7 godina. Oduvijek jako bira što se tiče hrane. Prvi pošteni obrok je pojela s 14 mjeseci kad sam počela raditi, do tad je bila odbijač dohrane i držala se cice.

Sad jede sve, ali baš sve namirnice (osim patliđana ) ali neke načine pripreme ne voli. Recimo, povrće iz woka joj je super, obožava ga ali dinstano nije. Ne paše joj svaki čušpajz. Sami cous-cous obožava, pire od njega nema šanse. Jede i sirovo povrće i puno voća. Ne voli mliječnu čokoladu, preferira tamnu.

Ono što joj je fino jede s guštom i malo, a ono što joj se ne sviđa ne jede. Radije će gladovati. Ako uzmem žlicu da ju nahranim recimo dinstanim povrćem uspijem par zalogaja i to je sve. Kaže da joj je mučno.

Ima svoja pravila na tanjuru... Npr. tjestenina i saft se ne smiju miješati, moraju biti odvojeni. ili... knedle sa šljivama se ne posipaju sa šećerom i cimetom, nego se šećer i cimet stave pored i onda se komadići knedlice "umoče" u njih. Itd... ne do bog drugačije.


I sad pitanje, treba li ju tjerati da jede tjesteninu prelivenu saftom ili joj udovoljavati i stavljati odvojeno? Treba li ju tjerati da jede ono što ne voli, npr treba li ju tjerati da jede dinstano povrće koje ne voli? Treba li ju tjerati da jede neki čušpajz koje ne voli, a zapravo sve namirnice iz njega voli...?