"Mozak zna da treba, a tijelo mu ne dozvoli,..."

Tim riječima je moj sin (9 godina) opisao nakon dugo dugo razmišljanja zašto po ne znam koji put nije izvršio svoje obaveze.

U školi je super (5,0), ide u glazbenu školu - sve super, on je dijete s jako lijepim karakterom,... - oduvijek smo se sve dogovarali i slično.
I sad najednom muku mučimo sa njegovim zadacima.
Npr. jedini zadaci kad je ujutro u školi su:
- presvuci se
- jedi
- napiši zadaću dok se vratim s posla

Dođem doma u 13 da ga pogledam i podsjetim na zadatke.
On leži u krevetu, jeo je, nije se presvukao,...
MM ga zove 3 puta s posla da ga podsjeti - ok, ok, sad ću,...
Dođem doma u 16 sati on i dalje leži u krevetu i bulji u filmiće na mobitelu.


To je situacija koja nam se u zadnje vrijeme redovno ponavlja.

Obavili smo razgovor - opet i opet,...
Dobio je kaznu - nema kompjutera i mobitela uopće (tjedan dana) i nema TV dok nije napisana zadaća,...

Ne muči me kazna, nego taj neposluh, a zna da će biti kažnjen i opet ne uspije poslušati.

I njegovo zadnje objašnjenje situacije je to gore.

Kako postupiti?