Maliciozni telefonski pozivi

[Jelena]

I mene to baš opterećuje. I to što svi zovu iza 10 kad znaju da mi djeca spavaju. Meni se to ne da, ja hoću taj svoj mir navečer kad oni zaspu, ne želim pričati na mobitel. Poruke mogu jer tu ja kontroliram kad ću odgovoriti, ali ne da mi se pričati.

Bože, Riri, mene nitko ne zove iza 21h, ako nije unaprijed dogovoreno da se kasno čujemo.
Realno, meni rijetko odgovara da me netko nazove za ćaskanje. S prijateljima iz inozemstva dogovaram termin kad cemo se cuti. Porodične penzionere nazovem kad hodam nekamo. Očekujem da su fleksibilniji, a i uvijek se zale da nitko ne pita za njih. Prijatelje i porodicu koja radi zovem s povećim ustručavanjem. Većina ima skroz popunjen dan i nije im do ćakule. Nekad me i poruke preopterete.
Uglavnom, čini mi se da je telefoniranje nekad s fiksnih telefona bilo opustenije. Ja ga vise niti nemam (imam broj, nemam aparat). Ako znam da cu s nekim razgovarati 20+ min izlazim iz stana da iskoristim vrijeme za hodanje. Uglavnom, kao i rehab, izbezumljuje me ta stalna dostupnost, premda sam svjesna i velikih benefita, posebno smartphonea.

[sillyme]

Ovo je nešto drugo. Mi pričamo onormalnim okolnostima.

Iako:
Sa sastanka se nisam ni ja , na prvu javljala. Ali ako je uporno zvonilo, tada sam pretpostavila da je nešto hitno, ispričala se ljudima s kojima sam na sastanku, izašla na kratko van i nazvala. Pa procjenila je li bitno ili ne. Još nitko nije rekao, ne, ne možeš izaći i obaviti poziv. Nije baš da je moj posao operiranje ljudi.

S predavanja se isto ne bi javila, ali bi poslala poruku tko zove i je li nešto hitno
U vožnji se uvijek javim jer ili imam prikopčane slušalice ili je telefon spojen na bluetooth.
Na roditeljskom, isto kao i za predavanja.
Kod doktora, izađem iz čekaone i brzinski se javim, samo da vidim tko je i što želi
Dok sam s prijateljima se javljam normalno. To su mi prijatelji, razumjet će zašto to radim, jer ni meni ne bi smetalo da i oni to naprave.

A da ne kažem koliko puta se dogodilo da su cure ostavile mobitele doma, pa me zvale s prijateljičinih. Čak nije ni bitno je li bilo nešto važno ili ne. Bitno mi je da im se javim.

bogme meni su moje nabrojane okolnosti (sastanci, rucak, druženje s ljudima, obaveze, vožnja) valjda 80% mog vremena. U stvari u tim situacijama se skoro jedino i javljam na nepoznati broj a na poznate ne, jer je možda neka hitnost, sve ostalo odbijem pa mi eventualno pošalju poruku. Ako sam u društvu s nekim ljudima to je da pričam s njima a ne na telefon, bio to sastanak, rucak ili kava.

Dok vozim mogu pričati ali ako je neka automatizirana vožnja npr 1000x vožena ruta na posao sa semaforima i sporom voznjom, ako vozim nepoznatu cestu ili autocestu obicno odbijam pričati. Bitnije mi je bit koncentrirana na vožnju. Mrzim osjećaj kad završim razgovor da doslovce nemam pojma kako sam se našla na tom mjestu i kako sam uopce prošla sva križanja i cestu. Uzas…

[Riri92]

Bože, Riri, mene nitko ne zove iza 21h, ako nije unaprijed dogovoreno da se kasno čujemo.
Realno, meni rijetko odgovara da me netko nazove za ćaskanje. S prijateljima iz inozemstva dogovaram termin kad cemo se cuti. Porodične penzionere nazovem kad hodam nekamo. Očekujem da su fleksibilniji, a i uvijek se zale da nitko ne pita za njih. Prijatelje i porodicu koja radi zovem s povećim ustručavanjem. Većina ima skroz popunjen dan i nije im do ćakule. Nekad me i poruke preopterete.
Uglavnom, čini mi se da je telefoniranje nekad s fiksnih telefona bilo opustenije. Ja ga vise niti nemam (imam broj, nemam aparat). Ako znam da cu s nekim razgovarati 20+ min izlazim iz stana da iskoristim vrijeme za hodanje. Uglavnom, kao i rehab, izbezumljuje me ta stalna dostupnost, premda sam svjesna i velikih benefita, posebno smartphonea.

Uf, kod mene su jako česti ti pozivi navečer. Nekad i popričam naravno, da sad ne ispadne da odbijam komunikaciju sa svima, ali često budem preiscrpljena da bih navečer još pričala o nečemu što uopće nije važno i što može ostati i za preko dana. Ali znam da svi računaju na to da sam navečer slobodna od djece i da neće njih čuti dok pričaju sa mnom i da se tad mogu posvetiti razgovoru.

[rehab]

Ta moja potreba za mirom (koji, kao ni tvoj, poruke ne remete) je posljedica toga da na poslu razgovaram 8 sati i to velikim dijelom s ljudima s kojima, da mogu birati, ne bih razgovarala nikad. Sve češće mi je osnovna misao "jedva čekam doći doma i da me svi ostave na miru". To "svi" uglavnom ne vrijedi za naj frendicu i za mamu, ali ponekad i za njih. Za sina nikad. I ako je on vani, a znam da mu je baterija pri kraju (to se dogodi možda jednom kvartalno), javila bih se i na nepoznati broj.

Potpuno isto. Samo sto kod mene nekad vrijedi i za djecu.

[lonni]

(Pre)dugo iskustvo rada po call centrima, nadam se da sam korisna.

Može pitanje? Ima li za same operatere veze koliko dugo traje poziv, u smislu ako je duže zadržao nekog potencijalnog kupca na telefonu da je za šefa efikasniji ili je bolje što prije ga prekinuti pa da prijeđe na sljedeći broj? Ili je apsolutno svejedno?

Ja se uvijek javljam na nepoznate brojeve koji su najčešće neka prodaja i znam da nikad ništa na taj način neću kupiti pa mi je glupo uopće slušati što mi govore i brzo završim razgovor, nekad se upustim u razgovor, a nekad nešto paralelno radim i ne slušam uopće što mi govore...

Znam da ljudi znaju biti neugodni kad ih se zove, a i oni koji ih zovu nekad su bezobrazni i naporni, ne prihvaćaju - ne. Koji je iz tvoje perspektive najbolji način da se pristojno odbije takav poziv?

[Riri92]

lonni, to ti jako ovisi o kome se radi. Kod operatera ti je bolje skratiti odmah. Ili poklopiti samo. Meni su skroz u redu bili korisnici koji bi mi rekli: hvala, ne zanima me, nemojte me zvati. I poklapanje. Pristojno, bez uvreda, bez psovanja i to je to. Nema problema, maknem korisnika s liste, meni se u statistikama vidi da je poziv trajao 10 sekundi i da je korisnik poklopio i super svima ako već ne može doći do prodaje.

Agentima koji rade za teleoperatere ne trebaju dugi razgovori, odnosno odmažu im. Tu se radi o jako kratkim pozivima, brzo se prelazi na stvar, agent radi i po 40-50 ugovora dnevno (ako je dobar) i njemu dugi razgovori ništa ne znače, odnosno ima manje vremena za svaki idući ugovor ako potroši to vrijeme na razgovor s nekim tko nije postao kupac.

S druge strane imaš teleprodaje kod kojih agentima minutaža znači plaću, doslovno, jer imaju uvjet da ne dobivaju bonus ako ne ispune minimalnu mjesečnu minutažu. Čak i ako prodaš hrpu proizvoda, a stil ti je recimo da to brzo riješiš i da ne ulaziš u duge razgovore, dobiješ samo minimalac, a od provizije ništa. Klasika za rad u call centru, minimalac + provizija. Tužno ali tako je, cilj im je da im prodaš i da ti što manje daju od toga što napraviš, pa postavljaju debilne uvjete. Njih lako prepoznaš po tome što im treba dugo da dođu do razloga poziva, opisa proizvoda, benefita i slično, a najčešće ti postavljaju malo glupa pitanja, npr. kakvo je vrijeme kod tebe.

U biti, ako želiš napraviti nešto dobro za agenta, kod operatera odmah skratiš, kod ostalih procijeniš koliko su brzi. Ako nisu, ako ti se da, ostani na liniji, pa makar ništa ni ne čuješ što ti ispričaju, značit će im na kraju mjeseca kad dođe statistika. Uvijek možeš izravno pitati agenta da li njemu znači za posao ako ga poslušaš. On ti najčešće ne smije jednako izravno odgovoriti jer je tako potpisao, ali reći će ti nešto u stilu: meni to znači zbog vas jer je šteta da ne čujete. Mhm.

Ako ti se ne da baviti tim procjenama, najbolje je svima skratiti ako znaš da nećeš kupiti. Prvoj vrsti agenata super, a druga vrsta će naći već nekoga za dužu priču. Nažalost, ima puno starijih usamljenih ljudi kojima nešto znači čak i jedan razgovor mjesečno s prodajnim agentom.

[Beti3]

Ja se sad stvarno brinem jer mene nikad ni jedna prodaja ne zove
Kućni sam telefon isključila, a mob valjda ne znaju.

[Bubilo Bubich]

Mene te prodaje zovu samo na fiksni…
Na mobitel su me jedan jedini put nazvali, i to je ispalo da su zvali sve u firmi (imam samo službeni mobitel) pa smo dobili neku sluzbeni obavijest na koje brojeve da se ne javljamo jer je to tako nešto s prezentacijom/u kojem si gradu…

Inače, i u mojem poslu se dosta koriste baze brojeva telefona i imam iskustvo kako to ide, i tko te sve može nazvati… pa se ne uzrujavam oko toga. Javljam se na svaki broj, osim neki iz inozemstva. Kolege s kojima radim u inozemstvu me ne bi zvale, prije bi to bio Teams ili tako nešto… pa samo to propuštam.

Meni telefon zapravo rijetko zvoni, samo me par ljudi zove… zato poruka imam uvijek milion… a na njih odgovaram odmah ako vidim da je bitno, ako nije odgovorim nekad i satima kasnije ili drugi dan, poruke me ne opterećuju…

A zovu me često iz bolnica, doktora… nema šanse da se ne javim na nepoznati broj. Iz škole, vrtića isto ima poziva… muž mi je smotan i hoda bez mobitela, taj će me nazvati od svukud .

A i imam nenormalnu količinu spremljenih kontakata… nema šanse da me nazove netko tko me barem 1x nazvao da ja nisam spremila taj broj… sve vrtićke tete i učiteljice ikad… zamjene… prijatelji od prijatelja… majstori 50 komada… svi susjedi koji su ikad živjeli u mojoj zgradi (bila sam predstavnik), a nekad i njihovi članovi obitelji, podstanari… žene iz igraonice… i to najčešće zapis ima 7 riječi “onaj od onog od onog za ono”.

Komotno si mogu instalirati i cijeli telefonski imenik .

Najzanimljiviji broj koji imam je od sina jedne bake koja živi u blizini bolnice Rebro i visi na prozoru… dva puta me je scimala, poslije sam skužila da svakog prolaznika moli da joj nazove sina… tako sam ga i ja jednom nazvala jer mi je vikala s prozora da ga treba i diktirala broj… pa mi je zahvalio i rekao da ju ignoriram. Uglavnom, imam i njegov broj u imeniku pod “sin od bake s prozora kod rebra” .

On se vjerojatno ne javlja više na nepoznate brojeve.

[lonni]

lonni, to ti jako ovisi o kome se radi. Kod operatera ti je bolje skratiti odmah. Ili poklopiti samo. Meni su skroz u redu bili korisnici koji bi mi rekli: hvala, ne zanima me, nemojte me zvati. I poklapanje. Pristojno, bez uvreda, bez psovanja i to je to. Nema problema, maknem korisnika s liste, meni se u statistikama vidi da je poziv trajao 10 sekundi i da je korisnik poklopio i super svima ako već ne može doći do prodaje.

Agentima koji rade za teleoperatere ne trebaju dugi razgovori, odnosno odmažu im. Tu se radi o jako kratkim pozivima, brzo se prelazi na stvar, agent radi i po 40-50 ugovora dnevno (ako je dobar) i njemu dugi razgovori ništa ne znače, odnosno ima manje vremena za svaki idući ugovor ako potroši to vrijeme na razgovor s nekim tko nije postao kupac.

S druge strane imaš teleprodaje kod kojih agentima minutaža znači plaću, doslovno, jer imaju uvjet da ne dobivaju bonus ako ne ispune minimalnu mjesečnu minutažu. Čak i ako prodaš hrpu proizvoda, a stil ti je recimo da to brzo riješiš i da ne ulaziš u duge razgovore, dobiješ samo minimalac, a od provizije ništa. Klasika za rad u call centru, minimalac + provizija. Tužno ali tako je, cilj im je da im prodaš i da ti što manje daju od toga što napraviš, pa postavljaju debilne uvjete. Njih lako prepoznaš po tome što im treba dugo da dođu do razloga poziva, opisa proizvoda, benefita i slično, a najčešće ti postavljaju malo glupa pitanja, npr. kakvo je vrijeme kod tebe.

U biti, ako želiš napraviti nešto dobro za agenta, kod operatera odmah skratiš, kod ostalih procijeniš koliko su brzi. Ako nisu, ako ti se da, ostani na liniji, pa makar ništa ni ne čuješ što ti ispričaju, značit će im na kraju mjeseca kad dođe statistika. Uvijek možeš izravno pitati agenta da li njemu znači za posao ako ga poslušaš. On ti najčešće ne smije jednako izravno odgovoriti jer je tako potpisao, ali reći će ti nešto u stilu: meni to znači zbog vas jer je šteta da ne čujete. Mhm.

Ako ti se ne da baviti tim procjenama, najbolje je svima skratiti ako znaš da nećeš kupiti. Prvoj vrsti agenata super, a druga vrsta će naći već nekoga za dužu priču. Nažalost, ima puno starijih usamljenih ljudi kojima nešto znači čak i jedan razgovor mjesečno s prodajnim agentom.

hvala na odgovoru, zanimljivo mi je vidjeti kako je to 's druge strane'.

[lonni]

On se vjerojatno ne javlja više na nepoznate brojeve.

[darva]

Bubilo, kidam se, zapis od 7 riječi
Ja se javljam na nepoznate brojeve ako su iz Hr. Čak sam par puta ukorila svoju djecu zašto mi se ne javljaju kad sam ja zvala sa broja od kolegice s posla (jer sam zaboravila mob ili mi je riknula baterija) . Ove koji prodaju raznorazne stvari riješim, ne tako brzo i efikasno kao neke od vas ali ipak uspješno Zadnji put je jedna bila stvarno naporna, da kako mogu biti nezainteresirana ako nisam poslušala i tako dva puta.
Riri, hvala za ovo detaljno pojašnjenje, dobro je znati kako stvar funkcionira

[Riri92]

Nema na čemu, drago mi je da je lonni pitala jer mislim da sav taj bijes ljudi malo nepravedno ide na agente. Oni su na prvoj crti i sve to trpe što čuju od kupaca, a znamo svi kako su ljudi puno hrabriji preko telefona za svašta izreći.

Onaj tko ima najveću zaradu od svega sigurno neće podići slušalicu i okrenuti broj i nagovarati.

Btw ova izjava da kako možeš biti nezainteresirana ako nisi čula je također obavezno pitanje u nekim call centrima, moraju.

[ina33]

S jednim brojem sam u registru i "ne zovi" i ne zovu vise. S drugim koji je sluzbeni ne mogu biti, al na "prezentacija" bi vjer. bio gotov razgovor s moje strane, ne bismo dosli do udaljenosti. Super sam kratka, ne hvala, dovidjenja (prekidam dok jos slusam agentov udah prije nove skriptirane recenice s kojim pokusava produljit razgovor). Vrlo cesto molim, u poklapanju, da slobodno brisz broj iz baze. Nemam puno tih poziva. I aj zvucim robotski tad pa robot na robota

[Lili75]

Ina33, ko da opisuješ mene. Identično