 |
|||
Da rade na sebi...
hmmm mislim da puno očekujemo, ali isto tako mislim da nije neizvedivo, samo je potrebno da na svoj, muški način u svojim glavama skontaju zašto je to potrebno (npr. da ne izgube životnu partnericu, da zasluže svoj status glave obitelji, da izađu iz strašnih financijskih gabula u koje su doveli čitavu obitelj, i slično). Onda će iznaći i način kako to učinitii. Dokle god ne priznaju da je potrebno nešto promijeniti, ne nama, nego sebi, neće biti bolje. Boje se. Slabići.
Pa, sad kad vas čitam s jedne strane mislim kako sam dobro prošla, a istovremeno mi se čini da sam u najgoroj poziciji
Svakako, imam i ja za prijaviti jednog Petra Pana. Ono što mene izbezumljuje su njegove oscilacije - od totalne neodgovornosti prema svemu (i nezainteresiranosti) do najboljeg muža i roditelja na svijetu. Dr. Jekyll i Mr. Hyde.
Nikako mi nije jasno da itko može tako živit, pa ne mo'š jedan dan bit glup drugi pametan!
Dobra je stvar što imamo izvrsnu komunikaciju i direktan ulaz jedan drugom u dušu pa možemo rješavati stvari hladne glave.
Kad smo imali najveću financijsku krizu shvatila sam da se ne mogu osloniti na njega, i tad sam sebi obećala da se više neću dovesti u situaciju da ne mogu prehraniti djecu.
Najteži trenutak mi je bio kad sam shvatila da savršeno dobro funkcioniram bez njega (možda i predobro) i da mi on zapravo za ništa ne treba. Ali ga i dalje želim kraj sebe.
Možda pomogne kome, ali nama su stvari krenule uzbrdo kad sam ga (ne u naletu ljutnje) lišila sve odgovornosti vezane za djecu, kuću i financije. To ga je jako pogodilo, i stvarno smo krenuli nabolje.
trampolina, i ja sam preuzela 99% obaveza u vezi djece, stana, računa i održavanja kućanstva na sebe ali vremenski, financijski i fizički si to više jednostavno ne mogu priuštiti. Njemu sam rekla neka samo održava svoj posao, neka se trudi, ja ću vodit i skupljat djecu u i iz vrtića, radit po kući, plaćat stan i kredite, neka on samo riješi svoj efinancijske obaveze i neka se osovi na noge pa ćemo onda iznova.
Jedno vrijeme sam super žonglirala, ali blato u koje smo zapali prije određenog vremena je ipak preduboko i ja to više ne mogu sama. Kad mi FINA sjedne na plaću, neću moći niti stan više plaćati, i šta ćemo onda? Pakirati se? Kuda? Nemamo familijarnu podršku. Mogu jedino u pučku kuhinju i spavat u park.
I MM je jedan dan glup i gluplji, a drugi dan pametan i pun inovativnih i funkcionirajućih ideja za preživljavanje.
Blizanac je po horoskopu.
Točno znam koji dan pričam sa kojim likom.
Moja djeca bi u tom slučaju izgubila oca jer moj muž nebi ni shvatio da nešto ne štima pa bi dobio krila u svoj toj slobodi. I meni je fascinantno kako oni mogu biti u jednu ruku genijalni, u drugu zakinuti do jaja. Moj je toliko sposoban čovjek da mu se ja iskreno divim. Nije završio nijedan fakultet iz lijenosti ali da npr sad upiše nešto, mislim da bi bio najbolji student. To koju on ima moć pamćenja i učenja,ja nisam nikad u životu vidjela. Sve zna. Nema područja u koje se ne kuži (sad mi pada napamet ona-"Nisam ginekolog ali mogu pogledati"trampolina prvotno napisa
Pa, sad kad vas čitam s jedne strane mislim kako sam dobro prošla, a istovremeno mi se čini da sam u najgoroj poziciji
Svakako, imam i ja za prijaviti jednog Petra Pana. Ono što mene izbezumljuje su njegove oscilacije - od totalne neodgovornosti prema svemu (i nezainteresiranosti) do najboljeg muža i roditelja na svijetu. Dr. Jekyll i Mr. Hyde.
Nikako mi nije jasno da itko može tako živit, pa ne mo'š jedan dan bit glup drugi pametan!
Dobra je stvar što imamo izvrsnu komunikaciju i direktan ulaz jedan drugom u dušu pa možemo rješavati stvari hladne glave.
Kad smo imali najveću financijsku krizu shvatila sam da se ne mogu osloniti na njega, i tad sam sebi obećala da se više neću dovesti u situaciju da ne mogu prehraniti djecu.
Najteži trenutak mi je bio kad sam shvatila da savršeno dobro funkcioniram bez njega (možda i predobro) i da mi on zapravo za ništa ne treba. Ali ga i dalje želim kraj sebe.
Možda pomogne kome, ali nama su stvari krenule uzbrdo kad sam ga (ne u naletu ljutnje) lišila sve odgovornosti vezane za djecu, kuću i financije. To ga je jako pogodilo, i stvarno smo krenuli nabolje.)
A totalni je emocionalni invalid. U tom polju je nepismen, nerazvijen..sirovina..ne znam kako bi ga nazvala. I tu je najveći problem jer meni ne treba majstor nego muž.
I moj je otupavio kada sam ja preuzela gore navedene odgovornosti, da njemu olakšam... hahaha koja glupača.
Počeo je sve češće odnosno na duže, zalijegati na kauč. Te je ovo potrgano po kući, te ono nepopravljeno, kao da je jadničak od silnog slobodnog vremena izgubio želju za životom. Samo daljinac i MaxTV...
Navečer užica malo sexa, i that's it. Sutra jovo nanovo. A nije bio takav.
Možda ga tek sada šilji muška postporođajna?...
Postoji li kakva knjiga za nezrele muževe, nešto što bi ga moglo potaknuti na razmišljanje?
na prvu mi pada na pamet samo "emocionalna inteligencija", ali mislim da ne trazis takvo štivo
meni je koma, zene, jer citam vase postove i u opisima tih vasih muzeva ja vidim dosta - sebe
ovako kad citas sa strane, izgleda dosta lose
dusa mi je ko glaspapir
jedino u svoju obranu mogu reci da sam ja uvijek bila ista, nisam mu prodala macka u vreci
Pa dobro, možda je kod mog pomoglo upozorenje da se ne seksam s mlitavcima
Šalu na stranu, ja znam dokle sam spremna ići, i načisto sam sa svojim odlukama. I vjerujem da mu nije bilo lako čuti da ga volim, ali da neću živjeti s njim ukoliko ne preuzme uzde u svoje ruke. Jednostavno, ne želim.
Doduše, mi smo opet frikovi koji su gotovo do u detalje razradili opciju razvoda, tko bi gdje živio, viđanje djece...
i mi smo isto. Neda mi svu djecu, dat će otkaz da ne treba plaćati alimentaciju i svašta nešto. Ne isplati mi se razvoditi. Samo što on ne zna da ću ja odma naći jakog frajera koji će ga istući pa ću dobiti i djecu i novcePa dobro, možda je kod mog pomoglo upozorenje da se ne seksam s mlitavcima
Šalu na stranu, ja znam dokle sam spremna ići, i načisto sam sa svojim odlukama. I vjerujem da mu nije bilo lako čuti da ga volim, ali da neću živjeti s njim ukoliko ne preuzme uzde u svoje ruke. Jednostavno, ne želim.
Doduše, mi smo opet frikovi koji su gotovo do u detalje razradili opciju razvoda, tko bi gdje živio, viđanje djece...
Jedino to ziher misle svi ovdje opisani muški, a ženske ziher misle (u početku) - u globalu štima, već ćemo razradit nijanse... to jest, ko zna kako to ko percipira, niko ziher ne ulazi svjesno u brak (barem većina) s time... sad ću ga/je zeznut ili pretvaram se dok ne potpiše.
I štima to, dok se ne optereti dnevna logistika, na koji god način - brojem djece, nemanjem para, nemanjem vremena, i raznoraznim kombinacijama toga. Pa se opet dođe u idiličnije stanje rastom djece - vidim to okolo po parovima, dolazi neka druga zaljubljenost nakon što prođu djeca-izazovi (barem u većoj mjeri, konkretno, kad su u višim razredima srednje).
Razrada detalja razvoda... nije mi to freakovski
Ali ne možeš znati unaprijed kakav će čovjek biti kad se okolnosti promjene. Npr kakav će otac biti, koliko i na koji način će se financijski brinuti o obitelji..znaš onako u globalu..
Negdje sam čula da kod mnogih problemi u braku nastaju zato što muškarci vjeruju da se žena (djevojka) koju su oženili neće promijeniti, a
žene vjeruju da će se taj mladić s vremenom promijeniti.
Dogodi se sasvim drugo.
Žena se mijenja, sazrijeva, i to očekuje od njega, također zrelost, odgovornost, a on suprotno - gdje je moja Zvončica? Nisam oženio Babarogu.
To su, naravno, uopćavanja, ali negdje se mogu primijeniti, palo mi je na pamet čitajući o ovim "dječarcima".
(mm to, srećom, nije, na nekim područjima pokaže se tupavo muško, ali ne na ključnim, nezrelost bi me izbezumila)
Nisam ja ni za sebe znala kakva ću bit kad mi se napuni dnevni raspored. U stvari sam se ugodno iznenadila.
A MM-u isto ide super, kad hoće. Ma ne bi ja vjerovatno ni dramila oko tih njegovih faza da ne vidim u kolikoj mjeri to utječe na najstarije dijete.
Ajme, ovo je, u stvari, skroz dobro. Pa onda oženi novu Zvončicu, dok se i ona ne pretvori u Babarogu (kad ga skuži kakav je kad je stani-pani). To je moguće jer je muškima šira baza potencijalnih partnera, kad su u godinama, nego ženskima.
Svi se mi ziher mijenjamo, koliko-toliko, ništa nije statično. To je i dobro, ako gledaš iz perspektive ovog topica.
moj je s djecom ok, igra se s njima, pomogne spremiti na spavanje i okupati, ode s nama u šetnju, ali ja sam logistika i za otpremiti se van, pokupiti što kome treba, srediti ih, sve..
on je jednostavno lijen za te neke zaglupljujuće aktivnosti tipa čišćenje, pranje, spremanje, briga hoće li vani imati vode za popiti ili rezervnu pelenu ako se usere manja. rađe on pročita nešto sebi na netu, odigra igricu ili pogleda dokumentarac. ovo mu je gubljenje vremena i ubitačna dosadna rutina, pa je prepusti meni. moj mozak cvjeta dok milijonti put riba školjku, vješa veš i presvlači krevete. i onda kad mu kažem da se osjećam izgubljeno i isprazno, jer trenutno ne radim i većinom sam doma i oko djece, da mi ponestaje mojih uobičajenih tema za razgovor (koje nisu djeca, kuhača i domestos :D) jer nisam u toku s ničim i ne stignem čitati sve i svašta i odlaziti kud želim, frajer kaže da je to samo faza i da će se promijeniti. ali, ne pada mu napamet da peuzme dio kućanski gadosti na sebe pa da ja odlunjam bar 3 sata tjedno sama di želim
Žena se mijenja, sazrijeva, i to očekuje od njega, također zrelost, odgovornost, a on suprotno - gdje je moja Zvončica? Nisam oženio Babarogu.]
Svašta sam bila prije braka, ali Zvončica - teško. Nisam ni ja znala šta me čeka, ali sam se prilagođavala u hodu.
Odi na topic "Gdje smo pogriješili u odgoju" i pročitaj kako je seni opisala "izlaz iz zone ugode" - to ti je točno to, trvenje oko dosadnih poslova koji...eto... nekako spadnu na ženu, po meni, ne zato jer su žene odgovornije itd., nego ono... naviknulo nas društvo da je to naš dio... i ispada kad se žena izmakne, da se sasvim dobro mogu brinut i o WC školjki, vešu, krevetu i peleni. E... jednom mi se i sarkastično nasmijao brk kad sam ga čula, kao što sebe čujem, da u 23 h navečer uzdiše ono pravo ženski "ah", nakon što je izvrtio tih par dosadnih poslova koje nemoš' ni na kog delegirat - osim ako imaš poslugu koja i spava s tobom, nego se morate vas dvoje podijeliti. I nije mu bilo do nekih razmjena misaonih i cvatnji i dokumenataraca, nit' bi ga utješilo da mu ja blebnem to o fazi.
