vidio uplakanu!!
Došli smo u bolnicu gdje je doktor koji me zaprimio obavio opet ultrazvučni pregled...nadala sam se da će mi reći da je moj ginekolog pogriješio...ali nažalost samo je potvrdio da je naša djevojčica umrla, nije mi mogao reći zašto. Inducirali su mi porod i drugi dan je rođen naš mali anđeo, predivna savršena mala djevojčica...Barbara.

Ona će zauvijek živjeti u našim srcima jer pružila nam je toliko lijepih trenutaka u tih 28tt...ona će zauvijek biti naše malo lupetalo...

Prije dva mjeseca izgubili smo naše najveće blago. Ne znam kako ćemo preživjeti ovu bol koja nas razara ali nadam se da ćemo postati još bolji zbog nje.

Slatko sanjaj mali anđele