Pa zato postoje zakoni, i najbolje je sve po zakonu. Ove priče kad se netko odrekne svoje imovine u tuđu korist meni su potpuno neshvatljive.
 |
|||
|
|
|||
Pa zato postoje zakoni, i najbolje je sve po zakonu. Ove priče kad se netko odrekne svoje imovine u tuđu korist meni su potpuno neshvatljive.
mima, pardon, gdje ti živiš? - mislim pričaš o zakonima u RHMima prvotno napisa
najgore od svega kaj fakat kod nas se ne možeš osloniti na naše pravosuđe
Kako neshvatljive? I meni i mom mužu je bilo posve logično odreći se nasljedstva nakon smrti naših očeva, u korist naših mama. I naše sestre i braća su se odrekli u maminu korist. Pa, to je imovina naših mama, ne naša, nije važno što zakon kaže, zakon srca je bitniji.
to je sve tako relativno i ovisi od osobe do osobe.
meni recimo to nije normalno. vjerojatno zbog toga što smo imali takvu situaciji u obitelji. i to ne samo jednu.
prvo su deda i baka prodali kuću i kupili manji stan. ostatak novca podijelili s mojim tatom i njegovom sestrom (u omjeru 80:20, u korist tete. samo za usporedbu, od tih novaca je teta kupila stan od 100 kvadrata u centru grada)
drugi primjer - tata i ta ista sestra su se nakon bakine smrtli odrekli svega u korist dede.
deda nakon kratkog vremena prolupa, dovodi novu ''baku'', rasprodaje svu imovinu (stan i veliku vikendicu na Murteru) i nemilice troši lovu po svijetu s njom.
kad je skoro sva lova presušila, ''baka'' diže sidro i odlazi, a deda dolazi plačući mom tati.
i znam da su to bile dedine i bakina imovine i da realno mogu raditi s njima što god žele, ali i moj otac je cca 30 godina ulagao svoj i mamin novac u te iste nekretnine, kako bi svi mogli uživati u njima, a na kraju sve otišlo u vjetar.
naravno da je tata u konačnici gadno požalio zbog tog čina odricanja.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom