SikaPika prvotno napisa
ja uživam u kuhanju, ali ono, fakat
tu ljubav prenosim i na dijete pa čim ujutro vidi da nešto rezuckam, dolazi pitati mogu li ti pomoći
svaki dan kuham, svaki dan svježe, pazim na sve namirnice, hranu stavljamo sa štednjaka na stol
no, isto tako volim prošetati sa svojim djetetom pa sam često raskidana između te zdrave hrane i šetnje
koliko mi se puta dogodilo da odemo van pa se moramo vratiti u pol igre jer moram skuhati
da ne pričam da bi se uvijek to kuhanje otegnulo (nepredviđene situacije poput moram piškiti dok ja rezuckam luk) pa bi išla kasno spavati...
koliko puta se dogodi da krenem kuhati odmah ujutro, napravim 75 posto jela pa dođemo kući i kao, završit ću za 15 minuta
onda vani ostanemo duže nego inače, bla bla...
meni se ovo čini kao sjajan aparat jer svaki puta kad pečem meso u rerni s krumpirom ili kakvim drugim povrćem mogu zaboraviti izlazak van s djetetom jer je to zaista klopa koja ide sa štednjaka, odnosno rerne na stol
grah, perkelt, sarma, filovana paprika i sva ta jela se mogu skuhati noću (često to radim kako bih imala slobodno prijepodne), no zašto bi ako se mogu kuhati dok se dijete i ja šetamo
jedino ne znam koliko bi paranoični MM prihvatio ovako nešto u kući
no, ako ga ne bedira pekač za kruh koji je uključen osam sati noću, valjda ga ne bi bediralo ni ovo