Kako trajno to postić - ne znam ti reć kako. Kad ja to dosegnem, bit ću life coatch i radit prezentacije i bit free lancer
Posljednje uređivanje od ina33 : 26.07.2012. at 17:58
ali su se vijuge izravnale
Posljednje uređivanje od Kayyya : 26.07.2012. at 17:58
Uvijek se sjetim svog bivšeg šefa, jako pametnog frajera - kad bi mu se pojavili ti konzultanti/pametnjakovići/stratezi, pa kako je na sastanku jednom rekao - ajme, mi u rovu i blatu logistike, a ti nas preleti strateški skroz. To je točno ta situacija.... čepi usta namah, samo je cilj postić dizanje guze, a ne čepljenje usta.
stalno ja pokušavam nešto promijeniti i puštam njemu da odradi, ali sustigne me kad tad i onda ne znam di bi se prvo okrenula..Kako trajno to postić - ne znam ti reć kako. Kad ja to dosegnem, bit ću life coatch i radit prezentacije i bit free lancer
obećao on oribati kupaonu. ok. prošao dan, dva, pet - ništa. smrducka već oko školjke, ali ne smeta njemu, on piša stoječki pa nama koje sjedimo više smrdi. počela se već brinuti da cure ne skupe šugu kakvu, ništa. i onda popizdim, zaurlam, odem s njima van da ima mira srediti to, a on s vlažnom maramicom obriše 15 cm poda oko školjke i smatra to sređenim. i što onda? da pustim da se njegovih dlaka nagimila do koljena, kamenac da zapeče pipe? možda i bi, ali obično se netko najavi doći u goste i ne bi živa od srama ostala da mi neka njegova stara tetka čistunica uđe u takvu kupaonu. osim što se i meni gadi..
zeznu me uvijek ti gosti
Super mi je to sto nije bilo iznenadjenja. U nasem slucaju, jel. Valjda zato sto smo (ja?) stari pa sam nekako skroz na skroz znala sto zelim, sto mogu, sto ne mogu itakoto.
Puno toga je na meni, ponekad do neke tamo granice cupanja kose, ali ne mogu skroz iskociti iz koze zbog toga, osim eventualno potraziti neku ventilanu pa se istresti negdje gdje me on ne slusa. Ne mogu nista jer sam znala da ce biti tako i pristala sam na takvu podjelu poslova. Nema mjesta za popravljanje, moze biti samo gore (i bit ce, jednog dana). Isto je i s djetetom. Prvih 3-4 godine ce vjerojatno 95% toga biti moj problem. Ali i to sam znala. U principu mu zamjeram to sto zaboravlja da tu i tamo ima i neka stvar koju moze napraviti i to je to.
A on meni recimo predbacuje da sam apsolutno neromanticna, sto jesam. Pa ja njemu jos malo dodam, recimo o tome da je nezainteresiran za (ionako nepostojeci) drustveni zivot.
Ali nis' osobito nam ne fali.
Da, teže je to provesti nego reći. Ja bi ili pustila to, to hell with tetka čistunica, još bi joj rekla imali smo dogovor da napravi on, eto, baš nikako nije stigao (i ne bi me tangiralo ni 1% što bi stara tetkica smatrala da su to ženski poslovi i držala me neadekvattnom), ili mu rekla nemoj maramicom, napravi tako i tako. Premda to već spada u nepreporučljivi micromanagemnet, ali i on meni kaže kad zeznem nešto s autom, pa ne vidim problem da se kaže.
Trik koji je mene oduševio, od Lynette iz Kućanica, je bio da ostavi štakora koji je došao na prvljavo jer je njen Tom isto stalno odgađao stila - ihahaj, dosadni poslovi, neće se ništa dogodit ako će se to malo odgodit. Al' to je možda malo preekstremno.
Drugi trik je da onda on, ako ne može stići, plati vanjsku pomoć. Ali, ne samo plati - nego i organizira. Na organizaciji i komunikaciji svaki pada i krpe se laća (čini mi se).
Posljednje uređivanje od ina33 : 26.07.2012. at 18:13
gledali smo skupa tu epizodu sa štakorom, skužio bi me odmah
bitno da nama sexo štima, otupit ću ja na nered ponovo čim djeca porastu malo (a tetke budu toliko stare da oćorave konačno)
ma naravno da sam se i ja prilagodila promjenama koje nosi obiteljski zivot
ja pricam o stvarima koje su iste prije i kasnije
neka se zali da se muz nije sjetio godisnjice braka
ja da me stave u spanjolsku cizmu, na glavu da mi stave u teglu punu mrava i skorpiona, a neka cura mi krene lijepiti umjetne nokte, ja se ne bi sjetila dana nasega vjencanja
mislim, nisam ja to zaboravila, nego jednostavno - nisam zapamtila
i zivcira me da se od mene ocekuje da sudjelujem u tudjim ceremonijama, obiljezavanju dana potpisivanja nekog papira ili 4milijarditom okretanju zemlje oko sunca
to sam htjela reci, mozda muzevi to ne zaboravljaju, mozda im nije bilo bitno da zapamte
sto se tice toga sto mene zivcira kod mm, to sam vec prije pisala i nista se nije po tom pitanju promijenilo
nepreuzimanje odgovornosti
ja sam izabrala vrtic, ja sam lupala glavu skolom, ja smisljam vikende i putovanja, ja smisljam aktivnosti za dijete, necemo se ni preseliti dok ja ne nadjem kucu koju bi kupili. ono, ja planiram zivot, a on ga odradjuje.
