 |
|||
Moj stav je da se oko svega možemo dogovoriti, gdje god ima prostora. Ne možemo se dogovarati oko pranja zubića, npr... ali za sve ostalo sam spremna na dogovor. Ja vjerujem u pravo izbora. Pa se kroz to vježba puno toga.vissnja prvotno napisa
Nedavno sam naletila na neki članak na tu temu... isto je i kod nas... vrtić i škola na 50 metara, ali vrtić više ne smije kuhati za školu jer nisu registrirani za obavljanje poslova keteringa.
Žalost... i kod vas i kod nas.
i jesi li dogovorila sastanak s ravnateljem?
Ja ću se jednom u puno vremena složiti s LiliPa nije do trenutka dok mama ne počne pucat po šavovima jer sve treba bit "savršeno" u svim sferama djetetovog života. A nije nužno da treba sve uvijek biti baš onako kako je dijete ili mama zamislila.
Vjeruj ne bude kraj svijeta kad stvari nisu baš onakve kakve mi same mislilmo da trebaju biti i sama sam puno toga otpustila, što privatno što poslovno, baš je oslobađajuće. Pričala je i casa o tom feelingu, opustiš se, uživaš i opet sve bude ok.
Baš je preporod kad čovjek počne gledat iz druge perspektive nešto što je do jučer gledao skroz drugačije.. Al, to ne pomaže za konkretnu temu. Plus, you cannot hurry that moment opuštanja / otpuštanja.
Ja nisam super zadovoljna kako moje dijete jede (sklonost junku), ali isto neke stvari ne jede vani, silom prilika - mi doma minimalno solimo zbog nas, starčadi, ne začinjamo salatu - pa joj je dosta toga prepapreno, preslano, začinjeno. Al.. bitnije su mi neke druge stvari, plus mi se ne da slagat joj lunch boxeve, a ni kuhat svaki dan. Isto zafrkancija za svako novo jelo, a da nije kolač. Reagiram kad nađem omot chipsa doma (to ne dozvoljavam, osim za proslave), ali opet - ko mi garantira da ne jede vani.
Posljednje uređivanje od ina33 : 03.12.2018. at 14:20
MojcaToliko toga ostalog je van balansa u mom životu, da su mi brige za dijete zapravo osvježenje i podsjetnik na stvarno bitno.
Ok, priznajem, imam nešto složeniji pristup problemui
ina33 nas dviJa ću se jednom u puno vremena složiti s Lili
Posljednje uređivanje od Lili75 : 03.12.2018. at 14:22
Sad bih ti vrlo konkretno rekla sto bih ja drugacije s tim doruckom...
Danas si dakle imala previse izbora... Tako ne mozes svaki dan. I previse izbora vodi nejelu...
Doruckujes li ti?
Titraj tako da svaki dan sjednes s njom i pripremis sebi nesto fino sto ces u miru pojest. Njoj ponudi isto. I serviraj. Ako je to tvoje nesto dijetno, njoj pripremi kaloricniju varijantu.
Pa tako, dan za danom. Ako bi i tm jeo s vama, bilo bi super.
Dok jedete, koncentriraj se na svoje uzivanje u hrani, a ne na kolicinu koju ce ona pojesti.
Sto se skole tice, ja ne bih isla ravnatelju do iznad 17 kg.
Cak i ako su ti svi moji savjeti glupi i nerealni, razmotri bar ovo za zajednicki dorucak... Ne moze skodit ni tebi ni malenoj ni vasem odnosu.
Taj moment opustanja je meni dosao nakon razgovora s psihologom zbog sinove pothranjenosti. Vjerujem da mojca moze bolje od mene.
Nisam. Ima otvoreni sat za roditelje, ne treba se najaviti. Samo moram doći.
Sama startna pozicija nam nije ista, pothranjenost i gubitak jednog kilograma nije isto.
Ja sam i sad opuštena, iako vam to tako ne igleda... smiriti ću se kad istjeram ono što želim... Ako to ne bude išlo, imati ćemo ozbiljne razgovore i biti maštoviti u tortiljama i sl.
Posljednje uređivanje od Mojca : 03.12.2018. at 15:14
Netko je već napisao, stotinu djece, stotinu karaktera (i stotinu majki i stotinu karaktera
Meni sestra ponavlja - olabavi malo s tom prehranom, da ne prepričavam svoje borbe na tom bojištu. Ja bih se isto priključila struji - olabavi malo i makni fokus sa (zdrave) hrane.
Ja znam da je MM mogao kod moje sveki dobro jesti da je htio. Žena fino kuha, nisu siromašni bili. Da li je nešto bilo krivo ili nije, nemam pojma, i brat i sestra imaju neke karakteristične obrasce ponašanja u prehrani, a i sveki je imala pod njihovim utjecajem, čini mi se da se sad pod stare dane malo odmakla od tih gnjavaža. Uglavnom mršava obitelj s velikim fokusom na prehranu.
Istina, ne troši (još) njezina suradljivost koju je pokazala još kao beba nije nestala.
Pa ni ovo nisu neki problemi... sve nešto što se može riješiti. Sve ovo, i hran ai engleski su primjeri kojima pokazujem da se postoje iznimke, da se pravila mogu različito interpretirati... da postoji drugi način... (btw, počele smo doma raditi engleski, matematiku vježbamo na engleskom... zabavno je i korisno). Nadam se da joj time što se borim za njen ručak šaljem poruku da se uvijek treba boriti za sebe. Da uvijek treba probati, da možda ima načina. A ako nema, da znaš da si dao sve od sebe.
Ona ravnatelja doživljava kao vrhovnog i nedodirljivog... kad sam joj rekla da ću razgovarati s njim, bila je u šoku: ti smiješ razgovarati s njim?!
Želim da shvati da je i ravnatelj netko s kim se može (a s ovim se zbilja može, strašno je otvoren i pristupačan) normalno razgovarati, a ne da bude u drami od (često lažnih) autoriteta, što je kod nas skoro pa tradicijski kondicionirano.
Posljednje uređivanje od Mojca : 03.12.2018. at 15:50
Pa je, na neki način. Iako je, da budem iskrena, meni na mom radnom mjestu pun kufer tih koji traže posebni tretman. A ima ih puno među mladima. Koji su navikli da im roditelji rješavaju probleme i u punoljetnoj dobi dolaze rješavati probleme svoje djece. Od mene, recimo, nikad neće dobiti preporuku za dalje. I ti su roditelji sigurni da su "djeca" od 20 i kusur godina dala sve od sebe. To je druga krajnost, al ne treba to skroz smetnut s uma.
Onako, imam osjećaj da smo mi u srednjoj generaciji kao srednji menadžment, :fali mi pristojan glagol: nas i ovi navikli na centralni položaj od 20+ i ovi autokrati od 60+.
Vjerujem.
Ali 7 i 20 godina nije isto.
Koji god odgovor dobijemo, biti će ok... ako bude negativan, možda ju natjera da krene na onih pet žlica koje casa spominje...
Nemaju ništa izdvojeno,ali mogu napraviti poseban obrok u manjoj tecici
Ne ide to tako za djecu s alergijom na hranu. Kod nas niti jedan lijecnik ne bi potpisao odobrenje, a ni institucije ne bi preuzele odgovornost.
Gle kod nas je sasvim drugačije
Al, pa, nisam ja do pothranjenosti dosla samo tako, jer mi je grah pao. I bas zato mislim da se do iste spoznaje da je puni toga bezvezno smaranje moze doci bez ikakvih dijagnoza. Pa svaki prvasic tako dozivljava ravnatelja... To nisu odrasli u malom...
XPa nije do trenutka dok mama ne počne pucat po šavovima jer sve treba bit "savršeno" u svim sferama djetetovog života. A nije nužno da treba sve uvijek biti baš onako kako je dijete ili mama zamislila.
Možda je s jednim djetetom to lakše i rjeđe dolazi do ovih momenata koje spominju spajka i silkica, al nekad nema druge metode do iskustvene. Eto ko spajka i vožnja u vrtić u drugi grad. Sorry draga kud baš tvoj primjer spominjem al mi je svjež.
Vjeruj ne bude kraj svijeta kad stvari nisu baš onakve kakve mi same mislilmo da trebaju biti i sama sam puno toga otpustila, što privatno što poslovno, baš je oslobađajuće. Pričala je i casa o tom feelingu, opustiš se, uživaš i opet sve bude ok.
Baš je preporod kad čovjek počne gledat iz druge perspektive nešto što je do jučer gledao skroz drugačije.
Nisam pročitala sve, ali ovisi u kojoj mjeri je to titranje. Jel ti ideš kod direktora da ga pitaš jel njoj mogu kuhat posebno? Nisam to još pročitala pa pitam.
Ako da, to mi je recimo previše - ako je samo izbirljiva, a čini mi se da je samo to. Jer doma jede. Tako da mi je, ukoliko tražiš da joj se posebno kuha, to too much titranja. Nije alergičar.
Djecu se treba pripremiti na realnost, ok mi je doza titranja i doza onog - čuj, to tak ne funkcionira i ja ne mislim to radit zbog tebe samo da ti nastaviš živjet u svom rozom balončiću.
U tvom slučaju, ili nek doručkuje kak spada il nek jede svoju užinu i čeka ručak doma, al nek onda ne drami da je gladna.
Btw, ja sam isto imala 17 kg u prvom razredu s nepunih 7 godina i nije mi sve bilo fino u školi, al nisam dramila koliko se sjećam.
A i mislim da što više ti to tematiziraš, to će u njenoj (i tvojoj) glavi, ta hrana predstavljat veći problem nego što zaista je.
Posljednje uređivanje od annie84 : 03.12.2018. at 18:28
X !
A da, ne bi tjerala djecu da jedu ono što ne vole. Promjeni se to ovak i onak. A sad sam pročitala da ideš na razgovor zbog toga gdje da jede svoju užinu i zbog čega. To po meni nije njegov problem, nego ti trebaš naučit dijete da ne treba baš sve dijeliti s drugima (iako je to jako plemenito). Pogotovo ne ako je gladna. Ako je sita, nek podijeli ako želi.
Ali, to nije nešto što ćeš riješit time da je izoliraš od drugiš. Time ćeš vrlo vjerojatno stvorit novi problem. Uz to, mora to sama naučit i sama se izborit za sebe.
Sad se vrtimo u krug jer vam se ne da pročtati sve (što razumijem, već smo na 15.str.).
Lol baš sam htjela napisati, kužim da se nikome ne da ovo čitati, dosadno, brate, ali ipak ako hoćeš komentirati treba ipak malo i pročitati što se pisalo.
Ne smeta mi sto netko drugi titra
Ali mi smeta kad ocekuju da i ostali titraju njihovoj djeci
Jer ja ne titram ni svojoj
I pitam se nacelno, koliko se titranjem pomaze djetetu?!
Ne bas, rekla bih
Imam u svojoj okolini odrasle ljude kojima se stalno nastojalo ugadati, kad su odrasli nasli su se u cudu sto svijet ne udovoljava svakoj njihovoj zelji, sto posljedicno dovodi do frustracija.
E sad, sto je titranje, isto bi se dalo polemizirati
Nekako mislim da je mjera u svemu nuzna, da bi djeca izrasla u stabilne, empaticne, samopouzdane i zadovoljne odrasle.
Mislim da je ponekad tesko razluciti gdje je granica...
Pa eto kako se različito može gledati na istu stvar: nekome je ovo titranje, a Mojca smatra da će ovako naučiti dijete da ne mora prihvaćati svako besmisleno pravilo, neog da se može izboriti za sebe.
I zaista, u pravu je, ovaj takozvani problem je zapravo vrlo jednostavno rješiv,
Ne, tražiti ću da nosi rucak od doma.
Posljednje uređivanje od Mojca : 03.12.2018. at 19:06
Hahahaa
Da
Pa dobro, to ne bi trebao biti problem za "odobriti".
Ja sam krivo shvatila da bi ti htjela da ona jede užinu, ali u drugom prostoru da joj djeca ne uzimaju užinu. Ovo s ručkom ima smisla i ne odvajaš ju od druge djece.
Nisam imala vremena sve pročitat, eto mi sad.
Posljednje uređivanje od annie84 : 03.12.2018. at 19:20
hehe vec smo na 12 strani.
ja sam malo sa uzasom, a malo sa smijehom zakljucila da nisam nikada vagala dijete, a kamoli da sam isla racunati taj BMI. (ne znam uopce kako se to racuna)
bila sam ja ozbiljna streberica (i jos sam pomalo) na nekim drugim poljima roditeljstva, ali hvala nebesima, to vaganje me zaobislo. znam i da smo nekada imali vagu doma, kupili je kad sam bila trudna, a onda se pokvarila, bacili je i zaboravili kupitui drugu.
e sa,d nas spas je bila nasa jako dobra pedijatrica, koja me je odmah "prepoznala" i gledala kako da me opusti i opcenito me uputi na zdravi razum u mnogim stvarima.
i tako me je kad sam je jednom pomalo ocajna pitala, zasto djeca mojih dobrih prijateljica imaju barem kilu vise od moje curke, a dojim na zahtjev.. (curka je imala 3, 4 mjeseca) lijepo rekla da pogledam sebe i muza (tanki vitki, visoki, a moja dobra frendica cije je sin tjedan dana stariji od moje kceri, ja kao i njen muz, puno stamenija, jaca, niza, a njen sin je uvijek bio bas okrugao, pa sam si mislila, da li sa mojom curom zaista sve stima), te da je za ocekivati, da je dijete nasljedilo nasu gradu.
dakle gledas uvijek opce stanje djeteta, mjereno na njegovo prosjecno ponasanje, energiju...itd jer, a znamo to, svako je dijete razlicito, pa eto ja nisam uopce upratila, da je moja cura npr. bila puno spretnija, okretnija i motoricki naprednija.
sve u svemu a vjerojatno i djelom zato da smo i ja muz kao i vecina nase familije tanki i visoki, ja nakon toga uopce nisam vise usporedivala svoje dijete sa ostaalom djecom. niti mi je padalo na pamet da sopam dijete (sto su mi neke mame u parku zdusno preporucivale
do prve godine ides i ovako i onako kod pedijaatrice svaki mjesec, a taj pregled ukljucuje i mjerenje tezine, visine, nakon toga 1 (2) x godisnje na taj opci pregled, te naravno po potrebi.
natjerali ste me da pogledam onaj mutter kinder pass: godina i nesto 10 kila, onda godisnje po ca. jednu kilu vise, sa 4 godine i 4 mjeseca je imaala 14 kila. tu prestaje muter kinder pass, i ja se stvrano ne sjecam tocno, koliko je imala kad je sa 6 i pol krenula u skolu, ali mislim negdje oko 18, ili malo vise. uopce se ne sjecam da je doktorica u skoli tematizirala pitanje tezine. niti da je to mene brinulo. da li je dijete u nekoj dobi islo malo vise gore ili dolje sa tezinom, nisam znala
meni ona nikaad nije izgledala mrsava, bila je vitka, zivahna i okretna i cini mi se da to kako drugi ljudi vide drugu djecu, jako puno ovisi o tome kakva je njihova grada, odnosno kakvi su im ostali clanovi obitelji.
uz to djeca postaju sve deblja i deblja, pa onda valjda djeca koja su prije par desetljeca bila u okvirima "normalne" tezine, odjednom budu tretirana kao pothranjena.
u drugom razredu osnovne skole moje kcere je par curica imalo broj noge 40. to je moja velicina cipele.
dijete danas nosi broj 37.
tako da bih je jedan dio tih prica o neuhranjenosti uzela sa prilicnom rezervom.
Posljednje uređivanje od seni : 03.12.2018. at 19:22
annie84 koliko se sjecam ti nisi u nasem skolskom sustavu.
E pa iznenadila bi se koliko je jednostvanih stvari tesko.
Nema se što uzimati sa rezervom kad su djeca ispod pete percentile po težini.
Vjerujem ti, nećaci su mi u Zg u školi.
I da, kod nas nitko ne važe djecu u školi, ono kad trebaju krenut u školu.
Bome bilo je u prvom razredu stvarno sitne djece (al kod nas kreću u školi svi koji do 31.8. napune 6 godina, pa su i samim time manji i lakši).
Pa ako je i Mojca bila kost i koza, onda ima. Neka djeca su ispod 5.percentile, meni je recimo vrijedan podatak da pedijatrica ne vidi problem niti pothranjenost.
Ali je to svejedno pothranjenost, nije li. Druga priča je hoće li pedijatar na to reagirati, a sigurno će uzeti niz okolnosti u obzir. Mala od Mojce inače uopće nije pothranjena, tj. nije ispod pete percentile.
I Evo još jedan primjer kaae,išli smo na liječenje ni tamo nemaju odvojene kuhinje ,nego posebnu rajnglicu u kojoj rade
Dapače, po BMI je iznad desete percentile po CDC chartovima: bucko, bucko
mima, da ja to sad dobro razumijem da je curica od mojce po tim tablicama bucka?
Ne, to se šalim.
Ovo je meni ionako je kiselo..
Nije pothranjena, ali do pet skoro nista ne jede i gubi na kilazi. Mislim da bismo se sve zabrinuli. Jos govori da je gladna ali da joj je od skolske hrane muka a da njenu razgrabe druga djeca. Uz to je i nervozna. Pa da su i mojca i nm bili pothranjeni, valjfa svojoj djevojcici zeli bolje.
A pedijatrica ne moze vidjet problem jer nije vidjela dijete otkako mrsavi. Ja stvarno ne mislim da je mala pothranjena niti da ima poremecaj prehrane, ali da se sad moze prevenirat problem koji bi mogao nastati.
Nego, mojca, doruckujete li zajedno?
Pa točno, nije pothranjena, ali ne jede, ne dobiva na težini, nego još i gubi, zato to i jest problem. Da je iste te težine, a jede i konstantno ide gore s težinom nekim svojim tempom, onda to ne bi bio problem.
Naisla sam na primjer da pedijatrica nije reagirala na iznimno ozbiljan problem pothranjenosti. Vrstu pothranjenosti koja se vidi iz aviona. Mozda cak i ista kojoj ide Mojcina mala , iz tog DZ sigurno. Tako da bi ja i pedijatricu uzela s rezervom.
Evo ,ponukana tim vaganjem,danas i ja izvažem svoju.Prije oko 1.5 mjesec bila je 140 cm visoka i 27.5kg teška(9.5 godina) .A danas...ta-daaam! ima čitavih 26.7kg i .Znači,i moja je izgubila.Da je nisam danas izvagala i da nije bilo ove teme,ne bih ni znala.Nemajka.
E silkica, odmah provjeri tablice i trk na šopanje!
Kaj neide mojca na Kruge kod pedijatra?
Od kud bih ja to znala?
Pa valjda ti staklena kugla i to moze reci...
jelena.o imas li ti malu biljeznicu gdje zapisujes raznorazne podatke o forumasicama, pa s vremena na vrijeme prosipas okolo?
Sve gledam, bil, nebil... Mislim da je utjecaj roditelja na to kako djeca jedu povelik. Ne mislim na djecu koja imaju nekakvih problema sa senzorikom ili nešto slično, nego na vulgaris normalis djecu koja bi u nekim drugim okolnostima potpuno drugačije pristupala jelu. Jedna moja prijateljica mi se žalila od prvog dana kad sam ju upoznala da njena djeca jedu slabo i nikako, da odbijaju ono što im skuha, da joj je dosta i kuhanja i ručkova i svega.
I onda smo jednom prilikom jele juhu zajedno. Običnu riblju juhu. Koju je ova cijelo vrijeme hvalila kako je dobra, kako je izvrsna. I tako, ova treća prija i ja pojele juhu, a ona i dalje kako je juha divna i sve prevrće žlicom. I doista izgleda ko da žena jede. Osim što se količina juhe u zdjelici nikako ne smanjuje. I tako se juha ohladila i više nije bila fina...
Isto tako, preslikano, jede i njeno dijete. Sarma na tanjuru, dijete žvaće, guta, bori se pol sata, a sarme uvijek jednako. Pantomima jela. Gadno za gledat.
I viđam dosta često tu presliku. Vjerojatno i moja djeca imaju moj ili mmov utjecaj, a da to uopće ne kuzimo.
Posljednje uređivanje od marta : 03.12.2018. at 21:52
Gle nemam,ali se sjećam davno kad je tražila pedijatriju da je spomenula Kruge
Nego mojca jesi li išla kod ravnatelja?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom