joj dajte nemojte više, ja sam postala tako jedna cmoljava osoba
i u glavi sam stvorila sliku zuske i profesora i tanči i pozornice i učiteljice i djeteta,
ajme kako sam patetična.
 |
|||
|
|
|||
joj dajte nemojte više, ja sam postala tako jedna cmoljava osoba
i u glavi sam stvorila sliku zuske i profesora i tanči i pozornice i učiteljice i djeteta,
ajme kako sam patetična.
Rasplakat ćeš starca. Radije ga samo zagrli, bez riječi.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 25.05.2017. at 15:26
ma di će grlit čovjeka, tako na ulici, još će misliti da je poludjelazutaminuta prvotno napisa
ja sam uvijek za to da se pohvali nečiji trud, a kamoli ovakav koji se pamti toliko godina. nek čovjek zna da nije bezveze utukao život u natezanje s dječjim pi*darijama! da se samo jednog primilo, već je to veliki životni uspjeh...
Baš tako.
Neki dan sretnem bivšu učenicu, ni imena joj se nisam mogla na prvu sjetiti.
I veli ona meni, znate Vi ste meni jako bitni, jedan razgovor s Vama mi je promijenio život.
Ja ostala ko pegla, mislim si ajme meni , što sam napravila ?
I prepričala mi je taj razgovor, ništa spektakularno, jedan od onih pep talkova , kojih izgovorim svaki tjedan barem jednom, ali njoj je značilo jer je tada prolazila jednu vrlo tešku situaciju ( koju nisam tad znala )
Uspješna je i vrijedna studentica. pa da mi je to jedino pedagoško postignuće, ja sretna .
Posljednje uređivanje od maria71 : 25.05.2017. at 16:29
Ovo je predivno!
maria71, sigurno si se lijepo osjećala!! I koji samo vjetar u leđa za dalje!! Bravo!
Ajme Tanci ronim suze .ja sam prava placljivica za sve vezano uz djece.
Zuska obavezno nam javi povratno.
Ajme Tanci ronim suze .ja sam prava placljivica za sve vezano uz djecu.
Zuska obavezno nam javi povratno.
maria krasno
Posljednje uređivanje od Lili75 : 25.05.2017. at 17:42
Ja sam se isto rasplakala dok sam pisala, Lili.
Da, ima odličnih nastavnika.
I zaslužuju pohvale.
I da ih se pamti.
Maria71, divna priča ❤️
da, ima predivnih nastavnika.
i treba ih pohvaliti.
Maria71 predivno....
Ima predivnih nastavnika, ali ima i super roditelja.
Nadam se da će dijete pokretačice topica to shvatiti na vrijeme. Jer istina je da treba neko vrijeme sazrijevanja, da mlada osoba shvati ZAŠTO su roditelji donijeli neke odluke, zabrane, uvjete i ograničenja. Meni je tek na drugoj godini studija doprlo iz dupeta u glavu da je moj tata zapravo napravio odličan posao s odgojem (i mama, ali on je meni bio glavna faca). Kad sam se na drugoj godini faksa prvi put našla u ozbiljnijim problemima i bila na rubu odluke da mijenjam studij, lijepo me posjeo i rekao "Slušaj, možeš ti to napraviti, ali NEMA nikakvih garancija da na nekom drugom studiju za godinu-dvije nećeš biti na istom ovom mjestu"...Ostala sam na studiju, završila ga i kasnije si uspješno našla područje koje me zanimalo i u kojem mi je ok.
Samo da spomenem, imali su moji roditelji muku sa mnom. Nisam bila poslušno dijete. On NIJE bio za to da ja upišem srednju školu i studij koji sam odabrala, lijepo me na vrijeme upozoravao na sve mračne kutove (jer zna, to je i njegova struka, a ja nisam profil osobe za koju bi to bio idealan odabir). Htio me poštedjeti neuspjeha, odnosno nezadovoljavajućeg uspjeha, ali ja sam bila tvrdoglava. Na kraju, tek nakon što su mi se vlastite greške obile o glavu, naučila sam cijeniti uvid roditelja. Sve je na kraju dobro ispalo, ali evo nakon 30+ godina radnog iskustva još uvijek mislim da mi je možda moglo biti bolje u nekoj drugoj branši. Ali nema šanse da to ikad doznam.
I tako - kad mi mlađi sin ide na živce sa svojim odabirom tehničke škole i tehničkog usmjerenja (a isto je tipični društvenjak kao i ja) sjetim se jako često kako je moj tata sa mnom razgovarao. Sve to dođe na svoje mjesto...
KAMI, tvoje dijete će se sjetiti nekih trenutaka svog djetinjstva i mladosti kad bude sposobna sama procijeniti kakvi ste roditelji. Sad još to ne može. Sretno!
XSamo jednom je u životu i 12. rođendan. A i 13. Pa i 14. Na kraju, gle čuda, i 40. rođendan je samo jednom u životu, pa nisam primijetila da se nešto specijalno desilo na taj dan
Normalno je da djeca imaju svoje želje za rođendan i slične prigode, ali to ne znači da trebaju dobiti baš sve za što zapile, a pogotovo se to odnosi na tehničke gadgete koji su danas više nego ikad ranije potrošna roba (i to precijenjena).
Uostalom, u kakvom okruženju djeca danas rastu, vrlo često u nekoj dobi više ni ne znaju što bi poželjeli, jer sve imaju.
X
I ja x na sirius
Apsolutno isti stav kao sirius.
Treba prvo naglasiti da ne košta mobitel 7000 kuna. To možda je njegova vrijednost, ali ne i prodajna cijena.
I moram dodati par riječi o vrijednostima, novčanim i inim.
Da vas dijete pita da želi ići u glazbenu školu. Koja traje godinama, gomila novaca i vremena. I još treba instrument, recimo harfu, čija je vrijednost veća od 10000 eura. Da li bi trebalo piliti mjesecima? I raditi cirkus da želiiii u glazbenu, jer tamo ide xy, i zw i jer je to IN? A nakon šest, deset godina nikad više ne svira, da li biste to smatrali bačenim novcem? Ili je to baš ono što djetetu treba? Kao što ovoj djevojčici baš treba mobitel
Ili da vas gnjavi da ide na neki sport, svaki mjesec se plaća članarina, skupa oprema, npr. tenis, hokej, klizanje, i, naravno plaćanje čestih putovanja, hotela, i gubitak vremena vozeći na treninge? Da li bi dijete uspjelo u gnjavljenju? Ili, biste rekli: što će ti to, ionako od toga nema kruha (ili ima, za 1% odabranih).
Škole stranih jezika, plesni studio, Euroclub, ljetne škole. itd, itd...
Ili, Prodigy u Umagu, Andre Rieu u Areni, Balašević u Zadru....pa bio to naš glazbeni ukus ili ne.
Pa i štikle na krizmi, skuter za 16., tetovaža kojih se grozim...
Možda sam ja čudna, ali nekako mislim da, možda, nekad treba uzeti u obzir i želje koje nisu roditelju po volji i ostvariti ih ako se može. Ne kupuje se time ljubav. Ljubav je u svakodnevnim trenucima.
Kad se nema, nema se, ali kad se ima, neka i oni imaju.
Sport, glazbena skola, jezici , putovanja NISU niti blizu kategoriji posjedovanja (pre)skupog statusnog simbola.
Barem meni. Kome jesu , siroko mu polje.
iz sporta, ucenja jezika, putovanja se dobije iskustvo i znanje . Sto se dobije iz preskupog statusnig simbola?
Nesto vazno? Ne bih rekla. Obitelj odlucuje koje su njihove vrijednosti, pa valjda prema tome odlucuju koju ce poruku dati i djeci. I zbog cega ce dizati kredite, trositi ustedevinu ili ici u minus.
