dakle, ima 8,5 godina i ona je ružna, glupa, mrzi samu sebe, nju nitko ne voli.
Ja bih rekla da je to pubertet na najjače, ali to nju zapravo drži već godinama pa ne bi krivila hormone iako smo već krenuli u tom pravcu.

Ja joj nikakvim logičnim argumentima ne mogu dokazati da to nije istina, a moje "dokazivanje" postupcima ne prihvaća jer sam joj ja mama i ja je moram voljeti.
Iako često ima neke ispade "ti mene ne voliš" kod bilo kakve kazne ili rasprave, ali to stavljam u kategoriju čiste ucjene.

IAko tako ne djeluje na vani jer je živa i komunikativna i ljudi/djeca je lako prihvaćaju, ona ima strašno nisko samopouzdanje.
Majke mi, neki put imam dojam da je to njen "glupa sam" čista lijenost, a opet...

Imama dojam da će situacija u pubertetu biti još gora, a ja nemam snage sama se nositi s tim.

Ide na sport, nije joj problem nastupati, ide na dramsku, aktivna je i ne pokazuje neki sram, ali ovi trenuci me ubijaju.

Imate kakvu preporuku?