Uh...
Jučer navečer kći i ja pričamo o proteklom danu i ispriča mi na kraju kako je jedan razredni kolega nasrnuo na nju sa škarama.
Moooolim? Ja u šoku, šta je bilo?!?
Na početku sata biologije dok još nije došla profesorica, moja kći i njena kolegica su prelistavale svoje herbarije koje su taj sat trebale predati i komentirale ih.
Odjednom, potpuno bezrazložno se okreće kolega iz klupe ispred i brzinom munje pikne škarama moju kći u predio ispod nosa, a iznad usne.
Ona mu je rekla što radi, zašto se tako ponaša, a on njoj- u čemu je problem?
Na to je odreagirao dečko koji sjedi pored i sve je vidio i rekao mu doslovno:" ti ćeš s tim škarama jednom nekoga i ubit"
Kolegica mu je isto rekla da nije normalan što radi, a on opet da ne vidi u čemu je problem.
On ne vidi problem, ali vidim ja i to više njih.
Da se razumijemo; moja kći nije ozlijeđena, škare su bile zatvorene, ali oštrica prema njoj.
Nagli zamah, nije se stigla maknuti, pognuti glavu..
Što da je pogodio malo više ili niže, u oči u ili vrat?
I to baš moju kći koja je toliko mirna, tiha i povučena da se svi profesori čude koliko je dobra.
Ja sam jučer poludila kad sam čula.
Muž mi je teško bolestan, operiran i doslovno se bori za život već peti dan na intenzivnoj.
Stalno neke komplikacije se događaju kod njega. Jednu doktori riješe, druga dođe..
Ja sam iscrpljena skroz. Ne spavam danima duže od sat- dva, a i ja nisam zdrava. Jutros sam prokrvarila, a operirana prije 6 tjedana...
I sad mi tamo neki luđak napada dijete.
Ja se ne mogu boriti. Nas dvije smo same, a moram zaštititi dijete.
Jučer sam odmah poslala mail razredniku i sad čekam da on poduzme daljnje korake.
Što mogu još napraviti?
Da odem na policiju?
Ravnateljici, psihologici...kome biste vi otišli i što biste poduzeli?