kako i kada reagirati na ovakvo ponašanje?

[Ayan]

u parku smo. moja mala od 3.5 g.se penje na penjalicu. dođe curica od 8.isto se popne i iz čistog mira krene gurat moju s nogama. dobro da sam bila blizu jer bi moja pala na beton i razbila se. kažem curici da ju ne gura jer će moja pasti. mala se pobere. klinci se skupe i nađu puža, gledaju ga i proučavaju. ova mala uletava i pred svima gazi puža dok mali urlaju jer puža-muža to boli. puž je palačinka, klinka se samo pobere.onda otrči i razlije vodu koju je netko ostavio životinjama da piju zbog vrućina. sljedeće, mala uljeće u vrt i gazi cvijeće. njena mama sjedi na klupi i tipka na mobitel. eventualno ju zazove ne gledajući gdje je i kaže "nemoj to raditi". mala veli "dobro" i nastavi po svome.

klinac od 6.g.napucava loptu ne obazirući se na male oko sebe. moja uzme loptu i želi mu je vratiti, baci prema njemu ali ne zna dobro gađati i slučajno ga pogodi u nogu. klinac se zaletava na nju da će ju tresnuti. opet se dižem i mičem ju dok njegova mama uopće ne reagira. naime, govori drugim mamama u parku kak se mali super snalazi, da se njena curica (seka od malog), koja je tek prohodala mora boriti s njim za igračke. nije mi jasno, kako se to djete koje još ni ne govori treba ravnopravno boriti s nekim od 6.g. koji ju otpuhne?
da ne govorim da mali samo gleda na manje od sebe i tjera ih, sve je njegovo, seku je udario s vrtuljkom tako da je mala samo poletila u zrak. mama jedva reagira, podigne malu i kaže "što si to napravio?".

dođemo u igraonicu. tamo je veliki poligon za igranje za djecu do 7.g. male bebe puze po podu, veći se penju i zabavljaju. dolaze tri curice od otpilike 8 - 9 g.počnu mahnito jurcati među djecom rušeći sve pred sobom. moja mala uzme igračku u igraonici, najstarija dolazi do nje i uzima joj iz ruke, moja kaže da je prva uzela i nek joj vrati. velika kaže "boli me guzica to je moje". moja ostaje zbunjena. velika ostavlja igračku, moja ju uzme, ove tri opet naprave ulet među djecu, vrate se i velika ponovno mojoj uzima igračku. moja plače jer se curica ružno ponaša. kažem joj da se makne i igra s drugom djecom. dođe mi da odem velikoj očitati lekciju. dolazi tata od te velike jer je obavio šoping. vodi sa sobom malog bracu koji želi sjesti na dječji stolac. velika dolazi i namjerno mu izmakne stolac tako da mali padne na beton. tata govori jedva čujno: "zašto si to napravila". velika samo gleda, okrene se i ode po svom.

inače ne reagiram na dječje svađe i pustim svoju malu da se sama snađe, obično se klinci posvade i za 5.min.igraju kao da ničeg nije bilo. ono što me brine su ovakve situacije kad se veliki postavljaju agresivno prema manjima od sebe. učim ju da nije ljepo tuči se. sad imam osjećaj da ju krivo učim, jer dođe u situaciju kad ju netko drugi udari ili gurne, a ona ne vraća nego vikne: "hej, to je jako ružno". rekla je da ona ne želi tući druge.
nađem se u stanju gdje mi je dosta svega, ovakvih roditelja, ovakve djece, ponašanja, dođe mi da malu zatvorim u stan i nejdem nikuda s njom. počela sam izbjegavati voditi ju na mjesta s puno djece jer mi je dosta ovakvih situacija. zateknem se kako se čudim ko picek glisti kud ovo sve ide i jel baš nakon završetka igre okolo mora biti krvi?

moje pitanje - što činite u ovakvim situacijama kad se veliki postavljaju na male?
ja uglavnom malu maknem ako se radi o većoj djeci kao što su ova. da li bi vi odreagirali i kako, upozorili veliko djete i ušli u sukob, vjerojatno i s njenim roditeljem koji je bog zna kakav?
ako i odreagiram imam osjećaj da učim svoje djete da nije sposobno samo rješavati konflikte, a neću uvijek biti uz nju. s druge strane ako ju ne maknem veliki ju može ozljediti, a to joj ne treba.
da li je uopće pametno učiti djete da ne vraća drugome udarac jer ovi koji ne žele vratiti izvuku deblji kraj na ovom svijetu kako god okreneš, jer što više gaziš po drugima to si uspješniji, sposobniji, imam osjećaj da se to potiče kod djece i da je ovakvo ponašanje postalo poželjno? odgajamo li nasilnike i tiranine?
totalno sam izgubljena u prijevodu i ne znam što da napravim.