evo i moje price

na pocetku veze s MM, 2003., dogovorili smo se da cemo cekati 3. godisnjicu braka pa poceti razmisljati o djetetu. to je bio neki kompromis jer MM nikako nije mogao zamisliti sebe u ulozi oca
u studenom 2005, vjencali smo se 2004, popustio je brzo, plus na testu je bio dobro vidljiv.
sreca, strah, iscekivanje prvog pregleda i sok. trudnoca je bila manja dva tjedna, moji ciklusi uvijek 30 dana, i ta razlika je rasla. i prva kiretaza na petak 13, 13.01. 2006.
drugi puta plus u kolovozu i ista stvar kao i prvi puta, kiretaza 12.10, cetvrtak, petak je bio opet 13.
nakon toga sam MM rekla kako ja nemam vise snage prolaziti sve ovo i kako necu razmisljati o djetetu niti o novoj trudnoci. tu je sada on bio taj koji me ohrabrivao i pokazao kako jako zeli da imamo svojega maloga crveka.
i krenula sam na boks, pocela paziti kako se hranim, uplatili smo put u dansku, pazili smo da ne ostanem trudna!
i bila sam uvjerena kako nisam trudna, ali mi je moj dr rekao neka svaki mjesec, za svaki slucaj, napravim test jer mi je progesteron nizak.
26 DC radim test, navecer, nakon litre vode, i test pozitivan.
od tada je proslo pet mjeseci i ja uzivam u svakom udarcu i pokretu svoga andjela i jedva cekam da ga poljubim.
jos uvijek mi nije jasno kako sam ostala trudna, i pitam se kako cu svome sinu jednoga dana, ako Bog da da se rodi, objasniti kako se treba stititi i koristiti kontracepciju, kada smo mi njega napravili koristeci kondome :shock:

prije su mi isle na zivce price, kada ces se najmanje nadati, dogodit ce ti se trudnoca. meni nije bio problem ostati trudna, ali bio mi je problem zadrzati trudnocu. ali, kada sam se najmanje nadala, ostala sam trudna i sada sam si velika i okrugla, makar sam bila izgubila svaku nadu da cu biti trudnica i plakati nakon svakog pregleda, od srece.