Ovisi koliko je iritantna.Trina prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Ovisi koliko je iritantna.
Nisi jedina.
Još bi joj i temu zaključali.
Šta konkretno laže većina nas, Evelina i Trina?
ja se najiskrenije ne mogu sjetiti da me ijedno tako malo dijete nerviralo i išlo mi na živce. il sam zaboravila, što je isto moguće :D ili stvarno nije.
ono što sam skužila jest da razdoblje u kojem me generalno djeca, počevši s mojim, u načelu najviše nerviraju, odnosno nisu mi zabavni i dosadnjikavi su, je predpubertet. onaj period 11-12 godina, kad ne znaju što su, jesu u pubertetu, al baš još i nisu, htjeli bi biti, ali su još djeca, nemaju još neki društveni život, a ni sami ne znaju bi li se igrali il šta bi sami sa sobom, kako da razgovaraju s odraslima i o čemu...
pa su bili on, a i ostali, većinu vremena otresiti i mučljivi mrgudi za kompjuterom. s 13-14 je i to prestalo i opet smo se poklopili, odmrgudili se, propričali i postali, meni, zabavni tinejđeri :D
sad ćemo vidjeti m :D
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 22.01.2018. at 12:07
ja stvarno ne kužim
nađite post u kojem je netko napisao da ga niti jedno dijete nikad nije živciralo i kvotajte ga
mislim da nema potrebe za prepucavanjem. ako nastavi se u ovom tonu kljucat cu.
Sve se svelo na to da se ona mora preispitati, da je normalno da odrasli idu odraslima na živce a ne djeca, da kad bi mama znala da njeno dijete ide nekome na živce ne bi ga više nikad poslala tamo na igru, uglavnom da nešto s njom ne štima jer osjeća to što osjeća. Ne štima ni samnom onda jer po meni je to normalna stvar. Nismo mi svi isti, neki ljudi a i neka djeca iritiraju. I onda ona na kraju napiše da je sve shvatila i da joj to dijete više ne ide na živceNije ovo prepucavanje nego sve nešto mora imati nekakvu pedagošku podlogu, nisu dozvoljeni ljudski osjećaji i sve ono što nije "ispravno" nije prihvatljivo ni osjećati a bogami ni napisati na forumu.
Ni meni ništa nije jasno.
Ako saberem nekoliko sličnih mišljenja, dobijem nekako ovako:
U redu je da te neko dete živcira nekad, ali parametri moraju biti precizni: da je dete starije od vrtićkog uzrasta, da budeš 100% sigurna zbog čega te dete živcira, da uzrok živciranja mora da bude nešto neoprostivo tj. nevaspitanje ili agresija, da ti to dete onda više nikada ne sme preći kućni prag, i najbitnije, naravno - nikad nemoj odati nikome da te dete nervira.
Znači, sme da te nervira samo agresivni nevaspitani školarac koga ćeš onda maksimalno, ali bez objašnjenja ikome, zauvek udaljiti od svog deteta.
U svim ostalim slučajevima si valjda psiho. A deca pre škole su sva anđeli. Pretpostavljam da su onda škola i hormoni puberteta ono što neku decu pretvori u živcirače.
Tj. postoji posebna kasta školske dece za koju je sasvim opravdano da se izoluju, jer su nevaspitani agresivci.
Ali je nedopustivo da se ikad ikome reč progovori o tome zašto neku decu ne puštamo preko našeg praga, jer je to za njihovo dobro- da ne osete naša negativna osećanja.
Jel to ta politička korektnost koju ja ne mogu da razumem?
Trina, ne nerviraj se
Ima nas još kojima idu na živce
Samo ja sam do sada znala zašto mi idu na živce.
Rješenje je da smanjim druženje ili da odtrpim tih dva-tri sata druženja.
(Imali smo jedan topic o kafićima i restoranima, djeci i roditeljima koja nam idu na živce... malo se razlikuje od ovoga, jer su nepoznati ljudi u pitanju, ali svejedno smo zaključili da nas ima vie kojima smetaju (ili idu na živce, kako god) tuđa djeca (i naša isto tako) kada se ponašaju onako kako nama ne odgovara u određenom trenutku, tj.mjestu.)
To ti samu sebe pokušavaš uvjeriti da je tako jer su te prisilile da se analiziraš i nađeš razlog živciranja.
Kad te netko živcira nemre to samo prek noći nestati.
Budi i dalje fina prema djetetu, al prepusti se, brate mili, svom osjećaju bez grižnje savjesti.
Nije normalno da ti svi ljudi odgovaraju, pa makar bila i djeca u pitanju, i ne trebamo sami sebe iskasapiti da bi došli do neke samospoznaje jer su to totalne gluposti.
