Može i standardiziranim testovima. Da, sigurno bi takvi testovi krajem svake godine za djecu bili manje stresni od jednog velikog prijemnog.
 |
|||
|
|
|||
Može i standardiziranim testovima. Da, sigurno bi takvi testovi krajem svake godine za djecu bili manje stresni od jednog velikog prijemnog.
Mala matura ili prijemni, u čemu je razlika?
Ja sam pisala dva prijemna, bilo bi mi lakše da sam pisala jednu maturu...
Ta testiranja tokom godine su bolesna. Ne znam kako je u drugim školama ali u ovoj našoj ja imam osjećaj da je više testiranja gradiva nego učenja gradiva. U prvom razredu je bilo prosjecno 2-3 testa tjedno.
Apsolutno sve se testira ...to je valjda najjednostavnije, dati test i miran si
Ako se uvedu još i ti standardni testovi na kraju godine, onda bi se barem broj ovih tijekom godine mogao unormaliti...
Standardizirani testovi ne koriste se dodatno, nego umjesto testova koje sastavljaju profesori. Ima to i svoju manu - nisu svi razredi jednako brzi u savladavanju gradiva, niti su svi profesori jednako vješti u prenošenju znanja, ali kako se meni čini, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje je osnovan upravo zbog toga, da bi se uveo nekakav ispitni standard. Oni to i rade - provode analize.
Baš sam se uhvatila u razmišljanju da možda previše očekujemo - svi se nekako nadamo da će reforma (ova ili ona) odmah popraviti stvari, ali to u praksi ne ide. Nema oštrih rezova, prijelazi su mutni. Ja sam u svojoj srednjoj školi iskusila poznatu Šuvarovu reformu. I što smo mogli - ništa. Neke stvari su bile lošije, neke su bile bolje - nije bilo idealno. Zapravo, reforma se ne provodi samo zato da se riješe problemi, nego zato da se sustav prilagodi zahtjevima današnjeg vremena.
Kako god bilo - to dođe i prođe. Moj stariji je bez stresa i drame prošao i osnovnu i srednju školu. Sad ćemo vidjeti kako će se provesti mlađi. Ja sam uvijek imala nešto za priprdavati, ali objektivno - moja djeca su se dobro snašla. Nije sve bilo idealno, ali oni nemaju mogućnost usporedbe. Odgule to kako najbolje mogu. Ni jedna reforma i ni najbolji sustav neće utočiti znanje u glave, ljudi to ipak moraju sami. Sustav je tu da im pomogne, iako uvijek negdje ima rupa (u znanju ili organizaciji ili na oba mjesta) ali bit će tako i nakon reforme.
Dosta filozofije.... brišem, jer nisam niš pametno rekla.
Kakvi prijemni i kakva matura za upis u srednju?sillyme prvotno napisa
Vecina skola danas nema nista od toga.
Djeca sada samo strebaju i stalno su testirana, pa cemo to rijesit uvodenjem novih ali standardiziranih testiranja svake godine... i onda vise nece biti vazne ocjene, nego ti postotci... sve ce biti lezernije, opustenije i smislenije....
Samo sto nece. Velika vecina djece postize do 20 posto bolji rezultat na testu koji je sastavio njihov nastavnik, velika vecina djece ima brojcanu ocjenu na kraju godine nesto iznad razine znanja jer u nju ulazi i zalaganje i stosta, velika vecina djece zeli upisati gimnazije. Meni se cini kako se problem rjesaca naopacke. Kad pocnemo cijenit strukovna zanimanja tako da ih predlazemo vlastitoj djeci, da ih gurkamo u stolare ili mehanicare ne kad ne mogu upasti u gimnaziju, i kad nas djeca vide, upisi ce biti opusteniji. Ovako ne vidim kako ni s malom maturom, ni sa standardiziranim testovima, ni s reformom ni bez svega, kako bi upisi mogli biti opusteniji. Zamislimo samo da jedne godine pola manje djece upise jezicne gimnazije, a da na automehanicarima imamo liste cekanja i da na forumu ljudi na tridesetak strana ponosno predstavljaju strukovnu skolu svog djeteta.
I u tom segmentu, roditelji itekako sudjeluju i podrzavaju i podupiru sadasnji model.
Standardizirane testove sam spomenula zato što 7 godina gledam i slušam što rade roditelji u razredima moje djece. I kako im prolazi.
Pa tak je bilo kad sam ja upisivali srednju. Ak su moje generacije mogle bez problema preživjeti stres dva prijemna u tri dana ne vidim zašto ne bi mogle sadašnje generacije preživjeti stres male mature. Al smo zato imali 1000x manji stres tokom 5-8 razreda sto imas tri ili cetiri iz ponekog predmeta, to ti nikako nije moglo zeznuti upis u zeljenu srednju ako si u konacnici mogao dobro napisati prijemni. A danas strepe od petog razreda nad svakom ocjenom...
Točno to.
Poznavajuci nas sustav ostati ce stres od 5-8 razreda plus prijemni.
Već smo o tome diskutirali i zaključili kako bi u slučaju male mature djeca već od 7.r. hodala na pripreme po Trinomima i Algebrama. Ako mogu mali Kinezi imati instruktore za upad u 1.r. OŠ, što ne bismo i mi?
Zašto išta mijenjati? Zašto mučiti djecu s učenjem? Sve je to grozan stres.
Meni je zanimljivo kako uvijek za timski rad formiraju grupe čiji je sastav da jedan vuče a ostatak grupe se šlepa.
Mislim da je većina djece do sada shvatila da se u Hrvatskoj ne isplati raditi jer na kraju svi dobe istu plaću. Vjerojatno je to super odgoj ako svi misle raditi u državnoj službi.
Kod privatnika takav 'timski rad' se ocjenjuje za svakog zaposlenika po zaslugama. A tako bi trebalo i u školi. Inače to nije škola za život nego škola za zabušavanje.
A možda bi najjednostavnije bilo da se djeci pusti da sami odrađuju svoju osnovnu školu, tu i tamo im pomoći, ali dozvoliti da ocjena bude rezultat njihovog rada, njihove sposobnosti i njihove inteligencije. A ne da su najbitniji roditeljski utjecaj, navlačenje profesora za rukav, najrazličitiji prilagođeni programi i instrukcije.
Pa bi i ocjene i upisana srednja škola, bili realniji.
Kakvi su to " najrazlicitiji prilagodeni programi"?
Joj tebe, Sirius, baš si uporna. Sustav je tako odlično posložen da nema straha ni za koga. Samo pustiš dijete...
Ne znam, ne zanima me to. Samo čujem i pročitam da ima neki prilagođeni program i individualni i možda još koji.
Je, i ja to ponekad cujem .... kazu na tv-u . Zvuci super. Cujem da kad dijete ide po njemu nista ne radi 8 godina, a onda samo direktno upise srednju koju pozeli. Samo treba imati dobrog doktora da ti to sredi. Ko sto su se nekad sredivale braniteljske mirovine, a fronta nisi vidio.
Posljednje uređivanje od sirius : 16.09.2019. at 19:39
Ok, nadam se da se slažemo da se ne slažemo u mišljenjima.
Najbitnije je da imaš čvrsto formirano mišljenje o onome o čemu ne znaš ništa (ili imaš sreću ne znati ništa...ups, ne, to nije sreća, nego rezultat roditeljskog odgoja).
Je bome i ja sam načula. Zamisli nekome s disleksijom individualiziraju pristup pa ima prednost nad mojim djetetom koje nema disleksiju.
Svašta.
Ma disleksija je ok, ali adhd i neki drugi poremecaji u ponasanju, koncentraciji...
Sve izmisljotine novog doba i opravdanja za neodgojenu djecu.
Divno je i krasno kada sve ide samo od sebe, ali nazalost, mnogima treba pomoc da bi dali svoj maksimum.
A zašto bi morali dati svoj maksimum? Zar minimum nije nikad dosta? Ili neka sredina, laganini?
Osnovna škola je više zabava nego muka, djeca su to, neka uživaju. I trojke su dobre ocjene, a dvojka je nekad veća od cijele godine
Nisu sva djeca jednako pametna i ne mogu sva djeca isto. Samo neka su oni zadovoljni svojim životom, petice i diploma nikako nisu jedino što vrednuje neku osobu.
