Namjerno ovo stavljam na filozofski.
Naime, idem sad na posao.
Pješice. Po trotoaru.
I na jednom mjestu je s jedne strane stup, a s druge kontejner.
Mjesta za prolazak između je malo.
Recimo za jedni i pol osobu, nikako dvije.
I taman kad sam bila između, baci se na mene balavica od cca 16-17 godina.
Odgurne me na stup i još dodatno gurne ruksakom.
Stup me zadržao da nisam pala.
Ona je bez ikakvog uspiravanja prošla dalje.
Još sam u šoku.
Nije mogla pričekati pola sekunde, još moj jedan korak da izađem iz tog tjesnaca pa da se ko ljudi mimoiđemo.
Ne, ona se bacila na mene, odgurnula me i prošla dalje.
Sve smišljeno i namjerno.
Iza nje je bio jedan muškarac koji je isto ostao u šoku i meni ponudio pomoć.
Meni pomoć nije trebala.
Pitam se što bi bilo da je tako odgurnula stariju ženu?
Možda bi žena pala i slomila kuk.
Što onda?
Pitam se, kakav je to odgoj?
Jesu li joj i roditelji takvi da guraju i gaze sve pred sobom?
Ja sam zgrožena.
Druga situacija:
Neki dan sjedi moja kći u tramvaju i dolazi joj neka žena:
Ona- diž se!
Kći- ustane i kaže- mogli ste to i lijepo reći, zamoliti
Ona- ja da tebe molim?!?! Tko si ti da ja tebe molim?!? Ja bi se ubila da imam takvu ćer.
Kći- pa onda se ubij
Dakle, užas!
Grad je krcat ljudima koji nemaju minimum kulture.
Žena iz druge priče je stara, klinka iz prve- mlada.
Nadam se da će i jedna i druga naletit na gore od sebe pa da vide kako je to.


Sent from my iPhone using Tapatalk