Dosad sam bila normalna (bar sam se tako doživljavala i osjećala ). Dvoje dječice, muž, kuća (na kredit), dvorište, vrt, pas, mačke, stalan posao, sve po PS-u što bi se reklo. Nedavno sam napunila 37. I sad - neka neobjašnjiva tjeskoba, nervoza, živčanost i na sve to - jaka i velika želja za još jednom trudnoćom i još samo jednom bebicom. MM-u ide 50-ta i nije baš oduševljen idejom o još jednom djetetu + dosta je lošeg zdravlja. Tehnički se ne osjeća loše, ali bolest je tu. Nije baš ono smrtonosna, ali nezgodna je (bubrezi su u pitanju, danas-sutra ne gine mu dijaliza). A da stvar bude bolja, ja zapravo uopće ne bi smjela pomišljati na novu trudnoću jer imam iza sebe 3 carska reza. Isto tako mislim da bi nam se ljudi smijali jer je muž praktički u pedesetima, a moja mama bi umirala od straha zato što bi trudnoća po defoltu trebala biti rizična. I ja sam svjesna rizika, al evo, ne znam šta mi je, ta želja je tu, čak sam počela i sanjati gotovo redovito male bebe. Evo me na poslu, pokušavam radit i plačem, htjela bi biti doma s djecom i s tim, željenim kojeg (još) nema, a onda opet kad sam doma htjela bi mir, htjela bi urednu kuću.. a svjesna sam da to ne ide uz malu djecu. Sad bi kao trebala bit super i uživat u životu jer je sve onak kak treba bit, a ja ne mogu. Ne znam, već mjesecima se tako mučim, već se pitam da nije to možda preuranjena menopauza ? Recite mi da sam normalna .