Vozački - treba li baš s 18?

[Peterlin]

Meni tata nije dao vozit tako da sam još tada rekla da ako budem imala djecu, oko auta se neću ponašat kao moj tata.

Inače, s par frendica sam isprobala kako je to nekog učit vozit.

Vožnja je vještina - nekom treba kraće vremena da ju savlada, nekom malo dulje. Mislim da to svi mogu savladat iako su mi neki objašnjavali svoje strahove od vožnje. Pa je to onda valjda to

Jao, ja ne smijem ovdje ni napisati kako sam prvi put sjela za volan, ali bile su to sedamdesete, vrijeme daaavno prije mobitela. Bila sam u 4.ili 5.razredu osnovne škole. Tata i ja smo otišli u ribičiju, ostavili auto na riječnom sprudu i kad smo navečer htjeli doma, kotači su upali u šoder i nismo mogli krenuti. Nigdje nikoga.... Ja nisam mogla gurnuti auto pa je jedino rješenje bilo da sjednem za volan i radim ono što mi je tata govorio, dok je on iz petnih žila gurao..... Podmetnuli granje i gumene tepihe pod kotače i uspjeli smo se iskoprcati. Nije da sam baš vozila, tj jesam metar i pol ili dva, aliii dobro mi je došlo to što me uvijek zanimalo, pa sam znala od ranije "na suho" šaltati brzine i to nam je dobro došlo, a i činjenica da mi je tata uspio objasniti što i kako trebam raditi... Eto, drugačija vremena (tad su se sigurnosni pojasevi ugrađivali naknadno, auto je kupljen bez njih) ali ovo nije izmišljena priča.