Pozdrav svima. Nova sam na forumu, malo sam citala postove ali nisam nasla nista sto bi mi pomoglo oko nekih stvari koje me brinu. Ako postoji mozda ovakva tema, ispricavam se na ponavljanju.

Ovako, imam dvije curice, jedna je 2,5 god a druga 1,5 godinu. Starija je, sa nekih godinu dana, dok sam jos bila trudna ali i kad se mlada rodila, kad sam ju pitala gdje je seka i te neke stvari pokazivala uvijek prsticem na seku. U biti, od samog pocetka se uvijek lijepo razvijala i sve razumjela. Razlog moje brige je mlada curica. Za mjesec dana ce biti 18 mjeseci stara. Vidi se da je bistra, pametna curica. Propuzala je cak prije nego sestra i kad je pocela hodati odmah u samom startu je bila i cvrsca i pazljivija nego njena starija sestra. Prije par dana je pocela govoriti "tata", to je jedina rijec koju zna. U pocetku mi se cini da je to pricala bez ikakvog znacenja ali kako dani prolaze, pocinje razumjeti tko je tata. Recimo, jedan dan kad je dosao s posla potrcala je prema njemu i vikala tata tata
Medutim, za vecinu stvari ne pokazuje gotovo nikakav interes. Ako ju npr. pitas gdje je tata, nece ga ni pogledati, a kamoli pokazati prstom na njega. Drugim rijecima, prsticima uopce ni na sto ne pokazuje. Kad je zedna, uzme flasicu i donese mi da joj dam. Lijena je sama si ju pridrzati, uvijek pokusava da joj netko drugo da, ali jedino kad mi ne zelimo onda si ju sama pridrzava. Kad ju pitam hoce li piti, imam osjecaj da uopce ne razumije sto zelim. Ista stvar je i za jelo. Papa joj nema nikakvo znacenje za papanje. Ali npr. kad joj kazemo "Daj pet", da nam pet. Ili kad kazemo da idemo pa-pa, mase pa-pa. Cak mase pa-pa i kad joj se spava. Kad radi nesto sto se ne smije, kad joj kazemo "ne", razumije sto to znaci i ostavlja to. Voli se igrati, najvise sa kockicama, lopticama i svime sto ima kotace. Kazem, najveca briga nam je to sto vecinu vremena izgleda kao da se pravi da ju neke stvari ne zanimaju ili mozda stvarno ne razumije. I to sto, kad ju pitas gdje je npr seka, mama ili tata, uopce ne reagira niti pokazuje na bilo koga ili bilo sto.

U prvoj godini njenog zivota smo nekoliko puta bili u bolnici zbog teskih uroinfekcija i borili se s visokim temperaturama, prosli puno doktora dok se nije otkrio uzrok svega pa mozda ta neka kasnjenja imaju veze i s tim sto nije imala nimalo normalnu prvu godinu. Iako je usprkos svim tim problemima koje je imala uspjela na vrijeme i propuzati i prohodati. Eto, ne znam sto bih mislila...

Ima li tko mozda ovakvog ili slicnog iskustva sa svojom djecom? MM se poceo brinuti prvenstveno radi toga sto je starija kcer u toj dobi puno stvari razumjela i bila zainteresirana za skoro sve oko nje. S druge strane, ja se nekako tjesim da su neka djeca po nekim stvarima naprednija, a nekima duze treba, iako mi je MM sad bacio bubu u uho s tim nekim stvarima.


Isprike na dugom postu, tesko mi je to sve srociti u nekoliko recenica..