Mobitel košta još i više jer ga ljudi uglavnom uzimaju za "samo 900 kn", a ostatak otplate na rate kroz pretplatu pa dođu do skoro dvostrukog iznosa.
Beti, ova usporedba jezika, muzičke i sporta s mobitelom totalno je besmislena.
X
a kad smo kod trošenja vlastitog novca moje dijete je sada odlučilo svirati klavir, da je to prošle godine odlučio kada smo oboje bili bez posla mogla bi posegnuti na njegov račun i kupiti mu instrument koji želi/treba. Da smo im dozvolili da troše "njihov" novac kako su oni smislili to ne bi mogli.
Samo da skinemo stigmu sa skupoće instrumenta. Većina se instrumenata moze posuditi u gl.školi (gudački i puhački), neki se u skoli vjezbaju (orgulje, harfa, udaraljke), jedino je s klavirom zeznuto jer se mora kupiti (za cijenu najnovijeg ajfona dobije se solidan digitalni pianino, a za ajfon kroz pretplatu vrlo dobar rabljeni pravi pianino
Posljednje uređivanje od čokolada : 27.05.2017. at 21:18
Kad smo seka i ja isle u muzicku na klavir, doduse u devedesetim godinama proslog stoljeca
Odrezalo mi...
Tada smo unajmili klavir za parsto maraka godisnje. Nakon sedam godina, kad smo zavrsile skolu, vratili smo ga iznajmljivacu.
Sent from my HTC Desire 825 using Tapatalk
potpis
ako nam je statusni simbol prioritet za dijete, što se čudimo sanaderu i satovima, vidoševiću i prepariranim medvjedima... :/
Mobitel je statusni simbol?
Napravica od 500-1000€?!?
Svašta, zbilja svašta.
Onda je i šnicla od buta statusni simbol, organska hrana pa i jagode jer kila košta više nego svinjski but.
Mislim da su se na ovoj temi jako pomiješali lončići.
Bome ime Beti pravo.
Glazbena se isto gleda kao statusni simbol, baš kao i bavljenje sportom ili upisivanje popularnije gimnazije ili faksa.
Čujem ja to svakodnevno od roditelja.
Kod nas u RH je sve izokrenuto pa ne čudi i da je ovo.
A meni zbilja nije jasno kako netko može izjednačavati kupnju skupog mobitela s ulaganjem u obrazovanje djeteta, u bilo kojem obliku?
Blagi bože Beti, tko kupuje harfe od €10000.
Da, zašto hrana ne bi bila statusni simbol?
Meni je jasno kad netko živi na shakeovima od supernamirnica iz specijaliziranih trgovina gdje zdravi prutići koštaju 25 kn/40 g, da taj ne jede zapečeni grah triput tjedno i srdele iz Konzuma. Sve kako netko živi, što kupuje, pokazuje njegovu novčanu moć. Hoće li to biti mobitel od €1000 ili Lacoste tenisice, sasvim svejedno.
Bezbeli da je statusni simbol, nije valjda potreba. Svasta.
Ljudi kupuju terence u vrijednosti prosječnog dvosobnog stana.
Pun ih je Zagreb.
Iako ti ljudi ne stanuju u brdima gdje nema puta pa im treba 4wd auto.
To je statusni simbol!
Statusni simbol nije Golf iako je skup auto i ima puno jeftinijih.
Kad kupite djetetu aparatić za zube od 1000€ ili naočale za korekciju vida sa Zeis lećama za 1000€ to nije statusni simbol iako ima daleko jeftinijih aparatića ili očala.
Kožne tenisice od 50-150€ isto nisu statusni simbol.
Vans, Nike, Allstar... nisu statusni simboli.
Ali bome Armani tenisice jesu i koštaju puno više.
I da, mobitel.
7000 kn?
Da, pa?
U ostalom, nije iPhone 7000 kn, no nebitno.
Koliko Vas ima Miele aparate?
Svaka druga.
Zašto?
Znam zašto.
Kad mi je riknula suđerica prije dvije godine, kupila sam novu.