meni prijateljice zavide kad im kazem da od 7 dana u tjednu on kuha 6.
ok, u ostalim kucanskim poslovima je to uravnotezenije i nekako smo ravnopravni,
ali to da je odgovornost na meni (ne i ocekivanje, jer ako ja ne smislim nista - opet ce se nekako i nesto dogodit ili cemo biti tu gdje jesmo), to je prilicno naporno zivjeti.
ne mogu se uopce sjetiti kakav je bio po tom pitanju prije, na pocecima nase veze, to je predaleko u povijest i sjecanja su mi sigurno romantizirana.
ali i juul spominje ovo kao veliki problem danasnjih obitelji, cak i kad su u psoovima ravnopravni, zene su nezadovoljne jer osjecaju da je sva odgovornost na njima.
ja priznajem da mogu i ja za to biti kriva, jer ja za razliku od njega uvijek imam ocekivanja.
i jako ih je tesko zadovoljiti.
Ja sam svome, evo jučer, rekla da ga danas baš mrzim. Čovjek je ostao u šoku. Ma nije ni važno zbog čega smo se svađali, ali mi je prekipjelo.
Od jučer se ulizava i povlađuje mi, a ja točno znam, čim se malo opustim, opet će mi izmaknuti pod ispod nogu, pa se rijetko kad opuštam.
Dobra stvar u svemu tome je što se mi znamo konstruktivno svađati. Nikad ne dopuštam da se "ohladimo" pa da se smirim jer onda samo kuham u sebi i sve sam ljuća. Ovako ponekad cijeli dan "izgubimo" na razgovore koji završavaju nakon odlaska djece u krevet (većinom natjeram vodu na svoj mlin), bez keksa jer ne vidim zašto bih ga nagrađivala za određeno neprihvatljivo ponašanje.
Moj bi odmah platio, nazvao, organizirao, bez razmisljanja, ali tu se opet vracamo na njegov problem neodgovornosti prema novcu. Da ce radje platit nekog da cisti, ici taksijem mjesto tramvajem, naruciti umjesto skuhati itd.
Je li moguće stila da podijelite pare... pa da on onda organizira i financiranje toga? Mislim... ne može i i - pa da sam shvati ako je "ogrtač prekratak" za takav stil života i uvidi da je nužno ovo drugo - čistit, tramvaj, kuhat - ali da u tome mora i on participirat? Nemam pojma, lako ovako sipat savjete, a ja još bijem bitku oko čaše na stolu, nisam još niti došla do rada na dionici sudoper-mašina.
Problem je sto on radi, a ja sam od nedavno ne zaposlena. Dok sam ja radila, prioriteti su rezije, dijete, hrana... A njemu je hrana, sitni uzitci - njih puno, pa tek onda rezije. Meni ga glupo pitat za sve, cekam da ponudi, al ne ide. Jednostavno mu fali dio mozga zaduzen za to. Vidim da ne radi to namjerno. Morat cu pocet zicat.
Trina, hebemu miša, ja kao da u neku ruku čitam o svom mužu!
Istina ima malih razlika ali jako jako slična situacija. Posebno me se dojmio dio o šokiranju na nesposobnost nekih drugih žena naspram tebe (mene) same, ali i dalje stav kako je ono što u ovom slučaju i ti i ja radimo zapravo normalno.
Moj ti onda mene još zna i priupitati eli li ja biti takva nesposbna glupača ili kaj..Pa kad kažem da ne želim i da mi ne pada na pamet onda mi veli "Eto vidiš".
A emocije...da, što je to!? Ok, iznenadi me ponekad kad se najmanje nadam kad napravi nešto što sam spomenula prije recimo dva tjedna, kad me dočeka potpuno sređen bicikl i posebno me iznenadio kad mi je za Božić kupio parfem! Ali ja bi da malo više fizičke nježnosti pokaže kroz dan, onako neobavezno. Znaš o čemu pričam.
Eto ono u čemu ga mogu pohvaliti je to da po stanu ipak sudjeluje u kućanskim poslovima i to ne na način da ja njemu moram nekja govoriti nego zna i sam kaj treba pa to napravi.
Aime, pa uzmi punomoc na njegov racun. Digni koliko ti treba i plati.
Ili plati ti preko njegovog internet bankarstva.
Inace, da se razvodite, imala bi pravo na pola, a ovako u braku moras zicati. Nemoj si to dozvoliti!
Što se toga tiče..ja mislim da moj ne zna ni kolika mu je točno plaća. Kartica je kod mene, čitač kartice je kod mene i ja se služim internet bankarstvom. I on isto ali mene pita kako
@Rivendell
E, sad kad opet pročitam, čini mi se da sam pretjerala s pametarenjem. Ispričavam se!
Pisac je zapravo htio reći da je daleko lakše kad se sve dijeli pa i financije.
Tako je čak i jeftinije. Ako jedan partner uzme internet bankarstvo i punomoć na račun drugog partnera (pod uvijetom da ste u istoj banci), oba računa se vide na netbankarstvu i nije potrebno dva puta plaćati. Također je jeftinije uzeti jednu kreditnu karticu pa dati punomoć, nego plaćati dva puna članstva. Itd itd
Zajedno se vide svi toškovi pa je lakše balansirati.
Posljednje uređivanje od MarijaP : 26.07.2012. at 23:10
Haha, sad sam se sjetila...Meni je nabolje kad se spremamo u dućan/van u šetnju ili na kavu/rođendan itd.
Uuuvijek ista scena (kad se ide ujutro u vrtić/školu onda sudjeluje full, oblači cure i tako to).
On "Idemo?"
Ja "Evo, idem ih spremiti"
...pripremanje veša tko će kaj obuči, pripremanje rezrevne robe, natezanje tko gdje, ponesi vodu, grickalice, rezrevne pelene/gaće/mramice/vestu/kajbivećmoglotrebati
On za to vrijeme sjedi i čita novine na netu u stvarima za po doma. Onda kad sam ja pri kraju, on se digne obuče za sekudnu i mene koja sam još sebe trebala spremiti pita
"Kaj JOŠ nisi gotova?"
Mislim da je u braku jednome od supružnika uvijek više stalo do te zajednice nego drugome. Pa u skladu s time i više ulaže u to. Da li je to više ljubavi, više novaca, više fizičkog rada, više kompromisa...nije bitno, ali mislim da nije uvijek žena ta kojoj je gore. Može to biti i muškarac.
Ponekad su jedna, dvije vrline dovoljne da prijeđemo preko mana svoga supružnika. A svi imamo mane. I vrline. S time da nam nisu iste, ni one koje bi prešutjeli, ni one zbog kojih bi prešutjeli...
Čitam ja ovo i ne vjerujem,
Iako nisam u braku valjda se življenje skupa raćuna u to, da da moja bolja polovica se neće sjetiti nićega, ali ja uporno ponavljam usisaj, stavi zavjese, meni su visosko, baci smeće, obriši suđe i čovjek to ljepo i radi, treba mu reći,
Usput najveća vrlina mu je što se brine o svojoj kćeri, isto kao i ja mogu otići bilo gdje, i znam da će djete biti zbrinuto
Naravno da ima mana imam ih i ja , ali žene ionako teže savršenstvu tko bi zaboga nešto radio kada druga strana kvoca
Uh kad vas čitam vidim kako mene zapravo smetaju sitnice, zapravo me ne smetaju nego me izluđuju, npr.
čovjek pere suđe i na kraju pranja vode na podu ima toliko da mi šlape šljapkaju(jesu pločice, ali ipak). Uffff, kosa mi
u momentu skače metar visoko kad to vidim.
Kad on završi s tuširanjem (nemam zavjesu na kadi), na podu je bazen. I ako se već ne znaš otuširati da ti
ni kap ne padne vani (kao meni, jer ja čučnem u kadi, mrzim kad voda prska okolo), a onda brate uzmi krpu, papir
pa to posuši i izbriši. Ali jok, "on voli vodu". Ili opere krušku i pusti da mu kapa nad pločicama, umjesto da je lijepo
otrese nad sudoperom dok ne prestane kapati.
I tako neke gluposti na koje sam alergična.
Al nekih ozbiljnih problema tipa financija-tu je super, superodgovoran, uštedjet će na sebi maksimalno, djece-brine o logistici više nego ja,
interesa za svoju bolju polovicu
Al u nedostatku ozbiljnih problema dobre su i gluposti za svađanje.
jedina stvar koja mi sada pada na pamet je MM nikad nije kupovao klincima poklone, odjeću, obuću - osim ako je išao sa mnom
i to bi moooožda htjela da je drugačije - ono, kad nekad/ikad ode u dućan s robom da kupi majčicu barem
ali, meni je to preveliki gušt, pa ga nisam to ni tražila (osim kad se kupuju pokloni za Božić, onda zahtjevam da ide sa mnom, čisto da vidi koja je to nekad muka, a ne samo gušt trošenja para)
i samo da još doda, sigurna sam da bi on imao za pisati puno više nego ja što bi mijenjao na meni
Prije 4-5 godina i ja bih bila pisala slično i čupala kosu.
U međuvremenu sam se pomirila da neke stvari ne mogu promijeniti. MM će napraviti sve, baš sve, ali mu sve treba nacrtati i detaljno objasniti. I neće to napraviti odmah kad sam rekla, ali će napraviti (u razumnom roku). I taman da je riječ o svakodnevnom poslu, svaki dan mu trebam napomenuti.
Emocionalni dio - meni ništa ne znači romantika, datumi, pokloni, ni ja se ne sjetim masu puta neke obljetnice. To mi je zadnja rupa na svirali.
Financijski dio je na meni, plaćanja, režije, općenito baratanje s novcem, i tako mi odgovara. Moj ni ne zna točno koliki mu je minus, i gdje sam mu prebacila novce od plaće. U fazama kad smo bili na knap s novcem bio je maksimalno odgovoran ( i inače je odgovoran s novcem).
Oko djece skoro pa ravnopravno sudjeluje, pogotovo odvoženje/dovoženje, kad je doma.
Ne mogu se požaliti na naš brak niti u jednom segmentu. Još da Z. malo poraste pa napusti roditeljski krevet, i sve 5.
A opet, u sličnoj situaciji prije 5 godina bila sam na rubu živaca, svađali smo se svakodnevno ( i nimalo konstruktivno). Ovaj pogled na naš odnos koji danas imam mi se puno više sviđa, zdraviji je. Neke stvari treba jednostavno prihvatiti. Savršenog nema.
MM je, recimo, škrtac,neodlučan, empocionalno se ne zna izraziti, vrlo je satiričan, i zatvorena je osoba. Ja sam, recimo, rasipna, emocionalno sam u sredini, i otvorena sam.
Naravno, ima on osobine poput požrtvovanosti, istrajnosti, dobar u duši, slab na mene i porodicu, općenito, vrijedan, uredan. Ali tokom odgoja našeg braka, u kriznim situacijama, pozovem se na ono što je već neko rekao: Neću da se svađam sa mlitavcem! i to ga pogađa, strašno ga pogađa.
Mene pogađa ako se desi da nakon svađe ne razgovaramo duže od 2 sata, jer ja ne podnosim napetost, svađat ćemo se dva dana ali nemoj da mi ćutiš.
I nije da se rijetko posvađamo, vrlo često, i prilično burno iznosimo svoja stajališta, borimo se za njih, i pravimo dogovore, ubjeđujemo jedno drugo. I najbolje pravilo koje koristimo oboje: Ne spominji stare svađe, ne izvlači nerješene stvari od prije 5 mjeseci ili 5 godina, pričamo samo o trenutnom ili budućem.
@ana.m ja sam imala još goru varijantu tog spremanja za izlazak. Sat vremena pre nego što treba da krenemo počnem da spremam sebe i decu, dojenje, menjanje pelene, oblačenje starije i sebe, a paralelno uz sve to i njega budim i opominjem da počne da se sprema. Taman se nas troje spremimo, mm ustaje, ja se ponadam da će začas navući nešto i krećemo, a on ispali čuvenu rečenicu: "Samo da se tušnem." Uglavnom nas troje provedemo još pola sata cupkajući u hodniku onako full obučeni. Pritisak mi skoči na 200!
Mi smo sad u plus fazi odnosa i jako sam zadovoljna mm. Mislim da su stvari počele da se popravljaju nakon što je on shvatio da je očekujem od njega da samoinicijativno prihvati deo odgovornosti za kućne poslove, a ja sam prihvatila da ću morati da ga podsećam na neke stvari tj zvocam.
Ali zahvaljujući MM mi danas imamo nešto ušteđevine, sve je na svom mjestu, meni su olakšani kućanski poslovi jer taj goni sve oko sebe da rade i čiste, par puta me spasio loše investicije i loše procjene saradnika. Nekada si kažem: Nađe rupa zakrpu
Haha, sad sam se sjetila...Meni je nabolje kad se spremamo u dućan/van u šetnju ili na kavu/rođendan itd.
Uuuvijek ista scena (kad se ide ujutro u vrtić/školu onda sudjeluje full, oblači cure i tako to).
On "Idemo?"
Ja "Evo, idem ih spremiti"
...pripremanje veša tko će kaj obuči, pripremanje rezrevne robe, natezanje tko gdje, ponesi vodu, grickalice, rezrevne pelene/gaće/mramice/vestu/kajbivećmoglotrebati
On za to vrijeme sjedi i čita novine na netu u stvarima za po doma. Onda kad sam ja pri kraju, on se digne obuče za sekudnu i mene koja sam još sebe trebala spremiti pita
"Kaj JOŠ nisi gotova?"
veliki X
mrzim to
izluđuje me
osjećam se posrano kad živčani u autu a ja još prebirem po mozgu što sam zaboravila, pa onda još čim sjednem u auto krenem živčano preturat po svojoj torbi da vidim što sam zaboravila
Boldano nikako da MM usvoji.
Evo sinoć smo se poklali na mrtvo ime, rekao je da će mi idućih 6 dana biti živi pakao pa makar se razišli.
Ne znam što da mislim.
U toku večeri se zakačio za poznanikom, pa cijelu nervozu prenijeo na nas dvoje, eskaliralo je tako što sam, kad smo došli kući, na neki njegov bezobrazluk progunđala nešto sebi u bradu, on je to načuo i krenulo je. vraćanje u prošlost, izvlačenje starih sranja, itd itd.
Sinoć mi je bilo svejedno, bila sam i ja ljuta, ali sada mi je žao što smo se posvađali. Pustit ću ga danas otpuše, pa ćemo sjesti. Koliko god znam da ne voli to gunđanje iza leđa, mora prihvatiti da će se to uvijek događati pa neka se nauči više nositi s aitme. Isto kao što sam ja prihvatila njegovu naglu narav.
I ja sam prilično zadovoljna, sad, posle 13 zajedničkih godina. On se malo prilagodio, ja sam malo spustila kriterijume, verovatno i on, pa smo se nekako našli.
Nije to idealno, ali je ok.
Što se tiče kućnih poslova, nemam zamerku. Pre neki dan je sam uzeo i oprao frižider. Svako jutro kad ustane (ako ne mora na posao, a obično ide kasnije), opere sudove koji su ostali i pospremi kuhinju. Sam, bez da ga ja teram. Usisava, širi veš, ide u nabavke redovno.
Oko deteta je isto super, zna celo popodne da bude sa njom napolju, zna da je obuče u skladu sa godišnjim dobom, malo mu obroci štekaju, ali dobro.
Volim to što je avanturista, voli putovanja, ne mrzi ga ništa. Ja sam mnogo inertnija od njega.
Jedino mu zameram što ne zna da se svađa. I što svaku moju konstruktivnu kritiku, ono, iz najbolje namere, fino izrečenu, doživljava kao napad na sebe. Ok, razmisli on posle o tome, vidim po ponašanju i da usvoji, ali u trenutku kad mu kažem sav se naroguši i odmah gard. Te svađe nam štekaju, jer ih različito doživljavamo. Ja sam ono u fazonu to je normalno, malo se izduvamo pa idemo dalje, a on to nekako katastrofično.
Vidim ja da se sve vrti oko našeg prihvaćanja njih, kompromisa ali takvih da mi popustimo u njihovu korist...
Di takvi rastu? Nema šanse da moj bez podsjećanja išta od ovog napravi
Ja zbilja ne mogu griješit dušu i popljuvat MM-a do kraja, jer i nabavlja i sa djecom je 95% super (imam mu tu par zamjerki), kad zbilja zatreba uskoči i po kući pomoći, hoće skuhat, hoće organizirat zabavu za svo četvero (izleti, druženja, odmor), ali najviše me ljuti ta njegova Blizanačka dvoličnost - ili je super ili je katastrofa.
Nakon 16 godina veze, kraj 2 djece i hrpe egzistencijalnih problema meni treba mira i određena sigurnost u životu, a on je i dalje u fazi balansiranja na trapezu. Postalo mi je teško tako živjeti. Mislim da ne tražim previše.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom