Ja ne znam zašto je to tako, niti mislim da uopće više podmećem leđa od muža. On je od prvog dana 100% bio uključen u brigu o djetetu.
Ali, jednostavno, neke stvari, tipa ovih o kojima se priča - što obući, gdje što stoji, i tome slično, ne znam, kao da nije u stanju zapamtiti. Već se to analiziralo na forumu i tu se spominje ta famozna "zona ugode".

Recimo, MM je uvijek dosta putovao, i kad nam je curka bila mala donosio joj je izvana s putovanja puno robice, obukao bi ju od glave do pete. I sve bi super kupio!

I onda ju vodi u vrtić i vidim, vadi gornji dio pidžame iz ruksaka. JA pitam: pa zar si planirao da spava u vrtiću? A on pa zar to nije majica?! A on kupio pidžamu!

Tako da , ne znam, nije to do podmetanja leđa, ipak, čini mi se, nego više do mozgića.