ljube555 prvotno napisa
Justme,tocno tako kako si napisala i ja se osjecam. Okolina ne razumije. Nitko. I onda se ispred svih ponasam kao da je sve u redu a iznutra patim. Kad netko od obitelji vidi da sam odlutala ili ako su mi se zasuzile oci odmah govore da je to bilo i proslo i da idem dalje,da ne mislim o tome. Ispada da je zabranjeno biti tuzan. Ili je ok biti tuzan ali neko odredeno vrijeme,zbog obzirnosti za okolinu,mjesec-dva valjda i onda sve bude ok?! A nitko nezna kako je to iz mjeseca u mjesec moliti Boga da M ne stigne jer se svim silama boris stvoriti novi zivot,a ona uporno stize,na vrijeme,svaki mjesec. I kad se sjetim da bi za koji dan drzala svoje malo zlato u rukama,da je bilo sve u redu,kako da budem ok? I tako,drzim sve te osjecaje u sebi i nadam se. Nadam... Hvala na ovoj grupi jer barem ovdje mogu naici na razumijevanje, podrsku...ono sto nitko ne razumije tko nije prosao slicno.