Ja uopće ne kužim šta je vama?
Prislila, kaspaljenje, laganje, izbacivanje iz kuće, nedozvoljavanje ikad ikakvog ljudskog osjećaja...ne čini li vam se da malo burno reagirate na ovu temu?
Posljednje uređivanje od vertex : 22.01.2018. at 15:37
Pa da dolega....
Nisam burek.
Ginger
Posljednje uređivanje od Mojca : 22.01.2018. at 15:39
Ja bih rekla da burno na temu reagira ekipa koja traži analiziranje
Predlaže, dolega, predlaže. A nije ti to nešto teško, malo promisliš zašto te nešto muči (a tema je otvorena jer nekoga nešto muči), budeš iskren prema sebi, i obično to donese štogod dobroga.
i što točno imaš od analiziranja?
osim što gubiš vrijeme, dolaziš jedino do spoznaje zašto te netko živcira.
da li ćete s tom spoznajom manje živcirati?
neće!
a izgubit ćeš vrijeme bespotrebno
Pa jednostavno - ako nađeš uzrok (izvor) nelagode, to je veliki korak prema rješenju.
Evo:
Niti odrasli ljudi mi ne idu na živce bez razloga, a kamoli djeca. Znači, kod djece mi se može ne sviđati neka vrsta ponašanja, ali da mi neko dijete ide na živce ili mi se ne sviđa tek tako, to stvarno nisam doživjela.
Kažu da nas kod drugih nervira ono što ne volimo kod sebe.
baš razmišljam da mi je u ovoj priči iskreno žao te djevojčice i njene mame
a pogotovo takvo dijete proglasiti antipatičnim ili iritantnim a da ništa loše nije napravilo, to mi je zapravo tužno, kao sto je sasa navela svoj primjer
pa nitko ni ne predlaže da promijeni osjećaje prema djetetu, samo ne razumijem kako nekoga može iritirati smijeh ili pogled djeteta, pogotovo zato što se, koliko znamo, ponaša pristojno i lijepo se igra s prijateljicom
to nikako ne mogu razumjeti, kakve god usporedbe se provlačile kroz raspravu, jer, ponavljam, nije riječ o odrasloj osobi, već o djetetu u dobi od pet ili šest godina
ako je vama to isto, u redu, prihvaćam, meni nije.
Meni je neobicno da te neko pristojno dijete, drago tvom djetetu, moze zivcirati toliko da o tome otvaras temu. I ja bih definitivno trazila uzrok u sebi.
Kako su ljudi već više puta napisali (iz vlastitog iskustva) puno puta pomogne kad identificiraš o čemu se zapravo radi. Da, često pomogne da se ne nerviraš i da bude bolje tebi i drugome. Vrijeme nije izgubljeno, nego izvrsno uloženo, pogotovo ako se radi o ljudima koje često viđaš.
ok
gdje u kvotanom točno piše da nekome nikad dijete nije išlo na živce? (budući da lažemo kao psi)
Trina, pa i rekla je Mojca da traži uzrok u sebi, našla ga je i riješila. Kraj priče. Ja bih možda isto tako, ali štajaznam, ja možda ne bih potegnula topic. Možda i bih... nemam pojma.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 22.01.2018. at 15:50
Možete li vi zagovaračice živciranja na primjer opisati kako se vi to osjećate kad vas netko živcira?
Možda na primjer naprosto koristimo različitu terminologiju.
Kad čujem izraz 'ići na živce' onda smatram da nekoga nešto uzrujava, smeta, ili kako je Mojca rekla: da trpi.
Ako je tako, idu li vama onda stvarno ljudi toliko na živce? Mislim, bogzna da ja ne volim ljude baš previše, i nema baš puno ljudi koji mi se sviđaju, ali da mi idu na živce ?! Smetaju me, uzrujavaju ? I to samom svojom pojavom? Pa stvarno ne.
Pa meni da!
npr.moja kolegica koja je vjerski fanatik i uvlakačica u dupe
i svakodnevno me živcira njezino ponašanje
1. jer su mi antipatični ljudi koji se prekenjavaju da bi se nekome dopali
2. jer me maltretira svojim vjerskim uvjerenjima
I ja sad stvarno ne znam kako mi može pomoći to što ja znam u čemu je problem
Posljednje uređivanje od dolega : 22.01.2018. at 15:58
Ne izbacivanje iz kuće, nego nedovođenje u kuću deteta koje te živcira, za dobrobit tog deteta. (ako govorimo o istoj stvari).Ja uopće ne kužim šta je vama?
Prislila, kaspaljenje, laganje, izbacivanje iz kuće, nedozvoljavanje ikad ikakvog ljudskog osjećaja...ne čini li vam se da malo burno reagirate na ovu temu?
OK dolega, živcira te njeno PONAŠANJE. Ne živcira te njena pojava kao takva.
I ja mogu reći da me smeta (jer živcira doživljavam kao pretešku riječ) ponašanje nekih ljudi, pa i djece. Ali ne živciraju me ti ljudi bezrazložno, a za dječje ponašanje koje me smeta obično mogu shvatiti uzrok takvom ponašanju.
pulinka, misliš da bi ljudi trebali pažljivo i obazrivo voditi računa o onome što si napisala i mislila?
Pa ako me zivcira njeno ponasanje znaci da me zivcira ona cijela u kompletu
Zato ti stoji ono "puno puta pomogne". Podrazumijeva da nekad nema pomoći. Isto su napisale i druge frumašice, drugim riječima.
pulinka, misliš da bi ljudi trebali pažljivo i obazrivo voditi računa o onome što si napisala i mislila?
Da, ali znaš zašto te živcira. Mi smo se ovdje uglavnom čudili tome da nekoga živcira malo dijete, i to još bez jasnog razloga.
Recimo da sretneš malo dijete vjerskog fanatika, pa vjerojatno bi bila svjesna da se dijete tako ponaša radi utjecaja roditelja, i bila bi tolerantnija na ponašanje tog djeteta nego što si na ponašanje te odrasle žene.
To je ta razlika između djece i odraslih.
Pa piše u više njih ali tri ure mi je trebalo da ti ovo iskopiram, nema šanse da sad opet idem. Vrati se unazad, čitaj pa ćeš vidjeti. Znaš što meni ide na živce, ali ono toliko mi ide na živce da dobivam poriv da se potučem (i to je jedan od raszloga zašto oduvijek imam više muško nego žensko društvo)? Dizanje nosa na svaku piz.d.ariju. Znaš ono, ja sam se sad uvrijedila, neću više pričati s tobom a ti pogađaj što si napravila ili rekla. Mrzim to. Mrzim. Tako su neke tu odreagirale-ti si ženo blesava, kako možeš, K a k o m o ž e š???
Samo što bi ja sad tako rado da se moje dijete smije družiti s drugom djecom, kakvom god, nebi imala ništa protiv ni da mi dižu tlak. ali nema toga. tako da opustite se i uživajte sa svojom djecom, dok se druže, igraju, svađaju, dok vam mala iritantna djeca dolaze kući, uživajte
S obzirom da se svi smejete, valjda opet nešto sa mojim nerazumevanjem hrvatskog jezika.pulinka, misliš da bi ljudi trebali pažljivo i obazrivo voditi računa o onome što si napisala i mislila?
A šta ćeš, dokle god se smejemo, dobro je...
ne piše, Trina, svi smo se složili da nam neupitno neka djeca idu na živce. ali zbog ponašanja, ne zbog načina na koji se smije ili hoda
Mislim da nije do hrvatskog.
U onom svom podužem postu si preuveličala, izkarikirala, dodala, izmijenila...ono što su neke od nas pisale. Inače, to nije nimalo ugodno, pogotovo naon što ti napišu da lažeš k'o pas. Onda si reagirala jer jedna tvoja misao nije dovoljno vjerno parafrazirana. Smiješan mi je taj dvostruki kriterij.
Posljednje uređivanje od vertex : 22.01.2018. at 16:59
Eto vidiš. Digla si nos. Iako znam razlog ali si ga digla za bezveze.
Ajme Trina
Nikoga vjerojatno nitko ne smeta samo svojom pojavom (tj. izgledom)... možda čim se pojavi bi bilo preciznije rečeno? Zezam se
. I pokušavam smanjiti tenzije. Trebali bi kao u pravu "živciranje" znači da osoba x osobu y itd.
Posljednje uređivanje od ina33 : 22.01.2018. at 18:18
Joj.
To što si parafrazirala nije uopšte moja misao, nego tuđa, a razlog mog reagovanja je sprečavanje dodatne zabune, a ne moja ljutnja.
Da li si ti sigurna da sam ja zaista iskarikirala, izmenila, dodala i preuveličala? Ako jesam, tim bolje. Ali čini mi se da nisam.
nisam vertex, ali - jesi, bogomi :đekna:
Eto mene tako zivcira svojom pojavom ona neka Mila koja vodi sportske emisije i dosad taj osjecaj nikad prema nijednom djetetu nisam osjetila. I ne sramim se to priznati. Kao ni to da su mi neka djeca antipaticna, u vecini slucajeva su to djeca koja su agresivna na neki nacin.
I definitivno stojim iza toga da djevojcicu koja bi me zivcirala kao ovs Mila a koja se s mojom svakodnevno druzi u vrticu, ne bih pozivala u svoju kucu jer bi mi se cinilo neprihvatljivo dijete izlagat sebi, iako bih se sigurno u komunikaciji pokusavala kontrolirat. Al, eto covjek sam, pa nazalost, ne uspijevam prikrivat takav zivcirajuci element.
A preispitivanje, to je stil zivota. Ono, netko voli planirat godisnji, netko volontira, netko ide frizeru jednom tjedno, netko preispituje sve zivo, netko vodi tablice troskova... I naravno, ove se rubrike preklapaku u raznim kombinacijama.
Pa evo casa te bar delom demantuje, jer je još jednom napisala svoj stav, što zaista cenim, ma koliko se sa tim stavom ne slažem.
Tj. verujem da je taj izbor dobar za nju, pa možda bi bio dobar i za mene, jer teško sakrivam antipatiju, ali se recimo ne slažem da je taj stav univerzalno dobar i primenljiv savet za svaku pojedinačnu odraslu osobu i dete, niti da je to uvek najbolje rešenje takve situacije.
Teško je vjerovati da nekoga neka odrasla osoba može živcirati, biti mu nepodnošljiva ili samo antipatična BEZ RAZLOGA. Uvijek postoji razlog - u ponašanju, razmišljanju, karakteru... ili nas samo podsjeća na nekog s čijim smo ponašanjem, razmišljanjem, karakterom imali negativnih iskustava.
Tj. nisam preterala niti preuveličala, jer ako tuđe dete ne puštaš kod sebe u kuću, ti ga jesi dobrim delom izolovala iz života svog deteta.
Da, znam da je casa pominjala agresivnu decu i da je legitimno zaštititi svoje dete i da bi svako to najverovatnije uradio, ali onda dolazimo do toga da je nekad u redu povrediti dečje osećaje neke dece i na neki način, a nekad baš i nije. Jer kako znamo da agresivno dete nije povređeno time što mu je uskraćena mogućnost da uđe u kuću svog prijatelja, i da je to manja šteta nego da se susreo sa netrpeljivošću njegove mame (Pa se možda i korigovao u ponašanju nakon toga?)
Ali, pulinka, svi pisemo iz vlastite osobe. I ja sam to od prvog posta naglasila. I moj savjet je bio sagledati stvar iz perspektive djevojcice. Ako nekom nije problem dovodit ju u tu situaciju, onda mu nije priblem ni to sagledat. Mojca koliko ju znam s foruma nije takva...
I ja ove nesimpaticne primam u kucu, jer me ne zivciraju svojom pojavom. Samo ove koji bi me eventualno iritirali svojim pogledima i osmijesima, ne bih pozivala doma. I naravno, time bih ih zakinula ali u ime viseg dobra. Ono, jadna Mila mi nista napravila nije, ni ne poznajem ju, al me iritira. Dosad takvu djecu upoznala nisam.
Posljednje uređivanje od casa : 22.01.2018. at 19:24
Zar se ne krije paradoks u ovom gore? Tj. svi posmatramo svet iz vlastite osobe, i možemo samo da pretpostavljamo perspektivu devojčice, manje ili više tačno (filozofski kutak, ipak :D).
Ali ja sad idem da potražim tu Milu, pući ću od radoznalosti :D
Eto , meni sa tv-na zivce ide Doris ( na kavici s Doris) nisam jos otkrila zasto. Ne volim ljude koji nit smrde nit mirisu. Ali kako mi ne dolazi doma ( a kanal na tv-u prebacujem kad ju vidim) ne moram se analizirati.
( i Mila je takve, nit smrdi nit mirise -tip )
Posljednje uređivanje od sirius : 22.01.2018. at 19:42
Onda si mi dovoljno rekla, takvih imam i uživo više nego što mi je po ukusu :/.
Pa jasno je meni da si ti sabrala tuđe misli. Po meni, s tvojim osobnim autorskim pečatom, po tebi, čini se, doslovno kako su ih ljudi mislili i pisali. Dakle, je li do mog srpskog ili do tvog hrvatskog - teško da ćemo se sporazumjet oko ovoga, a postalo je, brat bratu, dosadno.
I kad pretpostavljamo dozivljaj djevojcice, to cinimo iz vlastite perspektive. Drugim rijecima, oni koji su u djetinjstvu bili dragi tudim mamama i oni koji su bili iritantni sigurno drugacije osjecaje vide u djevojcici. I od tog ne mozemo pobjeci. Pa opet svi razgovaramo o svemu a ne samo o znanstveno provjerljivim cinjenicama.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom