Bit ću kratka, a vi molim vas komentirajte jer ja fakat ne znam što da mislim.
Trudnoću sam kontrolirala u privatnoj klinici, kod doktorice kojoj neizmjerno vjerujem. Odlučila sam da ću tamo i roditi. Sve je bilo cvijeće i tratinčice do posljednje kontrole. Prenijela sam tjedan dana, bila sam skroz zatvorena, te smo dogovorile da ću doći na indukciju za dva dana. Pitala sam tko će biti u smjeni, a moja doktorica mi je rekla da je ona dežurna taj dan u rodilištu do 16h. Kako sam pretpostavljala da će porod potrajati duže, pitala sam tko dolazi poslije nje. Na njen odgovor odsjekle su mi se noge, ali (nažalost?) nisam to pokazala, iako mislim da je shvatila. Uglavnom, riječ je o doktoru koji im je vanjski suradnik, a inače radi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti žena. Drugim riječima, kontrolira trudnice do oko 35. tjedna, ali porode ne radi. (???) Kad sam došla doma nisam prestala plakati od straha. Poželjela sam javiti se u državnu bolnicu, ali nisam znala mogu li to uopće u ovoj fazi trudnoće. Osjećala sam se prevareno i prestrašeno. Dosla sam na dogovorenu indukciju i moja me doktorica pitala kako sam. Rekla sam da sam dobro i pokušala se našaliti da moram roditi do 16h ako želim ostati dobro. Nakon prve indukcije nije se događalo ništa, iako sam davala sve od sebe (skakutala sam, hodala, bila na lopti...). Nakon druge indukcije u podne također ništa. Ni centimetra, ni jednog truda. Zatim je došla moja doktorica i pitala me želim li roditi dok je ona još tu, rekla sam da da i otišla sam na carski rez. Kad sam dobila svoju mrvicu sve je ovo palo u vodu, ali eto, prošli su mjeseci od mog poroda i ja i dalje ne znam sto da mislim. Jesam li pretjerala sa svojom (prestrašenom) reakcijom? Kako biste se vi osjećali da vam je na porodu dežuran netko iz primarne zaštite? Je li po vama moja doktorica ovdje ispala fer? Bas me zanimaju vaša mišljenja.