Spunky
Toga je i mene "strah", da umjesto jedne bebe dobijem dvije...a šanse za to su itekako velike.
Spunky
Toga je i mene "strah", da umjesto jedne bebe dobijem dvije...a šanse za to su itekako velike.
Ana m., presretna sam zbog tebe!!!!!!!!Nadam se da ćeš doći na ovu rasporodaju u ožujku i da ćemo se vidjeti , pa da te kisnem malo i podijelim s tobom veselje zbog nove bebe!!!!
Naravno da ću doći tinnkka, jedino ne znam još kada točno, nemam pojma kako radim taj tjedan!
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa ja tek sad skuzilaaaaa
tj gledam na burzi sva zbunjena zašto ana.m kupuje trudničku robu
čestitaaaam od srca!!!
p.s. i ja moram zaobilaziti ovakve topice jer bi odmah 3. a stvarno nemamo mogućnosti
da nam barem dođe ovako neplanirano
ajme koliko stiva
tema je (valjda ) taman za ovakve kao ja...
al je, eto, otisla u nekom drugom, radosnom pravcu - pa se necu vracat na sam pocetak...
nego cestitat svima koji se raduju "dodacima" koji stizu
Moje iskustvo sa troje: sreća ogromna i strah. To opisujem nešto poput svih novih a opet isprobanih iskustava: Bil upisala ponovo fakultet? Bilo je teško, ali sam to opet učinila, jer znam da to želim. Novo dijete je donijelo novi osjećaj u moju porodicu, nove izraze na naša lica, a da je komplikovano jeste, ali svakim danom čvor je manje zamršen i mi svi se trudimo uživati. Kratak opis: dok MM pere posuđe, ja hranim bebče od 20 dana, mali recituje pjesmicu za školu, a starija kći kraj mene vježba zadatke iz fizike. I svi smo tu dok napolju snijeg pada ko iz čarape. These are the days of our lives....... I naprosto ja opet uživam. I da svi koji dođu u goste se pomalo snebivaju, ali iskreno mislim da nam zavide.
Prekrasna stara tema (ali uvijek aktualna) i prekrasni postovi! Dajte molim vas malo ohrabrenja za mene koja imam svoja dva anđela (7,5 i 5 godina), a sad bi u 37-oj htjela još jednog, još saaaamo jednog. A bojim se jako, jako, jer bi mi taj porod bio 4. carski rez . Toga me strah. Iako su svi prethodni super prošli i nikad mi dr-i nisu rekli da ne pokušavam više. Čak me nisu htjeli sterilizirati (kako mi ta riječ užasno zvuči!) poslije 3 cr-a jer nisam imala 35 godina još, a to je bio jedan od zakonskih preduvjeta. Samo mi je sestra Erika (ona mi je bila na porodu primalja i ispraćala me s malenim doma, tako se baš poklopilo) rekla kod pozdrava "Mi se više ne vidimo!" mislivši na rodilište. A i ja sam ko iz topa odgovorila "da, da" i stvarno tako mislila, a sad evo me opet si želim bebicu... Čas sam hrabra, a čas odustajem...
Posljednje uređivanje od V&NMama : 10.04.2017. at 15:36
Ovisi o tvojem zdravstvenom stanju, ali u Austriji rade i više od tri CR ako je sve u redu.
Ako je to ono što oboje želite, go for it
U nasem srcu je jos jedno dijete, ali postoji strah. Imamo vec godina, u stranoj smo zemlji bez obitelji da nam bude potpora.
Ma taj strah... Tu je da nas zaustavlja i ubija želju koja je u srcu. A kad ga se svlada i oslobodi - to je divan osjećaj. Kad bi dobili svoju toliko željenu bebicu, sav strah bi se raspršio. Možda bi bilo teško bez potpore šire obitelji, ali vjerujem da bi se snašli i bez toga. Dječica su vam već poveća, ona bi isto bila velika podrška i dio logistike . I to važan dio, jer bebi bi bili glavni izvor zabave, dovoljno je i da ih samo promatra što rade! Sretno vam i hrabrost vam želim, kao i nama .
Ja sam ti vec spominjala na drugoj temi iskustvo moje prijateljice koja je imala 5 carskih na Svetom duhu u Zagrebu.
Trudnoce je vodio i CR radio dr. Matijevic (ne znam je li on jos gore ili u drugoj bolnici, al nije ga problem pronaci).
Mozda, ako te jako strah ponovne operacije, da se konzultiras ranije. U svakom slucaju - ona (a i mnoge druge mame kojima je on radio carski) su prezadovoljne njim kao lijecnikom ali i kao osobom, nije mu problem razgovarati.
Ja osobno nemam iskustva s njim, ali evo, samo prenosim sto znam iz blizeg kruga... U svakom slucaju sretno
V&NMama, strah je tu i radi urodjene anomalije bubrega kod sina, njemu je sad OK, ali kad znas da se to moze dogoditi opet i cak u opseznijem obliku...
Vec sam razgovarala sa HR nefrologom o tome, dobili smo zeleno svijetlo za bebu...jos cu razgovarati sa nefrologom tu pa da cujem sto on kaze.
Mi vec mastamo o nasoj bebi A.
Da, da sjećam se, pisala si već o svojoj prijateljici i o iskustvu s dr. Matijevićem. Mislim da si napisala da joj je on rekao da nije toliko važan broj carskih, koliko kako su napravljeni. Ja mislim da su meni dobro napravljeni jer nisam imala nikakvih problema s oporavkom nakon svakog od ta tri cr-a. Prvi mi je radila dr. Zmijanac u Merkuru, drugi dr. Fara i dr. Bilopavlović u VŽ-u i treći neki mladi dr za kojeg ne znam kak se zove i mlada, prekrasna dr. Tot, isto u VŽ-u.
Nekako mi je lakse kad vidim da nisam jedina "nenormalna"
Sva moja djeca su djeca iz IVF, ne znam ni sama koliko postupaka je bilo, pet bebica iz tri teeeske i komplikovane trudnoce (nazalost jedna beba je postala andjeo prerano), tri carska- poslednji jedva prezivjela, preeklampsija i jos milijardu komplikacija.... i nenormalno jaka zelja za jos jednom trudnocom.
Primarni ginekolog ne vidi nista sporno vezano za cetvrti CR, ustvari on je jedini koji me podrzava, muz ni da cuje (kaze tesko je podnosio prethodne trudnoce
Ovih dana istice onih pet godina cuvanja zamrznutih embriona, a nama je ostao jos jedan... i tako, danas sam posebno tuzna, ako ne iskoristimo taj embrion vise sansi za trudnocu nemam, a tako zelim (bar) jos jednu bebu
I ja bih, ali ne moze bez potpisa muza . Kaze da nije spreman da bude udovac (jos ). I stvarno, nisam se jos oporavila od prethodne trudnoce, anemicna sam (hemoglobin mi je bio oko 50, primala sam transfuzije i jos uvijek sam na terapiji), izdajam se jos uvijek za blizance koji nista sem mog mlijeka nece ni da piju ni da jedu (nece ni mlijeko, ali nekako ih prevarim u snu, ali to je neka druga prica )
Idealno bi bilo za godinu, taman kad napunim 40 i malo se oporavim, ali onda bismo morali u novi IVF/ICSI postupak...
Mislim da niti ne bi mogla u FET dok još dojiš/izdajaš...radi prolaktina. Ne možete produljiti čuvanje?
Da, laktacija se mora prekinuti. Ovh dana treba da zovem Maribor da vidim mozemo li prolongirati to cuvanje... mada, cisto sumnjam. Nije velika vjerovatnoca ni da bi se taj embrion primio, ali eto ja bih pokusala... Valjda sam poslije 12 godina plivanja u MPO vodama postala ovisnik
Nadam se da se može produžiti to čuvanja, barem još godinu dana. Razumijem tebe, razumijem i tvog muža. Isto je kod nas. Pokušavam se staviti u njegovu kožu - da se meni nešto dogodi na tom porodu krivio bi sebe sigurno. Mi smo žene nekako hrabrije u tim (u našim slučajevima pomalo opasnim) vodama.
Sretno draga!