Sin mi ima 2 godine. Već mjesec i pol polazi vrtić s povremenim prekidima (bolest i čekanje mog odobrenja na pola radnog vremena obzirom na njegovo odbijanje terapije u vrtiću).
Do prije 2 tjedna je povremeno znao plakati kada bi ga ostavili u vrtiću i sa veseljem je išao doma, ali od prije tjedan dana (između je bio doma bolestan 5 dana) on odbija ići iz crtića kući, i to bez obzira dal po njega došla ja ili tata. Sa veseljem dotrči do nas, ali onda se okrene i ode teti u zagrljaj i tako plače. U vrtiću je zbog toga što odbija jesti i spavati tamo od prije tjedan dana samo 4 i pol sata, taman dođemo po njega kad završi ručak i druga djeca već pomalo spavaju, često je samo on budan i tete ga nose i čekaju da netko dođe po njega.
Da li je to neka faza ili da potražimo neku psihološku pomoć, jer su se tete u vrtiću već zabrinule, rekle su da to nije normalno ponašanje, da im je to malo čudno?