pulinka prvotno napisa
Ni meni ništa nije jasno.
Ako saberem nekoliko sličnih mišljenja, dobijem nekako ovako:
U redu je da te neko dete živcira nekad, ali parametri moraju biti precizni: da je dete starije od vrtićkog uzrasta, da budeš 100% sigurna zbog čega te dete živcira, da uzrok živciranja mora da bude nešto neoprostivo tj. nevaspitanje ili agresija, da ti to dete onda više nikada ne sme preći kućni prag, i najbitnije, naravno - nikad nemoj odati nikome da te dete nervira.
Znači, sme da te nervira samo agresivni nevaspitani školarac koga ćeš onda maksimalno, ali bez objašnjenja ikome, zauvek udaljiti od svog deteta.
U svim ostalim slučajevima si valjda psiho. A deca pre škole su sva anđeli. Pretpostavljam da su onda škola i hormoni puberteta ono što neku decu pretvori u živcirače.
Tj. postoji posebna kasta školske dece za koju je sasvim opravdano da se izoluju, jer su nevaspitani agresivci.
Ali je nedopustivo da se ikad ikome reč progovori o tome zašto neku decu ne puštamo preko našeg praga, jer je to za njihovo dobro- da ne osete naša negativna osećanja.
Jel to ta politička korektnost koju ja ne mogu da razumem?