Što čitate 4.

[Anci]

Od zadnje pročitanog bih izdvojila novi roman Javiera Cercasa, Terra Alto.
Nepravedno je nazvati ga samo kriminalistički romanom jer bi to možda nekoga moglo odvratiti od čitanja, iako osobno volim kriminalističke romane.

Ovo je puno više. Središnja tema jest potraga za ubojicom, ali ovaj roman je puno više. Njegovi likovi tragaju za istinom, pravom, pravdom, osvetom. I kako to kod Cercasa biva, ne mogu pobjeći od svoje nacionalne prošlosti.

Svaka preporuka.

Ovaj sam mjesec čitala više nego inače i nagradila sam se jako dobrim naslovima.
Nedavno sam prevoljela covid pa sam si dane bolesti i izolacije nastojala olakšati knjigama. Muž se sažalio pa mi je kupio knjige koje jako želim, a u KGZ nije bilo slobodnih primjeraka

Tako imam Godine, Zahvalnosti, Stolarevu kći, Terra Alto.
Eto, u svakom zlu...

[Anci]

Ispravak, točan naziv romana je Terra Alta.

[Dota]

Čitam "Nemirni", mix autobiografske proze i fikcije Linn Ullmann (kći Ingmara Bergmana i Liv Ullmann, jedna od devetoro njegove djece).
Nisam još daleko odmakla, ali odmaram dušu u snovitim opisima ljetnih susreta oca i kćeri na otoku Fårö, na Bergmanovom imanju okruženom šumama, poljima makova i Baltičkim morem https://bergmangardarna.se/the-houses/. Maštam da sam u https://bergmangardarna.se/the-house...-writing-lodge i sve nestaje, sva vika, buka i mržnja današnjeg dana.
Inače, u Bergmanovom filmu Prizori iz bračnog života (1973) Writing Lodge je kulisa scene pomirenja između Johana i Marianne.

[anamar]

Ted Chiang, Story of your life
Naslovna priča zbirke hvaljenoga i nagrađivanoga SF kratkopričaša ujedno je predložak sjajnog filma Dolazak/Arrival kojeg potpisuje Denis Villeneuve (meni jedan od najdražih redatelja). Da nije filma vjerojatno ne bi nikada nabasala na Chianga, jer u nas je prevođen tek sporadično u Siriusu i drugim znanstveno-fantastičnim izdanjima. Prava je šteta što nije dobio priliku i za širu publiku, jer je riječ o odličnom autoru. U samoj priči još i više nego u ekranizaciji u središtu su determinizam, teza o postojanju samo jedne budućnosti i pitanje slobodne volje. O drugim pričama drugom prilikom.

Za sve koji su spremni za čitalački izazov autora koji "vraća znanost u znanstvenu fantastiku" ova je zbirka i u nas napokon objavljena pod naslovom "Kako si došla na svijet i druge priče". Čitala sam ju na engleskom (dopustite i digresiju; inače se baš ne upuštam u engleska izdanja, ako i da, paralelno posudim i prijevod pa nadopunjujem - ali događalo se i obrnuto, u nekolicini slučaja mi je prijevod bio "čudan" pa sam uz domaće izdanje paralelno čitala izvornik), a sada ponovno i prijevod jer volim literaturu koja budi moždane vijuge, a i neka su mi značenja u izvorniku naprosto izmaknula zbog stručnog jezika. U ovom je izdanju 8 priča, svrstanih u spekulativnu fikciju. Neke su uspješnije, neke ne, ali krasi ih jedinstven Chiangov pristup kojemu je SF žanr ljuštura za propitivanje društvenih fenomena i filozofskih pitanja. Nisu mi sve podjednako dobre, ali zbirka je u cjelini svakako vrijedna pažnje.

Dugo nisam bila aktivna pa je je i dosta knjiga koje sam u međuvremenu pročitala, ali ću samo o onim izdanjima o kojima se pisalo manje ili nije uopće.

Annie Ernaux, Godine sam posudila jermi je na autoricu, kao moguću dobitnicu Nobela za književnost, pozornost skrenula prijateljica. Riječ je o, brojem stranica nevelikom romanu u kojega je sabijen gotovo čitav jedan život, kroz epizode iz života glavne protagonistice, žene rođene 1940. u Francuskoj, ali i ponekad samo taksativno navedene društvene mijene koje oplahuju njenu svakodnevicu. Koliko mi je ponekad ovaj roman bio dalek i nerazumljiv zbog referenci, toliko mi je u pojedinim dionicama bio mučno blizak, jer mnoga od pitanja koja otvara ne poznaju granice prostora i vremena. Stilski je knjiga vrlo iznimna i dojmljiva, te je definitivno među zanimljivijim izdanjima koje sam ove godine pročitala.

Roman Ann Patchett, Nizozemska kuća u ruke sam uzela zbog njegove popularnosti na Goodreadsu. Kao i u Godinama, radnja obuhvaća pozamašan dio života protagonista knjige, no ovdje su u fokusu odnosi jedne obitelji, poremećeni kada iz naoko sretne slike iščezne majka/supruga, a prazninu popuni nova žena. Knjiga se bavi kompleksnom dinamikom suočavanja s tim traumatičnim događajem, uvelike određenom introvertiranim očevim postupcima, te odnosima djece, brata i sestre koji se koprcaju u buri osjećaja. Kuća iz naslova je stvarna, poput lika njeni zidovi, stubišta i sobe su pokretači radnje, ali ona preuzima i mnoga simbolička značenja. Patchett piše lijepo i čita se s užitkom.

Čitala sam i japansku autoricu Sayaka Murata, Žena iz prodavaonice mješovite robe. Riječ je o kratkom, ali dojmljivom prikazu života žene (vjerojatno sa sociopatskim poremećajem) koja svoju svrhu pronađe radeći u trgovini. No to je samo podloga iz koje raste priča o društvenim i obiteljskim očekivanjima i ulogama, odnosno o ljudima koji se u taj složeni društveni mozaik ne mogu uklopiti. Zakoni su nepisani, ali su čvršći nego Mojsijevi i njihovu matricu je zapravo nemoguće razbiti. Knjiga je zabavna, ali za mene nije sve stalo na toj "dosjetka" razini, već je bila i poticajna.

