Pozdrav,

evo da i ja napisem nekoliko redaka o nasem porodu.
Nisam vidjela bas puno postova o osječkoj bolnici, a vjerujem da ima i puno mama iz Osijeka............

Imali smo relativno mirnu trudnocu, morali smo mirovati zbog krvarenja i slicno do 20 tjedna, a nakon toga sve ok, polako ali sigurno.

Termin nam je bio 18.10. a 19. 10. smo se prijavili na inducirani porod.

U bolnicu smo stigli ujutro oko 8 primili su nas ok, snimili na ctg, koji je pokazao pocetak trudova. Lijecnica nas je primila odmah, pregledala nas i pukao vodenjak, samo malo ali znacajno....

Primili su nas na odjel na drugi kat, dobili smo gel oko 9 ujutro, i spremili nas u krevet da cekamo.

Trudovi su poceli za oko sat vremena, tu sam se pocela osjecati lose. Prvorotkinja sam i nisam znala sto ocekivati i koliko ce to boljeti i kako ce sve proci.

Nisam razmazena, nisam ocekivala od sestara da sjede sa mnom u sobi i drze me za ruku, ali malo obzira jesam. Stavili su me na Ctg oko 10:30 i tu sam se pocela osjecati kao da sam po kazni a ne da donosim novog covjeka na svijet.
Trudovi su bili poprilicno jaki i svakih nekoliko minuta. Sestra koja me pratila na ctg je bila vrlo neljubazna, .............

Vratila se moja lijecnica koje je bila sasvim ok, a nije mi vodila ni trudnocu niti me poznavala, a bila je vrlo ljubazna i korektna, otvorila sam se 6 prstiju, i rekla mi da moram u radjaonu...........

Sestra koja me obrijala i sredila, dala klizmu je bila jako draga, jako mi je zao sto ne znam kako se zove, ali za svaku pohvalu, vidjela je vjerovatno da sam uplasena do besvijesti, rekla samo nek prodisem svaki trud i da ce sve biti ok, nista vise nisam ni ocekivala samo da mi netko kaze da ce sve biti ok.

U to je dosao moj suprug koji je bio u blizini pustili su ga na odjel, pomogao mi je da se otusiram, sto sigurno ne bih mogla sama, jer su trudovi postajali sve jaci.

Sestra koja me "sredila" pozvala me da samo cujem otkucaje da je beba ok i rekla da ce me odvesti u radjaonu, bez zurbe i svaki trud me pustila da prodisem stanem uhvatim se za zid ili slicno..............stvarno sam joj zahvalna do neba.

Stigli smo u radjaonu u kojoj je bila guzva i nije bilo praznih boxova osim jednog koji je valjda bio za hitne slucajeve.
Sestre u radjaoni su vrlo neljubazne i tu ponovo imate osjecaj da ste po kazni, kao da ste napravili nesto lose do neba i sad morate ispastati.

Na svu srecu sestra koja me dovela nije se dala smetati i nije dozvolila da me brate na odjel rekla im je da sam otvorena 6 prstiju i da imam jake trudove i da me ona nece voditi nazad nek me prime( 13:15 sati).

Primili me u box broj 5 iz svakog boxa cuju se urlici, jauci, ma mislim grozota, to me jos vise uplasilo, ostavili su me samu u boxu, trudovi su i dalje bili prilicno jaki, i pocela sam gubiti svijest na sto sam ukazala sestri koja me "obilazila" na sto je ona meni vrlo neljubazno rekla da mi je to jer ne znam disati i neka se kontroliram jer uzimam djetetu kisik.................

Mislim da bi se bolje osjecala da me istukla!

U to je usao moj suprug, uhvatio za ruku, i disao samnom i odrzavao na svijesti. Oko 14 sati je postalo neizdrzivo, sestre ni od kud,.......... rekla sam suprugu da ne mogu kontrolirati kontarkcije i da moram tiskati, jer imam strasan pritisak....... On je zvao sestru dosla je moja lijecnica, koja je ustanovila da sam otvorena 9,5 prstiju i spremna za porod.

Stiglo preko nekoliko sestara primalja i sa jednim trudom nasa mala srecica je bila tu!!!!!!!!!!!!!!!
Imamo prekrasnu malu djevojcicu 3970gr i 53 cm.

Primalja koja me sivala je bila jako ljubazna mlada lijecnica stvarno se trudila biti ljubazna i pomoci mi da sto prije sve prodje. Uz epiziotomiju imala sam nekoliko ruptura, .............. U radjaonu sam usla u 13:15 rodila u 14:15, a kiretirali i sivali su me jos dva sata KOMA!!!!
Sva sreca pa je zenica bila nevidjeno zlatna.................................

Eto to je "ukratko" bilo to...............

Pohvala svima osim sestrama u radjaoni koje bi mogle biti i ljubaznije......

Sto se tice osjecaja i potpore meni je suprug strasno pomogao, stvarno ne znam kako bih da sam bila sama.................

Sto se tice polozaja morala sam biti na ledjima cijelo vrijeme sto mi nije bilo ni malo ugodno sva sreca pa je sve trajalo vrlo kratko, u poredbi sa drugim rodiljama.................. Na bok sam se smjela okrenuti tek kad sam se skroz otvorila i to mi je malo pomoglo zadnjih nekoliko minuta...........

Eto toliko od mene

Puno srece svim buducim mamama,................. povedite muzeve jer ce vam biti puno lakse..............

pusa svima Sanela :?