Rečenice koje se često ponavljaju kad god je tema dječje nejelo - "pusti da ogladni, jesti će onda" "kod mene nema biranja, što je na stolu jede se" "nema dizanja dok ne pojede"
Meni se čini da to ipak govore mame koje se nisu srele s ekstremnim mučenjem po hrani. Ili se varam? Da li je to recept za dijete koje krene samo jesti i sve?

Moj malac je dijete koje od prve minute rođenja ne voli hranu. On nije ni u rađaoni htio spojiti se na sisu i dojiti, dok je malena cijelo vrijeme ležala na meni i ustima tražila sisu, lizala i sisala.
On nije htio ni dojiti, ni vući,uveli smo ad, i to je bila muka iz dana u dan. Dohrana, koliko sam tu živaca izgubila i suza izplakala, vikala, šizila, ali ništa.
Ove godine u 10 mjeseci je dobio pola kile. Ima 15,5kg sa skoro 5 godina. Mršav je, znam, previše. Nemam mu gdje kupiti hlače, trenirke u jednom/dva dućana. Čak mu pidžame masovno spadaju.

Ali on ne voli jesti, ne želi jesti. Svašta smo pokušali, i dosta toga u krivom smjeru. Zbog mog straha da je mršav, da mora barem nešto pojesti, ne mogu ga ostaviti gladnog jer je ionako kost koža. Jeo je uz tablet, uz crtiće, mi ga hranili, jeo u boravku, ma nula bodova, sve isto.
Jeo je i razne lino pauljice, voćne jogurte, svašta sam mu davala da barem dobije kalorije. Već godinama to ne želi jesti. Jede ono, 20ak namirnica. Varivo nikakvo. Juhe ga moramo hraniti, kao i većinu ostalog.
Tvrdoglav je i kazne ne pale.

Ostao je bez tableta zbog ponašanja kod zubara, ne dira ga. Voli igrati Minecraft s tatom, od jučer je bez toga, i ništa. Ko pubertetlija. Jutros hoće doručak, pohani kruh. Al na kauču uz crtiće. Ajd dam i to samo da pojede. Ne, on bi da ga deda hrani. Ne dam (jedva jer je deda slab na njega). E onda u pola sata nije pojeo skoro ništa, prebacila sam mu na stol i gotovo. Krenuo plakati, ja bacila doručak. Sad me žica keks, ne dam do ručka.
Sendvič za večeru jede po sat i pol. I svaki puta kad mu ga želim uzeti plače i kaže da želi jesti.

Ne mogu se više tako boriti, muka mi od obroka. 5 godina i ne bi sam jeo. Da ga ne nahranimo do kraja valjda bi bio gladan? On pojede tek toliko da zatomi glad i onda šiba dalje.

Znam da mu previše titramo, da sam možda bila previše popustljiva, i eto voda je došla do grla.

Kako da ga sad preodgojim? Da ga pustim gladnog, da padne na 13-14 kila (muka mi od same pomisli, jer mu to i jedna bolest napravi)? Što, kako?
Em ne želi mirno jesti, em bira namirnice.
A ja sam na rubu snaga

Idemo u siječnju kod gastro u klaićevoj, tamo ću tražiti savjete. Ali mislim da ću puknuti do kraja prije toga