Mračnu kći, Elene Ferrante sam čitala i meni je odlična. Motivi i teme su već poznati iz njezinih ranijih romana, ali ovdje su komprimirani u kraćoj formi, s manje likova, te smješteni u ljetnu dokolicu. A opet je u pitanju nova priča, novo preispitivanje uloge žene i majčinstva kao jednoga od najčvršćih društvenih tabua. Meni je svaka njena nova knjiga poput maloga unutrašnjeg potresa, štete nema, osim na zidovima od kojih su sazdani moji vlastiti stereotipi.

[emily]

Čitam "Nemirni", mix autobiografske proze i fikcije Linn Ullmann (kći Ingmara Bergmana i Liv Ullmann, jedna od devetoro njegove djece).
Nisam još daleko odmakla, ali odmaram dušu u snovitim opisima ljetnih susreta oca i kćeri na otoku Fårö, na Bergmanovom imanju okruženom šumama, poljima makova i Baltičkim morem https://bergmangardarna.se/the-houses/. Maštam da sam u https://bergmangardarna.se/the-house...-writing-lodge i sve nestaje, sva vika, buka i mržnja današnjeg dana.
Inače, u Bergmanovom filmu Prizori iz bračnog života (1973) Writing Lodge je kulisa scene pomirenja između Johana i Marianne.

na temu Bergmanovih
meni je izvrsna njegova autobiografija "Moj život, Laterna magica"
sjajna knjiga

[Dota]

na temu Bergmanovih
meni je izvrsna njegova autobiografija "Moj život, Laterna magica"
sjajna knjiga

Hvala na preporuci Morat ću uzeti i tu, zanimljiv je on lik bio.

[tanja_b]

Kad je već o Bergmanu riječ, on je napisao i roman s autobiografskim elementima, Rođeni u nedjelju, zanimljivo štivo, preporučujem za sve ljubitelje filma "Fanny i Alexander"

[Dota]

Kad je već o Bergmanu riječ, on je napisao i roman s autobiografskim elementima, Rođeni u nedjelju, zanimljivo štivo, preporučujem za sve ljubitelje filma "Fanny i Alexander"

Hvala, tanja_b, tvoje preporuke se uvijek pomljivo čitaju

[KAMI]

Napokon da se i ja malo javim...
Uspjela sam uhvatiti Olive Kitteridge u knjižnici, a potom i Olive, iznova.
Obje su mi super, druga mi je čak možda i malo bolja..
Potom sam pročitala Lovca u žitu, moja kćerka ga je imala za lektiru pa sam je i ja pročitala..
Ne znam jesam li u pravu, no uopće se ne sjećam da smo mi to djelo čitali za lektiru u srednjoj školi...
Nakon Lovca, knjižničarka mi je preporučila Njemačku kuću, Anette Hess, zanimljiva, brzo se čita, no nije me oduševila..
Potom sam pročitala roman Delikatnost D. Foenkinosa, jako lijepa ljubavna priča, nipošto "ljubić", o ženi koja u prometnoj nesreći izgubi supruga te njenom životu nakon tog velikog gubitka. Neću u detalje da ne spoilam, meni je knjiga baš dobro legla, ima 220 stranica, brzo se čita, preporučam..
Sada čitam Namjerno zanemarivanje l. Andresson, no tek sam na početku pa nemam još formirano mišljenje...
Pusa svima i hvala na izvrsnim preporukama...

[anamar]

Od zadnje pročitanog bih izdvojila novi roman Javiera Cercasa, Terra Alto.
Nepravedno je nazvati ga samo kriminalistički romanom jer bi to možda nekoga moglo odvratiti od čitanja, iako osobno volim kriminalističke romane.

Ovo je puno više. Središnja tema jest potraga za ubojicom, ali ovaj roman je puno više. Njegovi likovi tragaju za istinom, pravom, pravdom, osvetom. I kako to kod Cercasa biva, ne mogu pobjeći od svoje nacionalne prošlosti.

Svaka preporuka.

Ovaj sam mjesec čitala više nego inače i nagradila sam se jako dobrim naslovima.
Nedavno sam prevoljela covid pa sam si dane bolesti i izolacije nastojala olakšati knjigama. Muž se sažalio pa mi je kupio knjige koje jako želim, a u KGZ nije bilo slobodnih primjeraka

Tako imam Godine, Zahvalnosti, Stolarevu kći, Terra Alto.
Eto, u svakom zlu...

Anci hvala za preporuku za Cercasa, već sam ga doduše imala na jednom od brojnih čitalačkih popisa, sad si me podsjetila!

[Jurana]

Elena Ferrante: Mračna kći

Ovo sam jučer ispričala prijateljici, pa ću i vama. Jednom sam bila na izložbi koja se zvala Put do Guernice koja je željela pokazati okolnosti i faze nastanka poznate Picassove slike. Na izložbi ste prvo saznali o povijesnim činjenica sukoba pa su onda bile izložene slike-studije koje je on izrađivao prije nego što je naslikao samu Guernicu. Na kraju uđete u prostoriju u kojoj je samo Guernica, u svoj svojoj veličini i veličanstvenosti i vidite sve one iste motive sa studija, samo ovdje uvjerljivije i dirljivije.

Čitajući ovaj roman, imala sam osjećaj kao da gledam studiju za Genijalnu prijateljicu i dr. romane u tetralogiji, manju dimenzijama i upečatljivošću. Dosta je zajedničkih motiva, slična atmosfera.
Provjerila sam što sam pisala nakon čitanja Lažljivog života o njenim uobičajenim motivima i mogu reći da je većina i dalje tu, samo ovdje nema adolescencije, barem ne u glavnog lika, a nema ni mučnog autodestruktivnog spolnog čina koji je u svim drugim njenim romanima koje sam čitala.

Pročita se u čas i dobra je knjiga, ali ne bih se složila s tvrdnjom da je najbolja uz tetralogiju, meni su to i dalje Dani zaborava. I stvarno je prozračan roman, neki kritičar je rekao da je skoro proziran

Napisat ću i dio u bijelom, da ne pokvarim doživljaj čitanja. Ako smo rekli da se Lažljivi život odraslih mogao zvati Narukvica, ovaj se roman mogao zvati Lutka, a znamo koliko je bitna bila lutka u tetralogiji. I ovdje je, ima neko značenje veće od figurativnog, koje ja nisam uspjela sasvim shvatiti. Također mi je dio u kojem ona napušta svoje kćeri neživotan, neuvjerljiv, očito ima simboličku, filozofsku funkciju. I još zajedničko s tetralogijom - likovi izgledaju, ponašaju se i slično se zovu kao likovi u Genijalnoj: Nina-Lina, Gino-Nino, a kenjkavica je Elena. Jedino što ovdje lutku ukrade pripovjedačica, a ne Lina.

[Angie75]

Ajme Jurana sad ću se požuriti pročitati, samo da se mogu vratiti na to tvoje zabijeljeno

[tanja_b]

Rezervirala sam "Mračnu kćer" u knjižnici, ima ih 15 rezervacija prije mene tim tempom, dočekat ću knjigu možda na ljeto, pa slobodno mogu pročitati i zabijeljeni dio Juraninog posta jer ću ga do ljeta zaboraviti

[Dota]

Rezervirala sam "Mračnu kćer" u knjižnici, ima ih 15 rezervacija prije mene tim tempom, dočekat ću knjigu možda na ljeto, pa slobodno mogu pročitati i zabijeljeni dio Juraninog posta jer ću ga do ljeta zaboraviti

Ovo s čitanjem i zaboravom do ljeta ću i ja potpisati

Ima i u Novom Zagrebu i na Peščenici, manje se čeka


Smijem li na ovu temu staviti link na članak, a ne na knjigu? Čitam ga upravo. https://www.theguardian.com/society/...covid-pandemic
Valjda smijem... Mogao bi na filozofski kutak, ali prva tema je info, druga osjećaji, a ovaj članak mi je više za neko čitalačko-filozofsko-sociološko-you name it istraživanje i čitanje kasnije, pa evo ovdje... Par citata, koji mi se, nažalost, čine jako "u trenutku" (iako obožavam internet i sve dobro što nam je donio, vidim i drugu stranu).

“I think we have created tools that are ripping apart the social fabric,” said the venture capitalist and former Facebook executive Chamath Palihapitiya in 2017."

"In 2000, Wired magazine predicted that the internet would heal all of America’s divisions, and the world’s. “We are, as a nation, better educated, more tolerant, and more connected because of – not in spite of – the convergence of the Internet and public life. Partisanship, religion, geography, race, gender, and other traditional political divisions are giving way to a new standard – wiredness – as an organizing principle for political and social attitudes.” Few predictions have been more wrong. Turning the world wide web into a social network, with the rise of “social media” in the first decades of the 21st century, only further corroded social ties."

"Before the pandemic, there was a real world, and this fake one, real friendships and “friends”, political communities and “followers”, genuine political expression and “likes”. The risk, when interactions with other human beings are narrowed to these remote, glancing and often combative exchanges – simulations – is that, once the lockdowns are over, people will bring the culture of the virtual into the real, creating even angrier, more impatient, more superficial, more transactional, more commercial and less democratic societies."

[Dota]

A evo i najnovije akvizicije iz knjižnice https://www.novilist.hr/novosti/bill...razitom-hydra/.

Hydra mi je otkriće, još nisam čula tu teoriju...

[tanja_b]

A evo i najnovije akvizicije iz knjižnice https://www.novilist.hr/novosti/bill...razitom-hydra/.

Tu sam knjigu kupila na nedavnom Interliberu, "djetetu" za pod bor (a usput je i ja kanim pročitati ).

[Jurana]

Ovo s čitanjem i zaboravom do ljeta ću i ja potpisati

Ima i u Novom Zagrebu i na Peščenici, manje se čeka


Smijem li na ovu temu staviti link na članak, a ne na knjigu? Čitam ga upravo. https://www.theguardian.com/society/...covid-pandemic
Valjda smijem... Mogao bi na filozofski kutak, ali prva tema je info, druga osjećaji, a ovaj članak mi je više za neko čitalačko-filozofsko-sociološko-you name it istraživanje i čitanje kasnije, pa evo ovdje... Par citata, koji mi se, nažalost, čine jako "u trenutku" (iako obožavam internet i sve dobro što nam je donio, vidim i drugu stranu).

“I think we have created tools that are ripping apart the social fabric,” said the venture capitalist and former Facebook executive Chamath Palihapitiya in 2017."

"In 2000, Wired magazine predicted that the internet would heal all of America’s divisions, and the world’s. “We are, as a nation, better educated, more tolerant, and more connected because of – not in spite of – the convergence of the Internet and public life. Partisanship, religion, geography, race, gender, and other traditional political divisions are giving way to a new standard – wiredness – as an organizing principle for political and social attitudes.” Few predictions have been more wrong. Turning the world wide web into a social network, with the rise of “social media” in the first decades of the 21st century, only further corroded social ties."

"Before the pandemic, there was a real world, and this fake one, real friendships and “friends”, political communities and “followers”, genuine political expression and “likes”. The risk, when interactions with other human beings are narrowed to these remote, glancing and often combative exchanges – simulations – is that, once the lockdowns are over, people will bring the culture of the virtual into the real, creating even angrier, more impatient, more superficial, more transactional, more commercial and less democratic societies."

Ti Guardianovi dugi članci su stvarno vrijedni vremena koje uzmu za čitanje, a dobra vijest za inu je to što ih često pretvore u podcast s govornicima vrlo ugodnog glasa i dikcije.

[tanja_b]

Upravo dovršavam knjigu Miep Gies, Sjećanje na Anne Frank (SJEĆANJE NA ANNE FRANK - Disput).

Znala sam u što se upuštam, ali ipak nisam mislila da će me toliko pogoditi ta knjiga. Pisana tako jednostavnim stilom, autorica je nevjerojatno samozatajna.
Ovo djelo mi je potresnije od samog Dnevnika Anne Frank. Jedna od onih knjiga nakon kojih mi treba neko vrijeme da se vratim u stvarnost.
Uglavnom - izvrsna je, ali potrebno je određeno mentalno stanje da bi se moglo proći kroz zbivanja koja opisuje.

[Dota]

Tu sam knjigu kupila na nedavnom Interliberu, "djetetu" za pod bor (a usput je i ja kanim pročitati ).

Super ideja ; hvala puno, kopiram je

[jennifer_gentle]

Ovo s čitanjem i zaboravom do ljeta ću i ja potpisati

Ima i u Novom Zagrebu i na Peščenici, manje se čeka


Smijem li na ovu temu staviti link na članak, a ne na knjigu? Čitam ga upravo. https://www.theguardian.com/society/...covid-pandemic
Valjda smijem... Mogao bi na filozofski kutak, ali prva tema je info, druga osjećaji, a ovaj članak mi je više za neko čitalačko-filozofsko-sociološko-you name it istraživanje i čitanje kasnije, pa evo ovdje... Par citata, koji mi se, nažalost, čine jako "u trenutku" (iako obožavam internet i sve dobro što nam je donio, vidim i drugu stranu).

“I think we have created tools that are ripping apart the social fabric,” said the venture capitalist and former Facebook executive Chamath Palihapitiya in 2017."

"In 2000, Wired magazine predicted that the internet would heal all of America’s divisions, and the world’s. “We are, as a nation, better educated, more tolerant, and more connected because of – not in spite of – the convergence of the Internet and public life. Partisanship, religion, geography, race, gender, and other traditional political divisions are giving way to a new standard – wiredness – as an organizing principle for political and social attitudes.” Few predictions have been more wrong. Turning the world wide web into a social network, with the rise of “social media” in the first decades of the 21st century, only further corroded social ties."

"Before the pandemic, there was a real world, and this fake one, real friendships and “friends”, political communities and “followers”, genuine political expression and “likes”. The risk, when interactions with other human beings are narrowed to these remote, glancing and often combative exchanges – simulations – is that, once the lockdowns are over, people will bring the culture of the virtual into the real, creating even angrier, more impatient, more superficial, more transactional, more commercial and less democratic societies."

Sad sam isla provjeriti, Baudrillardova Simulakra je izasla prije ravno 40 godina. Wow.
A ljudi su mislili da pretjeruje.

[Dota]

Sad sam isla provjeriti, Baudrillardova Simulakra je izasla prije ravno 40 godina. Wow.
A ljudi su mislili da pretjeruje.

Stavljeno na popis, hvala.
Nema gužve u knjžnici

[anamar]

I mene poput Forke nije dugo bilo

Pa ću opet malo o naslovima uz koje sam stavila - viđeno.

Nije bilo lako čitati Annu Burns i njenu nagrađivanu knjigu Mljekar, roman o osjetljivim godinama odrastanja, životu u zajednici na rubu sukoba, u tradicionalnoj, hermetičnoj Sjevernoj Irskoj1970-tih, u kojoj se ipak osjete silnice promjene. Kažem nije bilolako, jer struja svijesti traži dubinsku koncentraciju. No, trud je bilo itekako isplativ, i to ne samo kao trening za um, već i zadovoljenje čitalačkih apetita. Jer ne nailazim baš često na romane koji se bave utjecajem politike na pojedinca, a da su u isto vrijeme napisane tako duhovito i originalno.


I Ivica Prtenjača je nagrađen (za najbolji neobjavljeni roman) za knjigu Sine, idemo kući koju sam čitala u Mjesecu hrvatske knjige. I inače redovito posežem za domaćim piscima, no manifestacija me ipak podsjetila i potaknula da posudim taj kratki, ali vrlo dojmljiv roman o dostojanstvenoj smrti, boli, ljubavi, obitelji. Spoznaja da naši voljeni odlaze je strašna, a Prtenjača priču o odlasku donosi pretapajući sadašnjost - sumorne dane u jednoj zagrebačkoj bolnici, s prošlošću - dalekim, ali važnim danima djetinjstva. Iako tema nije laka, ova se knjiga čita lako i s užitkom.


I dok je kod njega ishodište priče smrt koja neminovno stiže, kod Maggie O'Farrell u Hamnetu je to iznenadan odlazak voljene osobe. Riječ je meni dragom žanru povijesne fikcije, Hamnet iz naslova je Shakespeareov sin, no roman se više bavi bardovom suprugom, a manje slavnim dramaturgom. A ona je ustrajna i neovisna koliko to može biti žena njenoga vremena, vidarica, pomalo poput Gile (kostonoge) – slobodna duša čvrsta karaktera. O'Farrell je vješta pripovjedačica i brzo me je privukao njen prikaz života engleske provincije elizabetinskoga doba, ali i roditeljske ljubavi te suočavanja s najtežim gubitkom.

[Jurana]

Moram se dopuniti i ispraviti u vezi Mračne kćeri, ostala sam joj dužna.

Nekako je ispalo da Ferrante uvijek piše iste romane, a to ne može biti dalje od istine. Nisam napisala da je pravo čudo koliko je ovaj roman drugačiji od Dana zaborava koji je nabijen emocijama, intenzivan, izaziva vrtoglavicu od gustoće dok je Mračna kći light, suzdržana, svijetla (a ispod površine vrije).

I koliko je drugačiji ovaj roman od napuljske tetralogije jer je ovaj napisan po principu manje je više, a tetralogija je iscrpna i ide duboko (da ne napišem penetrirajuća ).

Zahvalna sam Profilu koji je promptno reagirao i objavio prijevod jer kad sam čula da je snimljen film, pomislila sam pa kud baš po onoj knjizi koju nismo čitali. Film izlazi na Netflixu na Staru godinu, veselim se.

[Angie75]

M
I koliko je drugačiji ovaj roman od napuljske tetralogije jer je ovaj napisan po principu manje je više, a tetralogija je iscrpna i ide duboko (da ne napišem penetrirajuća ).

ajme Jurana umirem
idem za vikend na put i nosim roman, baš se veselim čitanju, a od drugog tjedna, kome je teško čekati da bude slobodan u knijžnici, posuđujem

[tanja_b]

Nisam napisala da je pravo čudo koliko je ovaj roman drugačiji od Dana zaborava koji je nabijen emocijama, intenzivan, izaziva vrtoglavicu od gustoće dok je Mračna kći light, suzdržana, svijetla (a ispod površine vrije).

I koliko je drugačiji ovaj roman od napuljske tetralogije jer je ovaj napisan po principu manje je više, a tetralogija je iscrpna i ide duboko (da ne napišem penetrirajuća ).

Ovo zbilja zanimljivo zvuči, razlog više za čitanje!

[jennifer_gentle]

Jurana bas si sve lijepo analizirala, sa svim se slazem

[chesil]

Kako je topic zaživio, super.
Ja pročitala Proljeće Ali Smith, Zima mi je i dalje bolja.
Shvatila sam da su njeni romani ko pokušaji zapisivanja snova, događaji su začudni, nekad i wtf začudni, ali kad shvatiš što je pisac htio reći, sve postaje normalno u svojoj nenormalnosti.
Ona pred svako poglavlje u kojem se nešto počne događati ima poglavlje do dva struje svijesti, svojevrsnog komentara na politiku, društvene mreže, suvremene izazove. To me zbunilo u prvoj knjizi, a sad si samo kažem, izdrži, priča počinje iza tog, heh

[Angie75]

Pročitala Mračnu kći i slažem se sa svim što je Jurana napisala, osim što je sad i meni Mračna kći najbolja, draža od Dana zaborava. Te "studije na temu" su i meni baš upale u oko, i dio u kojem napušta kćeri, koji je ispao plošan i neuvjerljiv, je možda samo naznaka nekog novog romana u kojem će se baviti tom temom, tabu temom majčinstva, koje Ferrante bez pardona načima i razbija...

[Jurana]

Spoiler

[Angie75]

Ma nije tako strašan

[Dota]

Jurana, ja nisam pročitala knjigu, ali jesam pogledala trailer za film i već tu se kuži ovaj spoiler

A na temu "Hamneta". Nedavno sam ga kupila svojoj kćeri, a ja još čekam na red za pročitati. I neki dan vidim ovaj članak:https://lider.media/lider-plus/lider...lagdana-139850
Pa rekoh kćeri: Evo, i Bill Gates me poslušao

[tanja_b]

Pročitala Moju dotu Nore Verde. Izvrsna knjiga, baš sam uživala, iako mi dijalekt kojim je (većim dijelom) pisana nije blizak, pa sam se morala malo pomučiti. Ali na kraju sam uspjela razumjeti skoro sve riječi
Djetinjstvo, točnije ljeta na otoku, opisana su s puno topline i ljubavi prema baki, ali isto tako je uvjerljivo prikazala i kako se taj odnos mijenja odrastanjem. Početak knjige je prilično grub, isprva sam se pitala hoće li cijela knjiga biti takva, šokantna i mučna, ali nije bila. Zapravo, agresivni barba se kasnije kroz knjigu pojavljuje u epizodnoj ulozi, a glavna je baba. Uvijek kad čitam takve knjige (malo, sasvim malo me podsjetila na Tisju Kljaković i njezinu fenomenalnu knjigu "U malu je uša đava"), bude mi lijepo pročitati tu posvetu unuka svojim bakama i djedovima. Ja nisam bila takve sreće (moji su pomrli relativno rano i nisam stigla izgraditi odnos s njima), ali drago mi je da mi sin ima baku s kojom se ponekad razumije bolje nego sa mnom

[Dota]

Pročitala Moju dotu Nore Verde. Izvrsna knjiga, baš sam uživala, iako mi dijalekt kojim je (većim dijelom) pisana nije blizak, pa sam se morala malo pomučiti. Ali na kraju sam uspjela razumjeti skoro sve riječi
Djetinjstvo, točnije ljeta na otoku, opisana su s puno topline i ljubavi prema baki, ali isto tako je uvjerljivo prikazala i kako se taj odnos mijenja odrastanjem. Početak knjige je prilično grub, isprva sam se pitala hoće li cijela knjiga biti takva, šokantna i mučna, ali nije bila. Zapravo, agresivni barba se kasnije kroz knjigu pojavljuje u epizodnoj ulozi, a glavna je baba. Uvijek kad čitam takve knjige (malo, sasvim malo me podsjetila na Tisju Kljaković i njezinu fenomenalnu knjigu "U malu je uša đava"), bude mi lijepo pročitati tu posvetu unuka svojim bakama i djedovima. Ja nisam bila takve sreće (moji su pomrli relativno rano i nisam stigla izgraditi odnos s njima), ali drago mi je da mi sin ima baku s kojom se ponekad razumije bolje nego sa mnom

Predivna knjiga, predivna! To mi je prvi susret s Norom Verde, sigurno neće biti i posljednji. Žena ima neku mrku, oporu toplinu u sebi i, iako izranjavana (i doslovno i figurativno) uspijeva s toliko puno ljubavi opisati svoj odnos s bakom da sam cijelo vrijeme imala osjećaj da sam s njima tamo. Vratila me je nebrojeno puta u moja dalmatinska ljeta i u moj odnos s bakom u toj zapravo nevelikoj knjižici. Svaka stranica mi je bila dragocjena.

Prvi put u životu sam imala poriv naći mail autora i spisateljici reći "Hvala!". Zapravo sam i našla mail , ali mi je bilo bad poslati
Pa evo tu pišem "Hvala".

[chesil]

Tračerski ontopic-Nora Verde i Damir Karakaš su se javno porječkali zbog pokušaja mlađe (Norine) generacije da ga kensliraju (cancel culture stigao i u nas). Sve se vrti oko jako mlade pjesnikinje Marije Skočibušić i njene tvrdnje da joj je Karakaš rekao da prestane pisati.
Rado bih linkala, ali nemam što. Bio je to fejs rat, hah.

[tanja_b]

Tračerski ontopic-Nora Verde i Damir Karakaš su se javno porječkali zbog pokušaja mlađe (Norine) generacije da ga kensliraju (cancel culture stigao i u nas). Sve se vrti oko jako mlade pjesnikinje Marije Skočibušić i njene tvrdnje da joj je Karakaš rekao da prestane pisati.
Rado bih linkala, ali nemam što. Bio je to fejs rat, hah.

Ne kužim, tko je koga kenslirao? Verde Karakaša?
Što se tiče ovakvih i sličnih ratova pisaca, dobro se ponekad prisjetiti da odvojimo lik pisca od njegovog djela

[tanja_b]

Našla sam samo ovo:

http://aktivirajkarlovac.net/2021/10...stanem-pisati/

[chesil]

Da, Verde je javno stala u obranu Skočibušić. Bilo je to vrlo slično argumentima a la 'white man with power'. A onda se on naljutio jer su si valjda bili dobri, a i tvrdi da nije to baš tako rekao pjesnikinji.

[tangerina]

Da, Verde je javno stala u obranu Skočibušić. Bilo je to vrlo slično argumentima a la 'white man with power'. A onda se on naljutio jer su si valjda bili dobri, a i tvrdi da nije to baš tako rekao pjesnikinji.

Ja Verde više pamtim po sukobu s određenim članovima LGBTIQ zajednice (Mima Simić i još neke), koji su joj zamjerili što se skriva iza pseudonima i dugo je skrivala svoj pravi identitet, gostovala u emisiji sa zamućenim licem i prikrivenim glasom, što je nekima dosta teško palo, jer je to složeni kontekst izlaska iz ormara u javnom prostoru, mislim da su one smatrale da se ona malo šverca, a ona im je zamjerila što nisu imale više empatije i razumijevanja jer su one ipak zrelije, iskusnije, veterani, a ona je mlada i iz tradicionalne sredine i razumljivo je da nije bila spremna na taj korak.


Sori tanja ovo nema baš puno veze s tom knjigom, za koju sam više puta čula i stvarno bih je trebala pročitat

[tanja_b]

Ja Verde više pamtim po sukobu s određenim članovima LGBTIQ zajednice (Mima Simić i još neke), koji su joj zamjerili što se skriva iza pseudonima i dugo je skrivala svoj pravi identitet, gostovala u emisiji sa zamućenim licem i prikrivenim glasom, što je nekima dosta teško palo, jer je to složeni kontekst izlaska iz ormara u javnom prostoru, mislim da su one smatrale da se ona malo šverca, a ona im je zamjerila što nisu imale više empatije i razumijevanja jer su one ipak zrelije, iskusnije, veterani, a ona je mlada i iz tradicionalne sredine i razumljivo je da nije bila spremna na taj korak.


Sori tanja ovo nema baš puno veze s tom knjigom, za koju sam više puta čula i stvarno bih je trebala pročitat

Sve ok ni ja nisam ranije čitala ništa od Nore Verde, čula sam za nju samo po imenu i po angažiranosti u navedenoj zajednici.

Knjiga je, sama po sebi, jako lijepo napisana. Baš zbog prethodnog znanja o autoričinoj orijentaciji očekivala sam više naglašavanja te njezine "drukčijosti", ali to je toliko diskretno i nenametljivo prikazano da se savršeno uklapa i u otočnu sredinu i u osjećaj djevojčice da se ne uklapa u nju, ali ipak voli ondje boraviti jer voli baku i njezino društvo. Cijeli taj prikaz djetinjstva mi je ostao vrlo iskren i psihološki jako uvjerljiv, jer tko se nije s 11-12 godina osjećao da "tu ne pripada", a s 14 godina da mu odrasli idu na živce i da radije želi biti sam?

Sukob s agresivnim barbom mene je pak podsjetio na još ranije djetinjstvo i obiteljskih ljetovanja kod starog mrgudnog rođaka na jednom sjevernojadranskom otoku. Ok, ja nisam dobivala batine, ali jesam jezikovu juhu, na koju nisam ostajala dužna

Kako ono bješe... pojedina knjiga svakom čitatelju govori nešto drugo, a radost prepoznavanja je poseban doživljaj čitanja

[Dota]

Joj, super ste se raspisale o Nori Verde i svim ostalim tračevima ), a ja nemam sada puno vremena za komentirati. Samo ću dodati da, nakon pročitane knjige, još mi je jasnije zašto je oklijevala otkriti svoj "pravi identitet". Dijete samohrane majke, odraslo u relativnom siromaštvu, s onolikom bremenom oca, rodbine, odrastanja u Splitu i na otoku koji u njenoj priči nisu ni tolerantni ni blještavi već uski, skučeni,s predrasudama i bullyingom prema "drugačijima"...zar bi moglo biti drugačije?! Čak i u ovoj knjizi, čak i nakon što njen pravi identitet više nije tajna, ona itekako pazi da ne povrijedi one koje voli "više nego što mora". Za mene, ona je hrabra upravo i zbog toga.

[Anci]

Jurana, izvrstan osvrt!
I meni se jako svidjela Mračna kći. Ferrante genijalno piše i ne libi se tabu tema o majčinstvu. Na momente me jako podsjećala na Prijateljicu, ne samo po lokalitetu.

Sad čitam Oza, odnosno njegove razgovore sa Širi Hadad, Što čini jabuku. Neću još napisati dojmove jer sam na polovici, samo ću reći da je to nešto prekrasno. Svaki ljubitelj ovog pisca bi to trebao pročitati. Otkriva neke nepoznate stvari iz svojih romana, kako mu se (ne) sviđaju i što je pri pisanju mislio, ali i dosta osobnih detalja. Pravi Oz
Baš mi je žao da ga više nema

[chesil]

Macolm Gladwell - Izvan prosjeka

Hm. Ovo mi je druga Gladwellova knjiga i skužila sam gdje je moj problem s njim. Sve je nategnuto. Sjajno napisano, skoro ko triler, ali nategnuto.
On složi neku svoju teoriju u glavi, a onda uzima već odrađene sociološke i psihološke eksperimente kak' mu puhne, i voila. Mislim da ga znanstvenici s tih polja ne mogu smisliti, haha.
Uglavnom, super mi je zanimljivo čitati upravo o eksperimentima. A onda rolajzam na njegovo spajanje patchwork dekice.
U Izvan prosjeka istražuje što je potrebno za izvanredan uspjeh u nekom polju. To po njegovom nije samo talent.

Ono što je meni bilo najzanimljivije je etnička teorija avionskih nesreća, super zanimljiv i uzbudljiv pogled na odnos kapetana i prvog časnika kad dolaze iz kulture u kojem je šef nedodirljiv. I onda mu se bojiš i okolišaš izravno reći-hej, kapetane, to je brdo, a ne pista.
Druga zanimljivost mi je teorija o tome zašto su Azijci, a pogotovo azijska djeca, bolji od zapadnjaka u matematici. Zato što su njihove riječi za brojeve kraće. I treba im onda kraće da mozak poveže glas i misao. A i zato što uzgajaju rižu, a ne pšenicu. Ako ste sad wtf, eto, to vam je Gladwell, heh

[tanja_b]

Druga zanimljivost mi je teorija o tome zašto su Azijci, a pogotovo azijska djeca, bolji od zapadnjaka u matematici. Zato što su njihove riječi za brojeve kraće. I treba im onda kraće da mozak poveže glas i misao.

Nije to samo Gladwellova teorija. Matematičar Keith Devlin u knjizi "Matematički gen" iznosi sličnu ideju. Kao i da su npr. francuske riječi za brojeve izuzetno komplicirane (a jesu ) pa ih djeca sporije usvajaju.

Općenito, istočni Azijci imaju još neke prirođene prednosti - npr. neurolog Oliver Sacks koji se dosta bavio procesiranjem glazbe u mozgu iznio je teoriju po kojoj su kod Kineza i Koreanaca češća djeca s apsolutnim sluhom jer je njihov jezik tonalni, tj. intonacija je jako bitna za razlikovanje značenja riječi. Pa onda oni imaju prednost i u savladavanju gudačkih instrumenata pa još kad se poveže da su matematičke sposobnosti dosta važne za učenje glazbe, a glazba olakšava učenje matematike, eto dobitne kombinacije.

Ah, zlatna doba Algoritmove biblioteke Facta koja je izdavala fenomenalne knjige tog tipa... ne mogu prežaliti što je više nema.

[chesil]

Možda nisam bila jasna, ali te teorije su mi se i svidjele jer nisu Gladwellove nego znanstvene. I onda on tako uzme brdo super zanimljivih teorija i napiše pitak i čitak mumbo jambo.

[Peterlin]

Macolm Gladwell - Izvan prosjeka

Hm. Ovo mi je druga Gladwellova knjiga i skužila sam gdje je moj problem s njim. Sve je nategnuto. Sjajno napisano, skoro ko triler, ali nategnuto.
On složi neku svoju teoriju u glavi, a onda uzima već odrađene sociološke i psihološke eksperimente kak' mu puhne, i voila. Mislim da ga znanstvenici s tih polja ne mogu smisliti, haha.
Uglavnom, super mi je zanimljivo čitati upravo o eksperimentima. A onda rolajzam na njegovo spajanje patchwork dekice.
U Izvan prosjeka istražuje što je potrebno za izvanredan uspjeh u nekom polju. To po njegovom nije samo talent.

Ono što je meni bilo najzanimljivije je etnička teorija avionskih nesreća, super zanimljiv i uzbudljiv pogled na odnos kapetana i prvog časnika kad dolaze iz kulture u kojem je šef nedodirljiv. I onda mu se bojiš i okolišaš izravno reći-hej, kapetane, to je brdo, a ne pista.
Druga zanimljivost mi je teorija o tome zašto su Azijci, a pogotovo azijska djeca, bolji od zapadnjaka u matematici. Zato što su njihove riječi za brojeve kraće. I treba im onda kraće da mozak poveže glas i misao. A i zato što uzgajaju rižu, a ne pšenicu. Ako ste sad wtf, eto, to vam je Gladwell, heh

Ja volim Gladwella i sad ću ga braniti. Izvan prosjeka je (mislim) njegova prva knjiga koju sam pročitala. I slažem se s njegovom tezom da za uspjeh definitivno nije dovoljan samo talent. To sam zaključila prije sto godina, jer sam iz provincije, pa mi je doprlo iz repa u glavu da ti ne vrijedi puno ako se rodiš kao supertalent za violinu ili balet ili plivanje, ako se rodiš u Mrduši donjoj, gdje nema nikoga tko bi te tvoje talente razvio, tko bi te poučio, gdje bi imao uvjete za vježbanje i razvoj.

Što se tiče azijske djece i brojeva, nije točno da je rekao kako su njihove riječi kraće, nego su im nizovi brojeva složeni LOGIČNO i prema dekadskom sustavu. Baš sam se pitala dok sam to čitala (a ima par godina, možda se ne sjećam svih detalja) je li engleski jezik i njihov sustav naslijedio nazivlje za brojeve od nekog sustava koji je za bazu imao 12, a ne deset (npr. brojevi eleven, twelwe....pa onda dozen iliti tucet = 12, takve su im kutije za jaja). Znam da je mojim sinovima bilo teško usvojiti njemačko nazivlje za brojeve (npr. 234 se kaže zwei*hundert*vier*und*dreißig, tj. govorni slijed nije isti kao slijed brojevnog zapisa, vizualno). To nije ni bolje ni gore, jednostavno je drugačije. Gladwell kaže da mali Azijati imaju logičan slijed tj. 11 se kaže deset-jedan, 12= deset-dva, tako da odmah u glavi mogu slagati sliku...

Nije on jedini koji je to primijetio. Ellen Winner u knjizi Darovita djeca primjećuje istu stvar kad je u pitanju slikanje i pismenost. Ja znam (jer me silom prilika zanimalo) da je udio djece s disleksijom neusporedivo manji u tim zemljama koje koriste slikovna pisma nego u u Europi i Americi. Da ne odem previše offt. vratit ću se na okolnosti koje su potrebne da bi se postigao uspjeh: Gladwell u toj knjizi (i u ostalima, npr. zadnje sam pročitala The Bomber Mafia) govori koliko su OKOLNOSTI važne da bi neki čovjek ili tim ili projekt doživio uspjeh. To je točno i nitko me ne može uvjeriti da je nategnuto. Pogledaj samo slijed velikih izuma - tijekom tehnološkog razvoja često se dogodilo da su otprilike u isto vrijeme različiti ljudi došli do sličnih zaključaka i izuma: radio, termometar, žarulja samo su neki od njih. Ne da mi se sad proučavati, ali ima takvih primjera i iz drugih grana znanosti (Gregor Mendel u Europi i Luther Burbank u Americi). Dakle - kad su se okolnosti posložile na sličan način, različiti ljudi došli su na istu ideju neovisno jedan o drugom...

Što se tiče avionskih nesreća - tu je Gladwell isto u pravu. U svom poslu imala sam prilike komunicirati s ljudima s dalekog istoka i stvarno je tako. Kultura je drugačija. Ne možeš to preskočiti, a ako pokušaš, tvoji projekti osuđeni su na neuspjeh. To je STVARNO tako. Natrag na Gladwella- genijalno mi je rješenje kako su preskočili tu kulturološku razliku, koristeći engleski jezik u komunikaciji. Jednostavno i učinkovito, pravi inženjerski pristup. Sviđa mi se to, jer imam i vlastita iskustva da to zaista pomaže.
Inače, razumijem zašto se ne razumijemo. Gladwell daje bitno drugačiju i točniju perspektivu nekim pojavama današnjice, ali slažem se da nije jedini.

[chesil]

Peterlin, super osvrt, hvala. Puno si bolje od mene objasnila ovo o matematici i Azijatima (iako mene zanima kako, npr., Indijci broje, u mojim stereotipovima, oni su ipak naj u matematici).
To su stvari koje i mene uistinu intrigiraju, samo nije to Gladwell izmislio ni istražio. On uzme tu teoriju i onda spoji Beatlese koji sviraju godinama u njemačkom striptiz-klubu (i zato dođu do tih famoznih 10 tisuća sati prakse, a ja se pitam gdje su i jesu li Stonesi isto prikupili tih 10 tisuća sati) pa tradiciju osvete u Apalačima pa malo strahopoštovanja u korejskim i kolumbijskim avionskim kabinama, itd., itd.
Sad si me potakla da malo guglam zašto me smeta to kako on slaže svoja djela, pa evo, možda ovo bolje objašnjava:

"The U.S. psychology professor Chris Chabris makes a controlled and eloquent argument for why many of Gladwell's most famous conclusions are doubtful, if not entirely spurious. He accuses The New Yorker writer of "telling just-so stories and cherry-picking science to back them up," and "presenting as proven laws what are just intriguing possibilities and musings about human behaviour."

[Peterlin]

Peterlin, super osvrt, hvala. Puno si bolje od mene objasnila ovo o matematici i Azijatima (iako mene zanima kako, npr., Indijci broje, u mojim stereotipovima, oni su ipak naj u matematici).
To su stvari koje i mene uistinu intrigiraju, samo nije to Gladwell izmislio ni istražio. On uzme tu teoriju i onda spoji Beatlese koji sviraju godinama u njemačkom striptiz-klubu (i zato dođu do tih famoznih 10 tisuća sati prakse, a ja se pitam gdje su i jesu li Stonesi isto prikupili tih 10 tisuća sati) pa tradiciju osvete u Apalačima pa malo strahopoštovanja u korejskim i kolumbijskim avionskim kabinama, itd., itd.
Sad si me potakla da malo guglam zašto me smeta to kako on slaže svoja djela, pa evo, možda ovo bolje objašnjava:

"The U.S. psychology professor Chris Chabris makes a controlled and eloquent argument for why many of Gladwell's most famous conclusions are doubtful, if not entirely spurious. He accuses The New Yorker writer of "telling just-so stories and cherry-picking science to back them up," and "presenting as proven laws what are just intriguing possibilities and musings about human behaviour."

Indijci broje kao i mi, odnosno mi brojimo kao i oni: https://hr.wikipedia.org/wiki/Sanskrt

Koliko se sjećam, bez puno pretraživanja interneta, Arapi su ti koji su dodali nulu u ovaj sustav.

Što se tiče Gladwella, taj matematički dio on vjerojatno zna od oca, koji je bio profesor matematike. Nisam istraživala što je Malcolm Gladwell po struci, ali mislim da je novinar ili tako nešto društveno; nije mi poznato ima li kakvu tehničku naobrazbu. Ono što se meni sviđa u njegovim djelima upravo je ta matematička i tehnička komponenta. Za ostalo (psihologija, sociologija) ne znam, to je MENI u mrtvom kutu pa vjerujem da si u pravu kad kažeš da su neke stvari nategnute. On je u prvom redu pisac i bez brige, sigurno vodi računa o tome kojoj publici se obraća , odnosno tko će prihvatiti i razumjeti njegove knjige. Takvi će kupiti njegove knjige, hehehe...

[ina33]

Genijalna prijateljica ima premijeru u hnk, jadranka đokic je lila, rezija marina pejnovic

[jennifer_gentle]

Meni je gladwell bio bas dobar.
Ok nije on to sve izmislio ali nije to ni poanta, on sintetizira sve na popularan nacin, zato ga i citamo
U pravilu me nigdje ne zulja i ne nalazim mu previse logickih gresaka, za tu vrstu literature meni je i vise nego dobar
Mene zanima sve to o cemu pise i na dubljoj razini, ali budimo realni, uzet cu si strucan znanstveni tekst prije spavanja i zaspat cu za 10 min max
Ovo je fast food presjek, ali neka, treba i toga

[tanja_b]

Da spomenem i knjigu koju uopće ne preporučujem i koju slobodno zaobiđite.

Lidija Dimkovska, Kad smo napustili Karla Liebknechta

Čitala sam nedavno lošu kritiku te knjige, ali misllila sam da je to subjektivan dojam kritičara. Ali ovo se ne da čitati.
28 kratkih priča (neke su i vrlo kratke, neke su nešto duže) o ljudima koji su nekad živjeli na adresi Karla Liebknechta (mahom iz istočne Europe), a sad su se okupili u Spomen-domu Karla Liebknechta u Leipzigu - i to je sve što knjiga ima veze s Karlom Liebknechtom. Po toj logici, može netko napisati i knjigu "Kad smo napustili Savu" i okupiti u njoj likove iz Hrvatske i Slovenije koji su nekad živjeli u Savskoj ulici
Poveznice među likovima nema, priče su čudne, neke potpuno besmislene i pune pretjerivanja, sve skupa, nimalo me nije impresioniralo, i zaključila sam da imam dovoljno drugih knjiga koje mogu sad čitati