Pozdrav svima.
Nova sam ovdje, zbog prevažnog mi pitanja.
Uskoro ću 37. Sama sam. Dugogodišnja veza se raspala prije dosta vremena. Ne, nisam u paničnoj potrazi za onim Pravim, naprotiv, znam biti sama. Uspješna sam, situirana, ok sam.
Ali .... želim biti mama. Zbilja želim. Godinama nisam uopće čula niti shvatila da mi onaj sat otkucava, ali sada ga nekako čujem. Nisam spremna jurcati uokolo tražeći oca svome djetetu, nisam više spremna na kompromise kao u dvadesetima i ne želim provesti život (ili dio života) s bilo kime, zato da ne budem solo.
Ali, želim dijete.
Dugo sam razmišljala. O etici i moralu. O toj odluci kojom svjesno dijete zakidam za pojam oca.
I shvatila da više nemam nikakvih dvojbi. Želim i mogu.
Mogu li?
Od posvajanja sam odustala. Zbog procedure koju prolaze bračni partneri glava me zaboljela. Gdje bih ja bila u svemu tome?
Ostaje banka sperme.
Ima li netko ikakvih korisnih informacija? Je li izvediv i realan odlazak u neku privatnu kliniku u inozemstvu?