Ja sam bila na rubu suza i glasnog smijeha. Mislim da često gledamo svoju djecu kao bebe - manjima nego što jesu, teško nam je povjerovati da su već toliko sazreli i dogurali i onda nas to dirne. Barem je to kod mene slučaj. Nakon male proslave na piću vratili smo se doma, povješao je mokru robu na sušenje zajedno sa mnom, pospremili smo stan i onda je otišao vani igrati se s prijateljima i voziti biciklo. Moj 5,5godišnjak. Gledam ga kako odlazi sa svojim biciklom i pitam se gdje je vrijeme proletjelo?Lili75 prvotno napisa
Ja sam isto plačljivica na priredbama, ali ne plačem i ne rastužuju me odlasci recimo iz vrtića, pa nadalje.
Ja uvijek gledam naprijed.
Nije mi sekund bilo žao ni za jedno što idu iz vrtića u školu,isto tako vjerujem da će biti kad krenu iz 4. u 5.razred,iz oš u sš...
Palčice pa on je tako pametan dječak, “sveznajući“,razuman, ne vjerujem da će mu škola bit opterećenje prema opisu njegovog karaktera.
Djeca rastu, sazrijevaju, nose se s novim izazovima -u tome je ljepota života
 |
|||
Odgovori s citatom