Drage moje;
one koje su čitale moje postove znaju koliko sam se panično bojala poroda zbog iskustva koje sam imala sa prvim djetetom u riječkoj bolnici.
Rodila sam prošli petak,4.9 u 16:45 u privatnom rodilištu Podobnik.
Cijelu trudnoču sam vodil kod njih,inače sam iz Rijeke,i planirala sam rodit carskim rezom.Ali.....
U petak ujutro kad sam se probudila puko mi je onaj čepić ili kako se to već zove,što je znak da je to početak.Odmah smo se obukli ja i suprug i krenuli za Zagreb(to je bilo negdje oko 9 ujutro).
Po putu su mi počeli trudovi svakih recimo 15-20 min. ali valjda zbog vožnje i cijele te strke nisam ih toliko jako osječala i moram priznat da nisam uopče gledala na sat da li su regularni ili ne.Nekako uopče me nije bilo briga i da rodim u autu,samo da to nije Riječka bolnica.!!!
Pošto vrijeme nije bilo baš najbolje,suprugu sam rekla neka se ne žuri i neka vozi polako,tako da smo kod Podobnika stigli oko 12:00.
Odmah me primila doktorica Gebauer kopja mi je i vodila trudnoču,stavila me na ctg i rekla mi je da imam regularne trudove,da su jaki i da bi to trebalo iči jako brzo.
Pitala me da li još uvijek želim na carski,ali da ona smatra da već kad je porod krenuo tako ljepo,neka probam,pa ako mi stvarno ne bude išlo u bilo kojem trenutku mogu se predomislit i oni će mi obavit carski.
Samim time što sam znala da imam izbora,nekako mi je bilo lakše i nisam se toliko bojala.Pristala sam jer nekako su mi trudovi bili podnošljivi.Hodala sam tako da stvarno moram priznat da su bili izdržljivi.
Odveli su nas u apartman,koji je apsolutno prekrasan...kao u hotelu sa 5 zvjezdica.U kupaoni i u ormaru me čekalo apsolutno sve:spavačice,ogrtači,papuče,gače,ulošci,čis ti ručnici,šamponi....sve ono naj potrebnije.
Presvukla sam se u spavačicu i došla je babica po mene da se idemo pripremit(klistir,brijanje).
Krenuli smo prema rađaoni i ušli smo u tu jednu prostoriju u kojoj smo sve to obavile,i u kojoj sam ostala sama da na miru obavim sve šta moram.Ostavila mi je telefon da je nazovem kad sam gotova ili ako mi bilo šta treba.
Kad sam sve obavila odvela me u rađaonu koja je toliko ljepa i čista da niti ne izgleda kao takva.
Polegla sam se na krevet,i došao je anestezijolog koji me pripremijo za epiduralnu.
Ništa nisam osječala dok mi je to stavljao u leđa,osim što su mi se trudovi pojačavali pa me to bolilo,i falilo mi je to šta se ne mogu kretat nego moram ležat.
Epiduralna mi je počela djelovat nako možda 20 min.,ali nije da onda ništa nisam osjela ili da su mi noge bile oduzete...to recimo ovako...ukine trudove ali umjesto njih osječa se takav jedan pritisak da je to strašno ali opet ne tako baš da se ne može ozdržat.Užasno sam bebicu osječala točno kako se spušta..mislila sam da još jedan porod neću izdržat jer prvi mi je bio užasno traumatičan.
Uglavnom supruga sam zvala da uđe unutra i da bude smenom da me drži za ruku i po mogučnosti da snimi porod.Ušao je negdje oko 14:45.
Pola sata nakon toga sam dobila drip da mi se trudovi pojačaju da rodim što prije.Inače kad sam ga dobila na prvom porodu,dobila sam ga tri puta i mislila sam da ču se jednostavno ubit od bolova.Sada ga tako rečeno nisam ni osjetila valjda zbog epiduralne.
Iskreno nisam se niti oznojila kad mi je malena izašla i ostala sam šokirana jer nisam mogla vjerovat da sam rodila.Smenom su još u rađaoni bila,doktorica,babica,sestra,anestezijolog,tehnič ar...šta ti ja znam ko sve...ali uglavnom sve ljudi koji su mi totalno sve olakšavali i ohrabrivali.Jednom riječju BILO MI JE SUPER...NAJLJEPŠI POROD KOJI MI SE MOGAO DESIT!!!Mičica je odmah zbrinuta,a ja sam još negdje 2 sata ležala.A da....nisam ni rezana ni šivana.!!!
Odveli su me u apartman gdje me odmah dočekala večera,za mene i supruga.
Inače on nije smenom ostao jer ga je doma čekala ljubimica od 3 godine koja ga je jedva dočekala.
Poslje večere su mi donesli malenu na malo,jer prvu noć je poželjno da bude sa njima za svaki slučaj.
Meni je noć protekla užasno jer nisam mogla od uzbuđenja spavat.Da li su mi tabletu ali ništa.Tako da sam cijelu noć gledala televiziju i bez problema sam se sama dizala na wc.
Ujutro su došli za kolicima za doručak koja su bila repuna svim i svačim...od žitarica,yogurta,kruha svih vrsta i peciva,par vrsta salama,sireva,sokova i voća....tako da umjesto da smršavim ja sam jela ko luda i nije mi žao jer je sve bilo fino.
Za ručak su me bili pitali dan prije šta želim jesti sa menija,tako da stvarno moram priznat da hrana je bila apsolutno fenomenalna.Uz to sam dobivala i kolače svaki dan.
Osoblje je bilo ljubazno,simpatično ,stručno...sve pohvale.Ništa im nije teško u bilo koje doba dana i noć kad ih se zove.
Sljedeči sam dan imala užasne bolove jer sam dojila i maternica se stezala,tako da stvarno mislila sam da ču poludit.Dobila sam infuziju i tablete pa mi je to malo olakšalo.Vrijeme sam kratila televizijom i dvdom,tako da mi nije bilo dosadno.Mičica je stalno bila samnom jer sam ja tako htjela,samo bi je navečer uzeli kad bi zvala i donijeli bi je na hranjenje u 6:00 ujutro.
Otpust iz bolnice smo dobile u utorak ujutro...znači boravila sam tamo od petka do utorka...
Sav taj vrhunski tretman me došao koštat 18.700 kn.Nije mi žao niti jedne mukom zarađene kune jer mi je to iskustvo bilo prekrasno baš kako i za takav jedan događaj u životu i priliči.Samo mi je žao što će mi prvi porod ostat u tako ružnom sječanju.
Rođenje djeteta za svaku ženu je poseban i bolan trenutak.Sve smo mi drugačije i sve to doživljavamo na svoj način.I velika je šteta da sa svim tim novcima koje se ulažu u zdravstvo iz naših đepova, isti takav tretman ili barem sličan,ne dobivamo u bolnicama.Barem onu ljubaznost i toplu riječ koja ti je u tom trenutku naj potrebnija..doktor koji te neće samo gledat kao ovcu zbrojem,već kao ljudsko biće kojemu treba pomoć u tom trenutku da se bebica što prije i što bolje rodi.
Žao mi je svih onih žena koje si nažalost jedan ovakav doživljaj ne mogu priuštit i kojima zbog traume porod se život okrenuo naopačke kao i meni prvi put.Nisam htjela više imat djece a djecu obožam,i sada sam presretna.Zahvaljujem Bogu što mi je dao divnu djecu i predivnog muža koji posljednih godinu dana razbija leđa da bih ja mogla rodit sa "stilom".
:D