Maleni krenuo s nepune dvije, uskoro će napuniti 4 god. Adaptacija prošla prilično dobro, nikad nekih većih problema, skoro cijela ljeta je išao u dežurstva, isto bez problema...Svoje dvije tete zna otpočetka, treću od prošle vrtićke godine. Sa svima trima sam iznimno zadovoljna a i on oduvijek govori samo pozitivno o njima. Unazad mjesec dana, on svako jutro ne želi ući u sobu i doslovce ga se na silu treba ugurati unutra da bi ostao. Probala sam i brze rastanke i spore, no uvijek isto. U početku sam bila zabrinuta i mislila da se nešto moralo dogoditi što je rezultiralo tim negodovanjem ujutro, no u razgovoru s njim i s tetama nisam uspjela naći nikakav uzrok, te su tete zaključile da me naprosto samo zeza, jer da je tokom cijelog dana veseo, zadovoljan i sve 5. Ujutro mu se neda ustati, pa zna grintati kako on ne bi u vrtić, no do samog trenutka ulaska u sobu je sve ok, popodne je uvijek nasmijan kad dođem po njega...Zaključila sam da je to faza, no ne nazire joj se kraj i prilično je stresno prolaziti to svako jutro, doslovce ga teta treba primiti za ruku i vući unutra jer me ne pušta. Kad razgovaramo, njegove riječi su stalno iste, da to radi jer želi biti sa mnom, ja govorim pa znaš da moram na posao i tako u krug. Ima li itko ikakvu ideju ili savjet što bi mogla probati da se nešto promjeni...