Ah, kako lijepi celofan stavljaš. I mašna je tu!
A zašto ti nisi zadovoljna sobom nego stavljaš naočale, što bi ti falilo da vidiš mutno, zar ti hodanje od sobe do zahoda nije dovoljno? Zašto bi morala putovati po svijetu ili pogledati kazališnu predstavu? Nisu naočale za svakoga. Zašto forsirati odlaske okulisti i trošiti optičarovo vrijeme? Tko vidi na daljinu, neka ide u kazalište i obiđe NY.
I u gledanju zahodskog zida ima puno ljepote.
(možemo se složiti samo oko toga da je, s obzirom na potrebe, oftalmologa premalo i da HZZO ne pokriva ni 10% troška)
Rano razvijanje djetetovih potencijala, ja bih čak rekla i forsiranje čuda čini.
Djeci koja imaju određeni problem je škola sve samo ne zabava. Zato im i treba individualizirati ili prilagoditi nastavu da im ne bi bila muka.A zašto bi morali dati svoj maksimum? Zar minimum nije nikad dosta? Ili neka sredina, laganini?
Osnovna škola je više zabava nego muka, djeca su to, neka uživaju. I trojke su dobre ocjene, a dvojka je nekad veća od cijele godine
Nisu sva djeca jednako pametna i ne mogu sva djeca isto. Samo neka su oni zadovoljni svojim životom, petice i diploma nikako nisu jedino što vrednuje neku osobu.
E, ovo je točno. Ali upravo zbog toga se radi primjena individualizacije ili prilagođeni program, da bi djeca dala maksimum u okviru svojih mogućnosti, a i da bi bila ocijenjena u okviru svojih mogućnosti bez usporedbe s drugima. To je cilj.A zašto bi morali dati svoj maksimum? Zar minimum nije nikad dosta? Ili neka sredina, laganini?
Osnovna škola je više zabava nego muka, djeca su to, neka uživaju. I trojke su dobre ocjene, a dvojka je nekad veća od cijele godine
Nisu sva djeca jednako pametna i ne mogu sva djeca isto. Samo neka su oni zadovoljni svojim životom, petice i diploma nikako nisu jedino što vrednuje neku osobu.
Slažem se da petice i diploma nisu nešto što određuje i vrednuje osobu, aliiii ja sam uvijek forsirala da moja djeca ostvare svoj maksimum, ne zbog sebe nego zbog njih. Ja ih neću moći hraniti jednom kad budu stari. Cilj je da postanu sretne i zadovoljne osobe, a ako im se propušta sa "lako ćemo" ili "nek mu bude", to šalje krivu poruku. Radi se o tome da se dijete treba natjecati samo sa sobom, a ne s razredom, da izgradi unutarnju motivaciju i danas-sutra ne odustaje na prvoj prepreci, te da se uspije uklopiti u društvo.
Hvala Marija.
Beti ne znam dali ima smisla uopće tebi ili ikome drugome objašnjavati, jer tko to "nije vidio" teško zna kako je. Prvo moje dijete nema Ip, iako ima sve preporuke za njega, no ip je nažalost samo doma. To znači da sam se ja polomim s njime, ne toliko oko samog učenja koliko više oko same organizacije obaveza, kontroliranja napravljenoga.
Dijete je bistro, dijete se trudi i želi više, želi znati, želi dobre ocjene no ima određenih problema. No i da nema, samo da je i malo smušen ili neodgovoran opet bi potegla jer bi se loše osjećala da ne pomognem svome djetetu. Njegova sreća i zadovoljstvo nakon dobre ocjene ( ne mora nužno biti 5) meni vrijedi više od te bezbrižnosti koja kasnije dovode do frustracija.
X
Kosjenka, znam kako je to. Ne bih ni pisala da ne znam. Kad su petice, ma i četvorke, ma i pročitan tekst bez greške, misaona imenica vlastitom djetetu.
No, izborili smo se, putem punim prepreka, pisala sam već o tome.
On sada radi cijenjen i zahtjevan posao i napreduje unutar profesije, i položajem i financijski.
Bez IP, bez moga potezanja profesora za rukav. Ali i bez dobrih ocjena tokom školivanja.
Ustvari, na ovom forumu prevladava misao da sva djeca moraju biti lumeni, bez 5,0 i nisu nešto i to mi baš smeta.
I ovi drugi su super djecs.
Beti, tvoje iskustvo je ok, ali moglo je biti i drugačije... Možda je u takvom slučaju IP mogao pomoći da dijete ima dobre ocjene u okviru svojih specifičnih potreba (IP ne znači da je dijete manje pametno, nego da mu treba drugačiji pristup). Ja vjerujem da to doprinosi samopouzdanju. Tja, vidjet ćemo uskoro - moj E. ima ove godine državnu maturu. Upravo sam danas podsjetila razrednika i stručnu službu da trebaju tražiti za njega prilagodbu mature od NCVVO.
Evo, ministrica obrazovanja kaže "Imamo eksploziju zahtjeva za posebnim oblicima školovanja" https://net.hr/danas/hrvatska/blazen...-kasno-slanje/
To ne znači da su djeca lošija ili gluplja, nego da sve više roditelja prepoznaje dobrobiti od takvog pristupa u školovanju svoje djece, pa žele iskoristiti to pravo kad ga već imaju. Struka je ta koja će potvrditi da li djetetu treba IP, PP ili asistent u nastavi.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 17.09.2019. at 14:23
je li stvarno samo dobrobit u pitanju ili iskorištavanje sustava?
porast od 200 do 4000 u deset godina je ogroman ... ne vjerujem da su tolike brojke opravdane
toliki broj zahtjeva i konstantan rast ne mogu biti kvalitetno riješeni i dovest će do toga da djeca koja bi odista trebala IP ili ostale oblike pomoći da istu neće dobiti
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 17.09.2019. at 15:35
Brojke koje su navedene u clanku su brojke samo za pomocnike u nastavi. Pomocnike u nastavi dobivaju djeca sa teskim poteskocama raznih vrsta . Koja ne mogu sigurno boraviti u skoli ( redovnoj , posebnom razredu redovnoj ili specijalnim skolama za djecu s poteskocama u razvoju) . Broj djece sa IP i PP bez asistenata je mnogostruko veci. U svakom razredu ih ima nekoliko ..nije to nikakvo posebno cudo.
Ono sto mene cudi je tude cudenje o broju asistenata koji su potrebni. Obzirom da su nam puna usta rijeci : integracija. Prije 10 godina je bilo teska egzotika vidjeti dijete s autizmom ili DS u redovnim razredu , danas je to skoro pa normala. Jasno je da takva djeca vecinom trebaju asistente.
Posljednje uređivanje od sirius : 17.09.2019. at 17:39
Ne znam točnu proceduru ali nije baš da roditelji sami od sebe bez ijednog papira mogu tražiti IP ili PP, o asistentima da ne pričam. Ne ide to tako da se roditelj probudi i kaže baš bih mogao zatražiti IP.
Iz našeg razreda znam za 2 slučaja da je škola na upisu predložila IP i roditelji su odbili.
Stvarno je tužno da itko razmišlja da je IP ili PP iskorištavanje sustava i preveliko uplitanje roditelja u djetetovo školovanje.
Mene stalno zadivljuje poznavanje situacije od strane osoba koje nemaju djecu s poteskocama i nisu unutar sustava. Proces dobivanja posebnog oblika skolovanja , a posebno dobijanja asitenta je toliko naporan da mi stvarno nije jasno da bi se neto iz dosade upustio u to.
A onda tek doci do toga da se preporuke za prilagodbu uvazavaju i da se dobije dobrog asistenta , to je jednako dobitku na lutriji.
Posljednje uređivanje od sirius : 17.09.2019. at 17:48 Razlog: Pisala nakon mitrovski, ali se uklopilo
Govorim iz iskustva osobe čije je dijete tijekom osnovne škole bilo u razredu u kojem su djeca trebala ip, pp i asistent, a nisu ih dobili. Stvarno ne znam jesu li roditelji to odbili ili im nisu ni nudili i ili, aliiii jako je teško u takvom razredu, ne samo djeci s pp nego svima. Kamo sreće da su poseban oblik školovanja omogućili svima koji to trebaju. Tako se podiže kvaliteta nastave svima.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 17.09.2019. at 17:58
Pravilnik je sad takav da pravo na asistente imaju isključivo djeca s TEŠKIM problemima (djeca s invalidnošću i višestrukim teškoćama, down, niskofunkcionalni autizam i sl.). Običan ADHD npr. nema pravo na asistenta osim ako nije JAKO opasan za okolinu (a i tada će biti na kraju liste).
Bolje vam je da ne znate koji su problemi u pitanju i zašto djeca nisu dobila asistente...zato što neke stručne službe nisu pošteno ispunile evaluaciju i druge papire, zato što su se neki zahtjevi prekasno pokrenuli, a traženi su skroz friški nalazi (tko nije u sustavu nema pojma koliko se čeka red za defektologa, logopeda ili psihijatra), zato što su komisije za evaluaciju zahtjeva zbrajale kruške i jabuke, zato što su asistenti podnosili loše napisane izvještaje pa su djeca gubila bodove, zato što neke lokalne uprave ne daju lovu itd, itd.
Molim vas nemojte trkeljati bez veze o stvarima o kojima pojma nemate. Pojma! Država potiče integraciju (inkluziju) sve djece s teškoćama u obične razrede, a nije osigurala nikakve uvjete za tu integraciju - ni pomoć djeci, ni pomoć učiteljima .
I sve to dok se ministrica istovremeno čudi ko picek glisti otkud ih sad toliko. Pali s neba, eto otkud.
Posljednje uređivanje od čokolada : 17.09.2019. at 22:45
Daj Bože da svi koji trebaju, dobiju educirane asistente , samo ću to napisati.
23 godine staža u prosvjeti
Kakvo iskoristavanje... stvarno ljudi govore o onom o cemu znaju malo ili da kazem iskreno nista. Asistenata fali, kao i podrske i roditeljima i nastavnicima. Daj Boze da sva djeca kojima treba dobiju asistenta... ovako inkluzija funkcionira zalosno.
Ma razumijem ja zašto je Vrijeska to napisala - ne odnosi se toliko na niže razrede OŠ koliko na starije učenike, pred upisom u srednju školu. Umjesto da roditelji tijekom osnovne škole nadziru djetetovo znanje i radne navike, kad se škola približi kraju i kad osvijeste da za upis u srednju trebaju bodovi, a više se ništa ne može učiniti s prosjekom ocjena - kreće lov na papire, koji možda djeci uopće ne trebaju. Sjećam se priče da je jedan par roditelja čak deponirao zahtjev za rastavu braka kod javnog bilježnika, da bi dijete dobilo bod više po osnovi života u razorenoj obitelji (ili uz samohranog roditelja). Nije im bilo ni u peti da se razvode, samo su djetetu htjeli pribaviti taj bod. Vjerojatno je isto i s liječničkim potvrdama. Na sreću, nije to lako napraviti u osmom razredu, jer za dobivanje rješenja o IP ili PP (koje omogućuje upis u srednju školu na drugačiji način, ne samo na temelju liste) nije brzopotezna aktivnost i tu je vrlo teško varati sustav.
Ma daj , Peterlin, povremena lovacka prica u odnosu na ogroman broj djece koja su u stvarnoj potrebi ...ma uopce nemam rijeci na taj izostanak empatije i pokusaja razumjevanja.
Posljednje uređivanje od sirius : 18.09.2019. at 10:52
Moje je iskustvo, koje ne mora biti pravilo za sustav, da je češća obrnuta situacija - gdje bi djetetu trebao prilagođeni program, ali roditelji na to ne pristaju zbog srama ili zbog smanjenih mogućnosti daljnjeg školovanja, a neki ne pristaju ni na opservaciju bez koje se ne može dobiti asistenta (teško se on dobije i uz hrpu papira).
Istina je to, ali samo sam htjela izdvojiti jedinu točku muljanja i iskorištavanja sustava koju sam uočila.
