Bok cure!
Trebam vas savjet ili barem riječi utjehe. Trudna sam sa 3. djetetom, u 6. sam mjesecu trudnoće. Imam prvoga sina iz prvog braka, 8 godina ima. Prije mjesec dana sam se udala za svog novog muža s kojim sam 4 godine i imam sa njim kćer od 2 i pol godine i sad čekamo sina. Ugostitelj sam, vodim lokal sa svojom sestrom već 15 godina. Imam 34 godine, muž ima 26. Hormoni me peru, rastrgana sam na sve strane, vodim curku u vrtić svaki dan, sin ide u 3 razred, pišem zadaće s njim, radim u svom lokalu, kolko stignem počistiti doma, pocistim, odjeća je uvijek čista, jedino kaj ne stignem je skuhati tu i tam, pa nešto naručimo, da je zameteno doma je, jer sve sama radim. Muž radi 3 smjene, ujutro, popodne i noćne, svaki tjedan se mijenja. Sa mojim sinom se ne podnosi, tu je prvi problem, veeeeliki, govori mu da je idiot, mali peder i sl. Sa kćeri se poigra 20 min dnevno i to je to. Stalno igra igrice na mobitelu, ne pije jer sam mu zabranila jer postaje podvojena ličnost uz alkohol, i to nasilnik. Sa prijateljima se druži po cijele dane, s tim da imamo samo jedne zajedničke prijatelje, svi ostali su njegovi. Nikad nikud ne vodi mene sa sobom, kud god ja idem, on ne želi ići samnom. Uglavnom, sama sam po cijele dane. Tu i tam opere suđe, i to je to. Uglavnom, lijen je. Kad mu neke velim da napravi , napravi al onak preko one stvari. Meni govori da sam lijena, da sam loša majka, da sam za sve ja kriva. Jedan dan je napao sina, izvrijedal ga, i ja sam stala između i rekla da se ne može tak ponašati prema djetetu i od tog dana je muk u kući. Već 3. dan. Danas je otišao na posao popodne i poslao mi poruku da želi rastavu....znači, ja sam ostala paf. I naravno, ja sam kriva za to. I molim ga da mi pojasni zašto sam ja kriva, možda jesam za nešto, al ne shvaćam, želim popraviti to a ne dići ruke ko on, i jednostavno ne zeli. Ja sam za sve kriva, i pitam ga za kaj to sve, i ništa. Ko da se razgovaram s malim djetetom. Srce mi puca, kako ću ja sama s 3 djece....pomozite....