Nije primjereno, a ni konstruktivno, ali moram priznati da sam bas LOL na to, tu dok sjedim sama u uredu.čokolada prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Nije primjereno, a ni konstruktivno, ali moram priznati da sam bas LOL na to, tu dok sjedim sama u uredu.
Aha, sad mi je jasnije, hvala.
Meni ništa tu ne izgleda izvrnuto.
Kod vas je minijaturni broj ljudi potpuno revakcinisan i sa već uspostavljenim imunitetom. I kod nas je broj imunizovanih još uvek premali naspram nevakcinisanih.
A obolelih je mnogo.
Normalno da treba dokazivati da si zdrav, kad je velika šansa da nisi zdrav.
Normalno da ćeš zatvoriti ljude u granice, ograničenje kretanja je bila epidemiološka mera od kuge pa naovamo, ako ne i ranije.
Nije normalno porediti grip i koronu. Ili bar, ako ti je normalno da su isti, nije normalno da se korone čuvaš - jer se od gripa nisi čuvala na ovakve načine.
beti - meni je žao što ti se sve to desilo, ali kako bi itko 100% mogao znati da baš svaki dan kad dolaziš u posjet nema covid i nećeš ga prenijeti svojoj mami a ona osoblju a oni drugim bolesnima (ili u domu, ne znam gdje je bila)? Ni testiranje nije 100% učinkovito. Očekuje li se da se svi posjetitelji svaki dan testiraju i pacjenti? A posljedice širenja među teško bolesnima su tragične.
Kao što rekoh, mnogi su načelno za mjere ali one koje ne dotiču se njih osobno. ili bar ne jako...
Nazalost, mjere poput nasih ovdje su nemoguce u sustavu hrvatskih bolnica, na primjer, a vjerojatno i domova za starije i nemocne. Bez privatnih soba, tesko je uopce razmisljati o tome tko bi kome mogao prenijeti zarazu.
Mislim da je ovo suština.
I mislim da nema šta da država i kojekakvi štabovi, stožeri i ostale kreacije da apeluju, nego je trebalo zaista mere i sprovesti na nivou države.
Da su rađene nepristrasne kontrole, i da su naplaćivane kazne za maske bez izuzetaka, za prekobrojne klijente, za nepoštovanje razmaka i generalno da kod nas ne postoje oni jednakiji od drugih kojima se gleda kroz prste, bio bi možda 1%ljudi bez maske i razmaka, onih najluđih ili najbahatijih. Sigurno to ne bi eliminisalo bolest, ali bi daleko spustilo broj obolelih.
Ali mi nismo ni to osnovno sproveli kako treba, ali se cenkamo hoće raditi škole, ili kafići, ili kladionice, ili tržni centri, ili ipak male prodavnice, ili pozorišta, ili bioskopi...
Sadrzaj mjera i postivanje i provodjenje istih su dvije razlicite stvari. Nebulozne, opsezne i radikalne mjere nisu u korelaciji s vecim postivanjem mjera.
Ali Hrvatska nema nikakve radikalne mjere. Imamo najblaze mjere u EU.
najblaže i to još bez kazni
tu i tamo otvorim službene web stranice nekih njemačkih gradova
uz mjere (npr. FFmaska + točan popis ulica u gradu kojima su stroge mjere) objavljen je i cjenik za prekršitelje, tj. kazne
I svejedno, i u tim zemljama sa strogim mjerama i kaznama, buknu zesce ili iste zaraze kao i kod nas.
Ne znam baš da je kao kod nas, na jesen je Hrvatska bila na vrhu po broju zaraženih po stanovniku u Evropi.
Je neko vrijeme pa je onda bila neka druga, pa opet neka druga, i onda opet druga...puno ih se izmijenilo na vrhu. Svi pokusavaju balansirat izmedju mjera i aktivnosti.
Posljednje uređivanje od Jadranka : 30.03.2021. at 08:32
Pa može se gledati i ukupan broj slučajeva /smrti, pa se vidi da nije jednako u svakoj zemlji, dapače razlike su prilično velike.
Kod nas se npr. puno piše o rastu u Njemačkoj i o tome da ne mogu zaustaviti epidemiju, a pogledajmo kakve oni zapravo imaju brojeve.
Pa nije baš svi, JI Azija, Australija - oni su odlučili ne balansirati nego maksimalno eradicirati virus. I ide im. Naravno nemaju turističku sezonu jer da uđeš tamo prvo platiš PCR da uopće uđeš i onda platiš 2 tjedna karantene, da ne spominjem da većina svijeta i ne može ući bez opravdanog (business) razloga, samo državljani
Pa nije baš, bar za Nemačku - oni imaju 33 hiljade obolelih na milion stanovnika, a recimo Srbija 67 hiljada, Hrvatska 65 hiljada.
Znači mi imamo dvostruko veći br. obolelih na 1 milion. Oni sad imaju onaj broj obolelih koji je kod nas bio negde jesenas oko Svisvetih. Znači pola onih koji su kod nas bili bolesni bi bili zdravi da smo držali nemačke mere kao Nemačka.
A uz koji postotak pozitivnih na testiranjima? Koji je jedini istinski indikator ukupnog postotka zaraženih koji su dijagnosticirani?
PA mi općepoznato skrivamo stvarne brojke jer većinom ne ubrajamo antigenske pozitivne a njih je u zg bilo i preko 50%
Posljednje uređivanje od sillyme : 30.03.2021. at 08:45
Da, ne znam kako kod vas u medijima, pulinka, ali kod nas se baš dosta piše o Njemačkoj u tonu da epidemija bjesni, stroge mjere ne pomažu, nezaustavljiv rast, a ono imaju pola oboljelih u odnosu na Hrvatsku
Tako je i kod nas, ali jbg nemam nezvanične podatke, moram da baratam zvaničnim...
Pa evo, konkretno Njemačka, po podacima sa Worldometra, ima 3% umrlih od razriješenih slučajeva, a Hrvatska 2% - znači isti red veličine.
Što se tiče broja slučajeva po milijun stanovnika, Hrvatska je 31-a na listi, dosta europskih zemalja je ispred. Evo i Slovenija - a oni su, ako se ne varam, imali puno jače mjere. Ok, vjerojatno je dio priče i u broju testiranih, tj. postotku pozitivnih - ali tu statistiku ne vidim. Ali recimo da ima podjednako zemalja koje testiraju puno više i puno manje, pa bi opet završili na istom mjestu - neke bi zemlje pale ispod nas, a neke bi se digle.
Al ja ne kažem da mjere ne funkcioniraju. Totalni lockdown bi sigurno izvrsno funkcionirao kad je riječ o koroni. Samo kažem da skoro sve zemlje otpuštaju i postrožavaju mjere, i da se u skoro svima javljaju svako toliko novi valovi. I da se ljudi podjednako ne drže mjera u većini zemalja jer im je sve više dosta. I da zapravo nema druge nego cijepiti se.
Da, ne znam kako kod vas u medijima, pulinka, ali kod nas se baš dosta piše o Njemačkoj u tonu da epidemija bjesni, stroge mjere ne pomažu, nezaustavljiv rast, a ono imaju pola oboljelih u odnosu na Hrvatsku
Isto, kako je smak sveta u svim drugim državama, u Poljskoj haos jedan, "Evropa gubi bitku sa virusom", a kako god pogledam Worldometer svi drugi niže od nas osim ono, Švedske i Belgije valjda...
Da, to je istina... postotci zaraženih u postotcima testiranih se bitno razlikuju.
Gledam moju firmu kao mali mikrokozmos grada - u peaku (početak 12-og) je bilo 1,5% ukupno zaposlenih zaraženih, sad ih je 0,5% a pred mjesec dana ih je bilo 0,05% Kad treći val sad eksplodira bit će "neefikasnih" mjera na sve strane. Bio je neki dan intervju iz Splita, kažu da nikad nisu imali toliko ljudi na respiratorima, a tek hvatamo zalet u trećem valu...
Koliko ja čujem za Nemačku, nije baš da se ne pridržavaju nošenja maske, ne znam za druge mere. I očigledno samo ta jedna mera čini baš značajnu razliku.
A kad čujem po Srbiji kako je ljudima "dosta mera", dođe mi da govorniku opalim šamarčinu i pošaljem ga na psihijatrijsku procenu. Kod nas bukvalno nijedne mere ne moraš da se pridržavaš, ni maske ni distance, ni broja ljudi po radnjama, ali jbg ne možeš na pivo u kafanu kad i kako hoćeš i ne možeš sa drštvom u kafić nego moraš u nečiji stan ili u parkić ako je toplo. Strašno patimo, stvarno... Mislim još su mi jasni preduzetnici, ugostitelji i scenski umetnici raznih vrsta, ali kad mi sezonac sa svinjarske farme zapeni da mu je dosta mera (a niti će ikad putovati niti masku nosi, stoji u radnji tako smrdljiv u radnom odelu) meni dođe da ga eliminišem kao bubašvabu.
Uglavnom slažem se za vakcinaciju, ali nama je i maska na licu problem, a kamoli boca u ruku.
A kad mu je jednostavno dosta da više ne može ići u kafić, da ne može ići na utakmicu, da ne može ovo, ono... Sad to "dosta mi je" može zaista biti veliko pretjerivanje. Al je nešto što se realno događa, i događa se u puno zemalja.
taj "dosta mi je" je dobio i ime: pandemijski zamor
https://zgpd.hr/2021/03/24/e-sad-mi-...emijski-zamor/
Jasno no koji je lijek? Ja osobno bi 2x godišnje propisala jedan krasan "brainwash" (čak i nevezano uz pandemiju) gdje bi svim tim "zamorenim" stanovnicima 1st worlda pustila umjesto 8h na poslu da gledaju 8h povijesnih činjenica o umiranju od gladi, od najobičnije posjekotine, o umirućoj djeci od ospica protiv kojih se ne žele cijepiti, o nesigurnosti i količini nasilnih smrti koje su bile svakodnevnica, o pravom robovskom radu (onom gdje rintaš od 4. godine života i nemaš pravo ni što osim na koricu kruha, izložen različitom fizičkom i seksualnom nasilju) itd pa da se malo osvijeste koliko im je to strašno "teško" u današnjem svijetu.
Ali na žalost ništa od toga. A i vjerojatno bi tvrdili da to nije istina jer nas ljudi-gušteri manipuliraju...
Da, oni koji imaju posao čak imaju i mogućnost to gledati tih 8 sati.
A oni koji su bez posla?
I oni koji bi to mogli, ali na stranom jeziku, jer nisu više tu.
Čudno mi je, sillyme, pročitati tvoj tok misli. Vjerujdm da je i drugima tako s mojim.
Pandemija traje godinu dana i trijaža na Rebru je i dalje katastrofalna.
Ispred zelene zgrade su dva reda: jedan za labos i drugi za sve ostalo.
Zaštitar se dere i radi kaos.
U jednom trenutku sve zaustavlja i ne pušta nikog u zgradu desetak minuta.
Onda odjednom pusti njih deset izvan ikakvog reda.
Na moje pitanje: zašto, odgovara da oni nisu hematološki, a nismo ni mi.
Imamo narudžbu u 9, a ne puste nas unutra.
Onda se počeo derat i postavljat se na mene pa sam rekla da ću zvati policiju i tada pušta sve unutra.
Bez kulture, reda, logike i kriterija.
Ni jedna druga trijaža nije ovako loša i neorganizirana, a prošla sam ih dosta po drugim bolnicama i sve su funkcionirale.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Beti, jako mi je žao zbog mame.
i ja mislim da s eviše pretjeruje s tim "teško nam je"
uopće nam niej teško
80%, ako ne i više stanovnika RH ne ide na skijanja, putovanja u inozemstvo, a niti u RH i sl.
što se tiče kafića ionako pretjerujemo s tim i vrijeme je da se to svede u realne okvire - nikne nova zgrada i u prizemlju odmah 3 nova kafića; naravno da su ugostitelji glasni kad ih ima ionako previše; ali mogu shvatiti i narod jer je jeftinije sjesti na kavu nego platiti gorivo i cestarinu do susjedne županije, i još k tome lakše je sjediti nego se popeti na brdo
shopping centri: puno i previše ih ima; služe zimi za grijanje, ljeti za hlađenje; jer je opet tako jeftinije nego otići na bazen, namore ili u planine
nema jedan lijek, više kao kombinacija
u članku se i navodi, jedna stvar je da je ok priznati da nam je teško, ne negirati da smo zaista ostali bez nekih stvari i da je ok da osjećamo tugu, umor, frustraciju zbog toga, čak i ako su to male stvari prema nečijim tuđim mukama
druga stvar je ovo što kažeš, malo igranje sa perspektivom, da li nam je zaista baš toliko teško koliko mislimo, ili ako se usporedi s nečim drugim možemo vidjet da i nije baš toliko (ali to je obično uspješnije ako si prije toga dopustimo da nam bude malo teško), odakle nam uopće očekivanje da je život torta sa šlagom
pa onda perspektiva "a vidi koliko smo izdržali, koliko smo se prilagodili u ovih godinu dana, to znači da imam snagu za prilagodit se, pa ću tako izdržat i ovaj sljedeći period"
pa možemo razmislit da li nam je cijela ova pandemija donijela i nešto dobro i što je to bilo
i tako, poigrat se perspektivama, da nije sve "kuku meni i dosta mi je" versus "aj ne dramite imaju ljudi i većih problema"
X
Kad radi lekciju o stečenom imunitetu, MM uvek pusti onaj dokumentarac o epidemiji polia i deci u čeličnim plućima. Obično se učenici jako dobro zamisle nakon gledanja.
Ja ne razumem tu količinu ogorčenja. Moja baka je umrla 2016., bila je epidemija gripa, ona imala masivan moždani udar mesec dana pre toga, odvezli je iz bolnice u rehabilitacioni centar i umrla je tamo od upale pluća tog februara. Njena ćerka, moja mama, smela je je da je vidi na 15 minuta kad dođe, upravo zbog epidemije gripa, a dolazila je vikendom jer je centar bio 80km daleko. Umrla je a da je nisam videla preko mesec dana, poslednji put u novosadskoj bolnici i nije ni bila svesna.
Da li sam ogorčena na tadašnje mere? Ne, mogla bih biti samo ogorčena jer je upala pluća bila virusna i verovatno ju je dobila upravo od medicinskog osoblja koje nije poštovalo te famozne epidemijske mere. (Realno bila je u teškom stanju i sa puno godina, sa jako neizvesnim šansama za oporavak svakako).
Poznajem ljude koji su umrli jer su u bolnicama pokupili kovid na banalnim, ili naprotiv, životno važnim operacijama. Porodilje koje su se zarazile na porođaju jer su bile u "narandžastoj zoni"- tu stavljaju hitne porodilje sa nepoznatim kovid statusom, dok čekaju rezultate testa preko 24h. Posle ih odatle razvezu ili u zelenu ili u crvenu zonu. Nepotrebne mere? Ja bih rekla nedovoljne. Kod nas u DZ isti doktor radi u kovid ambulanti i sutradan ide sa nekovid pacijentima, prekosutra vakciniše zdrave... da, većina dr je preležala koronu, nikakvo čudo što su je dobili, ali ne piše im na čelu kada im ističe imunitet, a rade sada bez maski.
Stvarno rade bez maski?
Nije da ciljaš na ovo, ali ja bih se nadovezala zaključkom kako je umiranje od raznih razloga i u raznoj dobi bio ishod života, a danas se brani normalan život da slučajno netko ne bi umro.
Ali život vodi samo umiranju.
Ako imaš sreće, dobro si ga proživio.
Ako nemaš, nisi.
Možda si umro sa tri godine, možda sa tridesettri.
Ali to nitko nije dovodio u pitanje.
Osobno, umorila sam se od cijele priče i ne fermam više ništa.
Šta bude, bit će.
I ta lamentiranja kako su ljudi izgubili posao zbog mera.
Ja znam suprotne primere, upravo ugostiteljska i scenska branša.
Nisu izgubili posao, radili su dok se nisu razboleli.
A kad su se razboleli otišli su na respirator. Sa respiratora znam do sada četvoro radno sposobnih koji su otišli pod zemlju, zajedno sa bar jednim, ili čak oba svoja roditelja.
Dvoje je skinuto živo sa respiratora i sada su na bolovanju. Pitanje hoće li zadržati posao, jer više nemaju kapacitet pluća, a zarađivali su glasom. To je bolje?
Na te drastične primere ide i niz lakših, gde su "samo" dobili gomilu lekova za gomilu tegoba i guraju dane na poslu nekako, nekad im je bolje nekad gore. Ili gde su "samo" dobili bolovanja, banje i terapije od par meseci. E valjda je tako bolje nego biti zdrav nezaposlen?
Da.
Ne, lažem, imaju maske. Samo su na bradama.
Bravo tang
Ne trebaju to nikakvi filmovi. Uskoro ćemo to moć gledati i kući. Od danas veledrogerije bolnicama vise ne isporučuju ni jednu kutiju lijeka, a Beros ih ognorira. Tako da uskoro možemo gledati umiranje od porezotina i ospica.
Da, to je taj drugi pogled.
Ne kažem da ga prihvaćam, ali prihvaćam da ljudi tako razmišljaju. Dobro, to je nehumano prema drugim ljudima, jer nitko nema pravo drugoga zaraziti. Ali, mogu shvatiti.
Nisam u toj fazi, još uvijek čuvam i sebe i svoje, poštujem sve mjere i više od toga. Ne idem uopće u kafiće. U dućane minimalno. Ne družim se. Kod doktora samo kad moram.
Ali, malo putujemo po Hrvatskoj, koliko daleko možemo u jedan dan. Pa nekako je lakši život.
Život nije human prema ljudima.
Nitko nema pravo ni zaklati životinju radi mesa, uzeli smo si to pravo, nije nam ga nitko dao.
Život nije human prema životinjama također, ali smo u mesnici skoro svaki dan.
Pazim na druge ljude, jer si ne mogu pomoći, ali me je prošlo to da strahujem, prošlo da od drugih očekujem sumanutosti zato da bih ja živjela. Prošlo to da se odmičem od ljudi, da na pruženu ruku gledam kao na biooružje, da se sledim od nečijeg zagrljaja.
Kako kocka padne, tako će biti.
Ima dva ulaza u zgradu, jedan je označen za onkološke i jedan za sve ostale.
Mi smo bili u dva navrata i bilo je sve super, čak nas je redar pustio preko reda zbog suprugove dijagnoze. (onaj drugi red, ne onkološki)
Isto i dječja trijaža, super funkcionira.
Ne znam, kako se tebi tako potrefilo i to u onkološkom redu.
Ja ne mogu shvatiti ovo crno-bijelo gledanje na cjelokupnu situaciju. Pogotovo ove imputacije da smo mi koji se bunimo protiv ovakvih (ne bilo kakvih) mjera - razmazeni. Nisam razmazena. Da, odvojena sam od supruga koji je otisao vani raditi zbog ovih mjera. Sama s djecom kojoj se svaki dan vracam s posla na kojem sam u direktnom doticaju sa zarazenima i oboljelima i ne znam sto nosim kuci sa sobom. Ne kukam. Zivi smo, zdravi smo, imamo krov nad glavom, racuni su placeni. Novac ce doci i otici. U mislima sam sa stanovnicima Zagreba i Banije koji nemaju ni toliko koliko mi imamo. To me opet ne sprijecava da mislim da je moglo bolje i pametnije. Nemamo radikalne mjere ? Ako netko zbog mjere ne moze raditi vec vise od godinu dana, ja to smatram radikalnom mjerom. Imam pravo propitivati i preispitivati jesu li odluke koje se donose opravdane. Ako glumci mogu izvesti predstavu u HNK, sto Nina Badric ne bi mogla odrzati koncert u Lisinskom ? Aha, zbog mjera.
Ja ću se nadovezati na Evelinu i reći da ne želim da primjerice mladost i djeca svijeta žive ovoliko dugo ovoliko ometano da bi štitili mog starog oca ili mene samu. Mislim da bolest predugo traje da bi se smatrala izvanrednim stanjem, treba je pomalo svrstati u još jednu od bolesti od kojih se boluje i umire. Ići prema proširenju kapaciteta i slično.
Što je s onim pola milijuna ljudi koji svake godine u Evropi umru od posljedica zagađenja? U svijetu je to koliko ono, 7-8 milijuna? Jesu li oni manje mrtvi? I njihova bi se smrt mogla spriječiti drastičnim mjerama.
Što se sestara tiče, imate li podatak koliko njih je preboljelo covid? Može bit da nije onda baš ni ludo da se ne cijepe u prvoj turi, dok cjepiva manjka.
Posljednje uređivanje od vertex : 30.03.2021. at 11:43
Pa Nina Badrić vjerojatno može održati koncert u Lisinskom ako se pridržava mjera kakvih se pridržava na primjer HNK kad ima predstavu, ali joj se to ne bi financijski isplatilo.
HNK je na gradskom budžetu, i to što rade više košta nego da ne rade.
Ja ne znam kako koronu smatrati samo još jednom od bolesti, kad se ona i uz mjere koje se nikome ne sviđaju tako brzo širi, zapunjava bolnice, angažira gomilu medicinskog osoblja, pošalje pola firme na bolovanje itd.
A koliko se mrtvih može spriječiti zabranom prijevoza?
Stoji kući, ljudi pogibaju, nemoj riskirati.
A koliko se mrtvih može spriječiti općenito, da se ni ne rode?
Ne razumijem smisao?A koliko se mrtvih može spriječiti zabranom prijevoza?
Stoji kući, ljudi pogibaju, nemoj riskirati.
A koliko se mrtvih može spriječiti općenito, da se ni ne rode?
To sto ljudi ne putuju ili ne prave djecu ne utjece na bolnicke kapacitete i mogucnost lijecenja ( covida i drugih bolesti).
Ne bih rekla da je tako jednostavno. I nije da su sva djeca potpuno netaknuta bolescu nakon preboljenja, niti su svi odrasli ( ne mislim na umrle i hopsitalizirane).
Nazalost treba virus malo duze promatrati da bi se znalo kako i zasto.
Mjere ce pak utjecati na mentalno zdravlje , porast pretilosti i bolesti vezanje uz manjak kretanja.
Ali zapravo ne vidim nikakav nacin da bude vuk sit , a koza cijela.
Potpuno je jasno da ce nakon ovog biti porast pretilosti i mentalnih bolesti.
Smisao je taj da je sve u životu rizik.
I da su svi ti, ili bar većina rizika prihvatljivi jer bez njih nema života.
A život, zaključili smo, vodi neminovno do smrti.
No, i kvaziživot, bez ikakvih aktivnosti, putovanja, doživljaja, ljudi oko nas, ljubavi i mržnje, vodi do smrti.
Nema bijega od toga.
Na bolničke kapacitete utječe isključivo novac.
Nitko ne ulaže u to, ali prebacuju odgovornost na ljude jer su se, gle čuda, razboljeli.
Pa ono, da, bolnice služe za bolesne, ne da stoje prazne u strahu od bolesti.
To je jedna stvar radi koje dobijem osip na spominjanje bolničkih kapaciteta.
A druga stvar, s kojom se vrlo vjerojatno nećete složiti, ali ne mogu si pomoći jest sljedeća.
Nema šanse da povjerujem u popunjene bolničke kapacitete od sodome i gomore kovida. Nema. Ne nakon tiktok plesova, a pogotovo ne nakon fešte u Dubravi.
Nek se priča prodaje nekom drugom.
Ali ako prva linija fronte u Dubravi tako olako shvaća situaciju, ja nemam drugog zaključka osim tog da je jedini problem u tome što nitko ne ulaže u zdravstvo već 30 godina (ne samo mi, cijeli bogati svijet - onaj siromašan nikad ni nije) pa nam je problem i Covid.
A ne Covid per se.
Sori, blasfemija, znam.
O tome da uništavamo mladost bolje da ne pričam. Gledali ili čitali Sever na Otvorenom?
Cijelu ljudsku povijest su stariji sebe žrtvovali da bi mladi opstali.
Do danas.
Dugorocni prosirenje kapaciteta je nesto sto je uz dovoljno novca i dugotrajno planiranje moguce u idealnim okolnostima tek u razdoblju od 5-10 godina.
Movi zdravstveni kadrovi se trebaju skolovati. I to nakon sto se otvore dodatna mjesta na skolama i fakultetima.
Bogatije zemlje ce uvesti kadar. Mi nismo bogati da kupimo doktore i sestrice.
Kako stvati stoje nase ce drugi kupiti jer je to brze i jeftinije.
Mi ne da nismo bogati, mi smo bili bogati, a sad smo pokradeni.
A novaca nema ni za lijek(ove) - pun not intended.
Ne bi vjerovala , ali nisu nestale druge bolesti.
I ne bi vjerovala da je potres srusio bar bolnica u Zagrebu i Baniji, i to u zemlji koja je i tako imala premalo kapaciteta u zdravstvu.
Ovu drugo uopce necu komentirati. Valjda bi medicinsko osoblje moralo raditi 24 sata, a nema pravo za privatni zivot nakon smjene.
Pravila pisanja postova