Quadro za 2000 kn.
Prije tri sam kupila i perilicu.
Novu, Končar ( kupujmo Hrvatsko- je kak da ne) 3000kn
Miele mi se činio preskup.
I kaj se desilo?
Perilica je riknula prije 6 mjeseci, popravili nekak, sad su otišli ležajevi, a jedan je 800 kn.
Ne isplati se popravak. Perilica je sva od plastike i nije nego za hitit.
Suđerica?
Užas!!!
Nikako ne pere.
Uništila mi je svo suđe.
I sad ribam na ruke, a u njoj samo isperem.
Isto je za hitit.
Dakle, bacila sam 5000 kn i nemam niš.
A Miele košta 6000 kn.
Najradije bih si jetru pojela od muke što nisam kupila bar perilicu Miele i bila bih sigurno mirna solidan broj godina.
Ista stvar je s mobitelima.
Jeftini su spori i plastični.
Skuplji su brži, kvalitetniji.
I nisu nikako statusni simboli.
Ni Miele aparati, ni iPhone, ni Nike tenisice.
Ne zaboravimo da je ovdje bila riječ o učenici 4.r. OŠ kojoj brzina ajfona zbilja nije bila presudna, nego je htjela upravo
statusni simbol.
Posljednje uređivanje od čokolada : 27.05.2017. at 21:21
Ma ok, Čokolada.
Slažem se.
Ja sam i napisala da joj s 11 godina ne treba takav mobitel.
Ali topik je otišao u sto smjerova pa se ovdje dalo pročitati od "dno dna" do ne znam ni ja kaj sve ne.
Hoćeš reć da dijete svoje potrebe za društvenim mrežama ne može zadovoljiti na "jeftinoj" plastici od soma kuna?!!? Ovo je nešto pre-pre-prestrašno!
Sve me strah pomislit kak će moji jednog dana bit crne ovce s Nokijama 3310, originalnim.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 27.05.2017. at 21:24
Između Quadra i Miele postoji spektar srednje klase koja će potrajati solidno (iako ni Miele nije 100% ziher - nakon isteka garancije samo moli Boga da joj nešto ne ode jer dijelovi koštaju...čudo.)
To ja nisam rekla i niti "htjela reći"
Moje dijete ne zadovoljava nikakve potrebe za društvenim mrežama, njeni su interesi daleko iznad toga.
Meni je puno toga pre- pre- pre- preeeeeeeeeeee strašno, pa?!?
A o svemu tome možemo nas dvije razglabati kad tvoja djeca dođu do 11. odnosno 17 rođendana kao moja kći.
A tada tko živ, tko zdrav.
A do tada te lijepo pozdravljam.
Ništa nije sigurno. To stoji.
Ali svi moji poznati koji imaju Miele su prezadovoljni. Godinama.
Dok oni koji imaju tu, kak ti veliš, srednju klasu, baš i nisu.
Tako da...ja bih ipak Milicu
Tanči je htjela reci dobru poslovicu: nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari
Nazalost, tesko provodiva vecem broju ljudi u danasnje doba.
Slazem se da je klincima skup mobitel statusni simbol...
za curicu s početka priče, ovaj mobitel je statusni simbol.
Govorim o djetetu iz ove teme, jedanaestogodišnjakinji.Moje dijete...
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 27.05.2017. at 21:58
kako u zemlji gdje je prosječna plaća oko 5000 kn (iako mnogi rade za 3) mobitel od 7000 kn nije statusni simbol?
Meni je ta poslovica postala jasna kad sam nakon desetaka i desetaka cipela koje bi promočile iste zime kupila prvi put Martensice. Koje traju sada već pet godina i još bi da ih psi nisu izgrizli. U odnosu na cipele koje sam do tad kupovala, recimo svake zime (iako nekad i češće jer bi se potplata odlijepila) uštedila sam ajmo reći toliko koliko me koštaju jedne Marte. To je nešto što stvarno vrijedi kupiti kvalitetno, jer kako ono ide, ... suho stopalo glavu čuva? Ali mobitel u rukama djeteta četvrtog razreda, daj me nemoj, ...
Uh. Što ću jadna kukavna kad krenu pilit po tome.Već danas beba uzela mob (Nokia 1662) i nateže ga po rukama.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 27.05.2017. at 22:11
žuta nećeš ništa, prilagodit ćeš se onoliko koliko ti budeš mislila da je ok i to je to.
Za dijete to ne mora značiti statusni simbol. Ja znam kod svoje kad bi znala za neke prigode reći što želi u istom rangu joj je bilo nešto za xx kuna i nešto za xxxx kn.
Statusni simbol je u očima promatrača tj.imatelja statusa.
pa da.
ako marica i štefica iz 8b imaju najnoviji ajfon, barica ga nema, a strašno ga želi imati da bude in, naravno da je statusni simbol.
samo se granica pomakla, sad je to već 3. ili 4. razred i ne govorim to samo za ovaj primjer,
imam primjer u razredu svog djeteta.
Moja Končar vešmašina je proslavila 10 rodjendan.
Sada se samo nafam da ju ovom izjavom nisam urekla
Moje cvike socijalke su držale deset godina, a skupe cvike s markom dve godine (okvir, a staklo sa sto zaštita samo pola godine). Nokia 3310 je držala deset godina najmanje pa dok je nisam dala. Ni u šoldima sve.
a naša 15., isto Končar
treba imati i sreće, nije uvijek najskuplje ujedno i najbolje
KAMI drago mi je da ste uspjele porazgovarati i da se situacija smirila
svi ponekad prođemo kroz takve kuršluse, djeca žele i hoće ono što im društvo tura pod "must have"
na nama je da ih usmjerimo i pokažemo da to nije ispravno za nas, za njih i našu obitelj
da sasvim normalno možemo živjeti i biti zadovoljni i sretni i bez toga
općenito mislim da je bitno djeci uspjeti usaditi kritički odmak od toga da "moraju" nešto imati jer neće biti dio grupe
usaditi im samopouzdanje s kojim će se lako postavljati prema pritisku da svoju vrijednost izgrađuju putem statusnih simbola
to nije lak posao ali nije nemoguć
znači slati poruke da su stvari ipak samo stvari i da ne određuju NAŠU vrijednost
da se ne možemo izgrađivati kao osobe putem skupih stvarčica
jer ispod najčešće bude šupljina koju ne mogu sakriti svi ajfoni ovoga svijeta
ja bih je odvela na neko vikend putovanje, tipa u Gorski kotar, Plitvice, terme
da joj pokažem kako se za puuuno manje novaca može cijela obitelj lijepo provesti
A-ha, i bit ce presretna da se svi okoriste njenim rodjendanskim poklonom :D
Neko dijete ce mozda uzivati u takvom poklonu, ali drugo bi zbog toga mislilo da ga roditelji mrze jos vise.
Neka djeca ce usvojiti navike svoje obitelji, a neka ce jedva cekati da se odsele i rade sve suprotno od roditelja. I u redu je i jedno i drugo. Sve dok se medjusobno uvazavamo i postujemo. I sve dok se ne ide silom jedni na druge. Kad citam kako npr. mlade mame pisu o savjetima svojih i muzevih roditelja oko nove bebe i izruguju se oko njih, ista je stvar. Svaka nova generacija ima svoje stavove.
Pokusavam reci da se ne moze dijete lomiti, uzeti mu voljenu stvar (novi ruksak u ovom slucaju) ili neku aktivnost, samo zato sto su nam stavovi razliciti. Mozda joj za mjesec dana taj mob nece vise biti bitan, ali ostat ce sjecanje na tjedne pregovaranja i svadje. i roditelji i dijete ce se sjecati. Trebalo je to odmah presjeci, ali nacin ovisi o roditeljima i djetetu, nema univerzalnog. I svojim sinovima pristupam razlicito, jer su posve razliciti.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom