Jučer sam se na brzinu morala maskirati... i kostim koji uvijek mogu u tri minute sklepati je dijete cvijeća.
Traperice koje inače nosim, majica koju inače nosim, hrpa nakita koji sam nekad nosila, marama u kosu koju sam nekad nosila, martensice, kaput od lažne kože, šal do poda... i voila...

Malo šminke... i dijete mi kaže: mama, tako si lijepa.
Sretnem susjede i svi mi kažu kako super izgledam...
Wtf?
Da, to sam ja... Ali, samo za maškare... Zašto nisam svaki dan?

Koliko sebe ste izgubili putem...? Koji dio sebe smatrate sobom? Zašto si to radimo?