očajna mama jednog šestogodišnjaka!!!

[Pepita]

Imam ja kući jedan maleni papar, s kojom je sve samo ne lako.
Zadnje vrijeme baš nemam nešto posebno zdravog razuma pa šutim da ne poludim.
Uglavnom, kako god...sve još može sebi dozvoliti da pokuša, ali joj na pamet ne pada mene udariti ili slično.
Moje mišljenje je da je autoritet i odnos s djetetom labav, ako dijete krene fizički na roditelja.

Ja sam prije pričala i pričala i gubila glas...nedavno sam otvorila jednu temu pa se još više izgubila.
Onda sam zasukala rukave i sad to izgleda malo drugačije.

[rehab]

Imam ja kući jedan maleni papar, s kojom je sve samo ne lako.
Zadnje vrijeme baš nemam nešto posebno zdravog razuma pa šutim da ne poludim.
Uglavnom, kako god...sve još može sebi dozvoliti da pokuša, ali joj na pamet ne pada mene udariti ili slično.
Moje mišljenje je da je autoritet i odnos s djetetom labav, ako dijete krene fizički na roditelja.

Ajme Pepita, prije pola godine potpisala bih te i rukama i nogama. A sad znam na svojoj koži da nije tako. MM i ja imamo sa sinom prekrasan odnos, provodimo puno vremena s njim, šetamo, pričamo, igramo se, granice su postavljene... U vrtiću je sve super, nikakvih primjerdbi na njegovo ponašanje nema. Čak ni doma nema nikakvih problema s njim, ne mogu se na nešto konkretno požaliti. Ali u zadnje vrijeme kad mu nešto zabranimo, on nas lupi ili počupa za kosu. Ja stvarno ne mogu reći da je to dijete problematično, dapače, ali to je postao njegov način iskazivanja ljutnje. Svaki put kad to učini čvrsto ga uzmem za ruke da ga fizički spriječim i oštro mu kažem da to ne smije činiti. Ne znam što je razlog tome. Nisam mama od nekih zabrana, spriječavam samo ono što je opasno za njegovo zdravlje, dakle ne mislim da mu je kompetencija ugrožena. I pregrizla bih sada jezik svaki put kad se sjetim kako sam olako i naprečac donosila zaključke o tuđoj djeci.

[Stijena]

Moje mišljenje je da je autoritet i odnos s djetetom labav, ako dijete krene fizički na roditelja.

ja sa svojim starijim imam jedan prekrasan odnos - pun ljubavi, razumijevanja, razgovora, dogovora...svega što jedan roditelj samo može poželjeti...i sve bi bilo skoro pa idilično s obzirom da mi to sve nabrojano uzvraća istom mjerom i koliko mi god svi sa svih strana tupili da mu previše popuštam, dozvoljavam, pronalazim izgovore samo da bi sve smio.... on nikada, ali baš nikada ne da neće meni uputiti ni grubu riječ, nego nikome drugome neće to dopustiti....no međutim, situacija se znatno mijenja kad se dođe do njegovog odnosa prema bilo kome drugome tko nisam ja...
dakle, to je promjena u ponašanju za 180 stupnjeva, koja se naravno najviše odražava na MM i mlađem djetetu koje je konstantno izvrgnuto njegovim napadajima...e, sad, naravno opet na scenu stupam ja koja sam mu očigledno jedina osoba od povjerenja (koje sam itekako krvavo morala steći, btw.), kojoj je najprivrženiji (onak do već dosta neukusne granice posesivnosti, budući je strašno zatvoren), koja uvijek ima razumijevanja za njegovo ponašanje i koja se uvijek želi dogovoriti....ali ne uspijevam svaki put...jer balansiram između njega koji me tako doživljava i mlađeg djeteta koje isto tako očekuje da mu budem zaštitnik...
...i sve sam sklonija tome da ne budem tampon zona i ne glumim mirotvorca, nego sukobe prepuštam onima koji su ih generirali - npr. "ako se ne možete dogovoriti koji, nećete gledati niti jedan crtić"; "ako se ne znate lijepo igrati, neće uopće biti u istoj prostoriji s igračkama"...i onda se vrlo brzo i dogovore i lijepo igraju...do prve prilike...

[Peterlin]

...i sve sam sklonija tome da ne budem tampon zona i ne glumim mirotvorca, nego sukobe prepuštam onima koji su ih generirali - npr. "ako se ne možete dogovoriti koji, nećete gledati niti jedan crtić"; "ako se ne znate lijepo igrati, neće uopće biti u istoj prostoriji s igračkama"...i onda se vrlo brzo i dogovore i lijepo igraju...do prve prilike...

I ja sam ovo morala naučiti (mm mi je lijepo govorio, a poslušala sam ga tek kad sam se sama uvjerila da ima pravo, morala sam se naučiti pregristi jezik i okrenuti glavu) i stvarno je dalo rezultat u kratkom vremenu. Naš mlađi je bio "mrgud" koji je često terorizirao cijelu obitelj, ali morali smo svatko od nas s njim rješavati ono što nas žulja. Mirotvorstvo nam se pokazalo ne baš zahvalnim.... često je bilo gore nego ovako kako si rekla - prepustiti sukobe onima kojih se to tiče. Držim ti fige!

[mrgica]

[Onda sam zasukala rukave i sad to izgleda malo drugačije.[/QUOTE]

Najefikasnije je ono rješenje, o kojem puno ne pričamo ( tj. ovdje konkretno pišemo ), nego djelujemo!!

Stoga bravo, super, ili onako iz šale- sjedi, pet!!!!