Kad djeca tek krenu u OŠ, češći scenarij je ovaj koji spominje Jurana.
pa za dobivanje 1 boda ni ne treba imati IP, PP
neka djeca ne mogu ići u bilo koju školu, raditi s kemikalijama, mutiti hranu ako su alergična na neke supstance...........
Peterlin to je neki ekstremni primjer koji je toliko rijedak, ne možemo to uzeti pod nešto što se redovno događa.
Kad već pričamo, možemo i o tome kako se taj IP ili PP koji dijete dobije na kraju ne provodi ili provodi djelomično i ostane zapravo samo na papiru.
Znam što prolazi prijateljica sa sinom koji ima tešku disleksiju. Dvije godine je kopala rukama i nogama da bi ga tek u 3. Osnovne poslali na timsku obradu i kad su došli katastrofalni rezultati škola ju je zvala na hitni sastanak da ne bi ona poduzela nešto jer ih je molila 2 godine da se djetetu pomogne i da nešto nije u redu a oni su odmahivali rukom te govorili da će mu 'sjesti' čitanje.
Sad u višim razredima mora hodočastiti svakom profesoru jer oni ponekad zaborave pa mu daju test kao i svakom drugom. Profesorica iz engleskog ne zna kako da mu predaje jer nije educirana za to, jer ju nitko nije ni naučio i tako.
Profesorica iz hrvatskog traži da on pročita lektiru, a ima poteškoće s tekstom od par rečenica. Nedavno su sami iskopali da se ima pravo učlaniti u knjižnicu za slijepe i slušati audio knjige.
Uglavnom ona i muž doma doslovce proliju krv da bi dijete unatoč poteškoćama imalo neki uspjeh u školi, a naravno i plaćaju privatno terapije već godinama.
IP ili PP uopce ne znaci nilakav bod . Moj sin je uz IP ima i alergiju na ambroziju i trave uz normalnu funkciju pluca. Dobio je samo ogranicenje za upis na osnovu dijagnoze , ali nije dobio nikakav dodatni bod. I naravni da nije imao direktan upis nego mogucnost upisa na predupisima gdje se gledaju ocjene. Na kraju se upisao redovito .
Na temu "škole za život", tj. reforme - nemam više dijete u OŠ pa ne mogu pratiti kako je tamo, ali imam gimnazijalca u 1. srednje kojeg kači frontalna reforma.
Kako ga je uz reformu zadesila i potpuna promjena škole, sredine i životnih navika, ne mogu procijeniti koliko je razlika koju vidim do reforme, a koliko jednostavno do prelaska na višu razinu školovanja, ali ono što zasad vidim mi se sviđa, a to je:
-izbor tekstova u čitanci iz hrvatskog je puno raznovrsniji, izbor tekstova je pristupačniji uzrastu i zanimljiviji
-dobivaju baš dosta grupnih zadataka, ali nisam zasad primijetila šlepanje - moraju se između sebe dogovarati tko će napraviti koji dio i to ujedno doprinosi tome da se bolje upoznaju jer su tek 1. razred
-ono što mi se najviše sviđa - nema onog šabloniziranog rješavanja radnih bilježnica na koje mu je u OŠ odlazilo puno vremena, a nisam primijetila nekog efekta na naučeno, to se rješavalo pro forma. Sad gotovo uopće nemaju radne bilježnice (znam da radne postoje, ali u njegovoj školi ih ne traže). Umjesto toga, dobivaju za zadaću nešto istražiti, napisati, povezati. Istina, to traži više angažmana (naravno da je lakše automatski riješiti radnu nego smišljati vlastite rečenice), ali mislim da je puno produktivnije i da će od takvih zadaća biti puno više koristi.
Ovo su zasad dojmovi nakon nepuna 2 tjedna nastave, tako da ne znam kako će to dugoročno izgledati. Ali zasad mi se - u globalu - sviđa.
Nemam pojma - ne pratim tak detaljno kaj moji rade, ali i sama znaš da nije bez razloga na glasu kao dobra škola.
Jedina pritužba koju zasad imam je kvaliteta papira udžbenika - podere se samo dok ga krivo pogledašto je valjda ono 30%-tno olakšanje školskih torbi...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom