Priča mame O.

"Gabrijel je 20 mjeseci star, a ja 20 tjedana trudna. Priča o našem dojenju je od početka bila bez problema: u biti od mojih prvih strahova hoću li ja to uopće moći, pa "da barem izdržimo prva 3 mjeseca", dogurali smo do prvog rođendana na sve veće i veće veselje mog malog dječačića. Kako je on sve jasnije iskazivao svoje osjećaje ja sam uživala sve više i više. Sjećam se vrlo jasno kada je jedna od forumašica već vrlo rano ostala trudna s drugim djetetom kako sam ostala u raskoraku s vlastitim mislima i osjećajima: ne mogu se zamisliti niti da dojim trudna, niti da prekinem dojenje.

No kada je došlo vrijeme, kada je došao taj unutranji poziv zatrudnjela sam i po drugi puta. Sada sam već imala vrlo jasnu sliku i stav: dojimo dok god ide. Potražila sam prodojećeg ginekologa: svi su očekivali da ću naravno, sada kada sam trudna prestati dojiti. Od dobronamjernih savjeta da mi mlijeko više ne valja, da uzimam od bebe i sl. ipak se najbolje i najjednostavnije obraniti "doktorskim stavom". Ipak – ukoliko nešto krene s trudnoćom kako ne bi trebalo, želim biti sigurna da činim najbolje za svoja oba djeteta.

Nastavili smo dalje po starome: čim se vratim s posla Gabrijel bi se marljivo bacio na cicu, pa onda još koji puta prije spavanja, preko nekoliko puta tijekom noći, i dugo jutarnje cicanje prije odlaska na posao. Prvo su nas pogodile bolne bradavice: nije mi više bilo lijepo kao nekada i najteže mi je padala noć. Prebrodili smo i to: nisam ga ostavljala baki, niti ga je tata nunao. Osjećala sam da je to "naša" stvar: ja sam ga noću i mazila i tješila, i ljubila suze i umirivala. Nakon nekoliko noći prestao je tražiti "sise" već bi se samo skutrio pod moju ruku, kao malo pile pod kvočkino krilo. Jedva bi dočekao jutro: prvo bi škicnuli kroz prozor da vidimo je li jutro svanulo, a onda bi se s velikim osmijehom na licu bacio na cicu.

Dugo mu je bila dovoljna jedna dojka po podoju, no onda je počeo tražiti i drugu: prvu bi lijepo pokrio, pa bi krenuo u otkrivanje druge. To mi je bio prvi signal da se smanjila proizvodnja. Uistinu, uskoro je došlo do tolikog pada da smo oboje bili u suzama: Gabrijel je plakao što nema više mlijeka, a ja sam plakala radi bolnih praznih dojki. No pametno mamino čedo, shvatio je da je to jednostavno tako. Bilo nam je jako teško nekoliko dana, no onda smo se opet uhodali u neku novu shemu u kojoj smo oboje zadovoljni.

Ovih dana sam bila na godišnjem odmoru s mojim malim/velikim sisavcem. Čitamo nas dvoje tako jedan dan neki časopis i ugledamo nekoliko fotografija malenih beba kako doje. On odmah pokazuje prstićem i govori "sise" s osmijehom na licu i vidim jednu empatiju – jednu vezu kako je i on sretan jer je i tim bebama lijepo. Slatko mi ga je tako vidjeti, no nekako nije prvi puta. No sutradan kada smo se ujutro probudili, lijepo nadojili i onda još mazili i valjuškali po krevetu, pitam ja njega:

- Gabrijel, hoćeš li ti pokazati svom braci kako je fina cica?

A Gabrijel se baci na trbuh, zagnjuri glavu na njega i veli:

- Njam, njam, njam....



S veseljem koračamo prema tandemu!"