Brak je OUT? Nije, nije...

[jennifer_gentle]

Slažem se, i i sto tako se vrlo često provlači nit da su parovi koji su u formalnom braku posvećeniji jedno drugome i obitelji od onih koji nisu vjenčani, jer kao ti drugi osjećaju neku pjesničku slobodu i nisu se "do kraja objesili".

Ako stvaranje dvoje djece, 17 godina veze, podrška jedno drugome u dobru i zlu, konstatna želja da se pomogne jedno drugome da se bude boljim osobama, nisu dokaz ljubavi i predanosti, nego bismo morali potpisati papir da bismo to dokazali (kome?!), onda nek sve ode vrit.

Pa je s tobom slažem, meni se ne sviđa ni jedna ni druga nit. I nek ode vrit.

[mamasch]

Ajoj...
Pa ne treba se valjda stalno ograđivati. Odgovarala sam ini na konkretni post, nisam uspoređivala brak s ili bez papira.

Ma ne zamjeri, inače sam prilično defanzivna osoba, stalno se nešto branim...

[ina33]

Betty, zapravo, želi pitati što je za vas pravi odnos i zašto, koliko ja to kužim. Ona to kaže da je za "pravi brak", s potpisom. Ne možemo ne pitati razloge zašto - zašto je njoj važan "pravi brak", zašto je nekima OK "krivi brak", što je to brak za koga (bez podrazumijevanja "zna se" - jer se ne zna, jer se mijenja, jer se nanovo definira, i jer to lagano postaje i društveno priznato), zašto je bitno da se nešto potpiše i to tad i tad itd., a ako se potpiše za tipa 6 mjeseci - ajoj.

[vertex]

Ma čekaj, ina, napisala si otprilike da ti je teško shvatiti da neki odnos sad preko noći evoluira i hop: vjenčaju se i sad su nešto što nisu bili prije.

Pravno, naravno, jesu. A evolucija nije bila preko noći, nego u sazrijevanju ideje i odluke. Ili, kao kod jelene, stvarno preko noći :D

I naravno da ta evolucija ne mora završit papirom, nego vezom. I naravno da ideja braka kao posvećenosti partnera jedno drugom i zajedničkom životu biva izigrana.

Ali sad baš, da se ne uopće može razumjet što bi brak nekome značio...a jbg, jedino ako ne razumiješ nikakve proslave, simboli i obilježavanja uopće. Ono, ni stjecanje diplome, ni titule dr. sc., ni proslave rođendana, ni državne praznike, ništa...onda bi mogla razumijet da ni koncept braka ne možeš pojmit.

[sara10]

Sve to ne dotiče bit, a bit je da se brak ili kao se to god zvalo - jednostavno mijenja. To je bit priče, i zato raspravljamo o tome "što je brak" i .

Brak se ne mijenja, mijenjaju se stavovi ljudi o tome hoće li stupiti u brak ili ne, a brak će uvijek biti institucija dvoje ljudi koji po zakonu imaju to i to...i još bitnije savez dvoje ljudi pred Bogom i naravno bezuvjetna predanost jedno drugome. Jedino je stvar u tome što je danas puno više izvanbračnih zajednica nego prije 20-30 god.

Slažem se s vertex, tu se radi o spremnosti na predanost.

[sara10]

A jel slavite godišnjicu braka, jel ju obilježavate kako?

Obavezno, večera ili ručak u našoj omiljenoj konobi-restoranu. To mi je poseban dan i ne može proći neobilježeno, a još čekamo da nam se na tim obljetnicama pridruži jedno malo toliko željeno...

[mamasch]

Brak se ne mijenja, mijenjaju se stavovi ljudi o tome hoće li stupiti u brak ili ne, a brak će uvijek biti institucija dvoje ljudi koji po zakonu imaju to i to...i još bitnije savez dvoje ljudi pred Bogom i naravno bezuvjetna predanost jedno drugome. Jedino je stvar u tome što je danas puno više izvanbračnih zajednica nego prije 20-30 god.

Slažem se s vertex, tu se radi o spremnosti na predanost.

Možda bi bilo dobro malo naglasiti činjenicu da ima nas kojima formalni brak nije važan sa vjerskog stajališta, možda smo zato tako "olako" (zasad) propustili taj vlak zvan "vjenčanje".
Netko je - čini mi se na 3.strani topica - rekao "de gustibus"...
Ono što je meni osobno važno jest da me se ne gleda manje vrijednom majkom i ajmo-me-nazvati-suprugom zato što nisam formalno udana.

[cvijeta73]

Brak se ne mijenja, mijenjaju se stavovi ljudi o tome hoće li stupiti u brak ili ne, a brak će uvijek biti institucija dvoje ljudi koji po zakonu imaju to i to...i još bitnije savez dvoje ljudi pred Bogom i naravno bezuvjetna predanost jedno drugome. Jedino je stvar u tome što je danas puno više izvanbračnih zajednica nego prije 20-30 god.

.

kako možeš reći da se ne mijenja? itekako se mijenja. a bome ni ovaj pred bogom nije ono što je nekad bio.

[ina33]

Brak se ne mijenja, mijenjaju se stavovi ljudi o tome hoće li stupiti u brak ili ne, a brak će uvijek biti institucija dvoje ljudi koji po zakonu imaju to i to...i još bitnije savez dvoje ljudi pred Bogom i naravno bezuvjetna predanost jedno drugome. Jedino je stvar u tome što je danas puno više izvanbračnih zajednica nego prije 20-30 god.

Slažem se s vertex, tu se radi o spremnosti na predanost.

To je naša suštinska razlika - o tome mijenja li se brak ili se mijenjaju stavovi ljudi ući i li ne.

Po meni - brak se mijenja.

Evo primjera - nrp., ja sam u braku, a to uopće nije savez pred Bogom, a mi smo sklopili brak pred ... a čak 16 godina... pa sad.... tko poriče promjene ? S državom problema nemamo - normalno nas priznaju da je to naše - baš brak, matičarka.. potpisala - imamo i papir .

[ina33]

I to je moja tema, i to je tema, po meni - zapravo tema ove cijele priče. Čuj, brak se ne mijenja, a ljudi se mijenjaju, stavovi ljudi se mijenjaju. Nije to il si in-il si out, Braku pripušten, ili iz njega ispušten. Mijenja se. I te kako. Mi ga mijenjamo. Kako ga ne bi mijenjali kad smo ga mi, društvo, i definirali. O priznavanju promjene je i cijela priča.

[cvijeta73]

Možda bi bilo dobro malo naglasiti činjenicu da ima nas kojima formalni brak nije važan sa vjerskog stajališta, možda smo zato tako "olako" (zasad) propustili taj vlak zvan "vjenčanje".
.

po meni ovo još najbolje odgovara na ovu temu.

mislim da je malo onih koji se ne žene radi nekih principa. ono, imamo kredit, djecu, stan, režije...al smo ludi i otkačeni pa se nećemo ženiti.

jednostavno, obzirom na sve, olako propuštaju taj vlak zvan "vjenčanje".

[mamasch]

po meni ovo još najbolje odgovara na ovu temu.

mislim da je malo onih koji se ne žene radi nekih principa. ono, imamo kredit, djecu, stan, režije...al smo ludi i otkačeni pa se nećemo ženiti.

jednostavno, obzirom na sve, olako propuštaju taj vlak zvan "vjenčanje".

MM i ja smo često razgovarali kakvo bi bilo naše vjenčanje kada bismo se odlučili na njega, imamo sve isplanirano, samo eto ne pritišću nas obitelji, financije, religijsko uvjerenje, pa eto "divljamo u divljem braku".
Zasad nam ništa ne fali.
Tko zna što će biti sutra.

[ina33]

Vjenčanje će postati sve manje bitno za kredite, djecu, stan i režije, a nesklapanje neće imati obol "otkačenosti", bit će emotivno neutralno - po meni. Ko što već vani je, nije toliko bitno sve to skupa, a logistika se rješava s tim papirom i bez. U vrijeme moje mame i tate mislim da većina nije sklapala brak kao sakrament... i taj je dio promjenjiv, nije to trebalo napominjati nešto posebno a da to bude društveno-priznato kao brak.

[mamasch]

Iskreno, ne mislim da smo nas dvoje nešto posebno otkačeni zato što nismo u braku, i zna se dogoditi da me zasmeta što nemam taj prsten, ali nikada to nije tolika smetnja našem obiteljskom životu ili našim emocijama da bismo odjednom poludjeli i odjurili u matični ured ili crkvu.
Mada mi se sviđa ideja "bijega u Las Vegas i vjenčanja pred kvaziElvisom".

[cvijeta73]

ipak, da parafraziram beti jer me ovi inini postovi nekako ubediraju, taj njen vrli novi neemotivan svijet :
ako brak i jest možda out, romantika nije.

a meni osobno, u stvari, sviđa mi se taj tren kad kažeš "da". nekako je svečarski. volim i album listati
a sviđa mi se i i što svi imamo isto prezime.
i to mi je svečarski.

[mamasch]

dDklem, evo moderne romantike.
MM me "zaručio" pred frednom i frendicom kao svjedocima (nije im najavio što će napraviti, nego ih je pozvao na kavu, onako bezazleno), u jednom trenu je kleknuo pred mene, pitao me želim li se udati za njega i zaručio me čajnim kolutićem (nismo imali za kiflu a kamoli za prsten).
Po meni, ultra romantično.

[Beti3]

Ma čekaj, ina, napisala si otprilike da ti je teško shvatiti da neki odnos sad preko noći evoluira i hop: vjenčaju se i sad su nešto što nisu bili prije.

Pravno, naravno, jesu. A evolucija nije bila preko noći, nego u sazrijevanju ideje i odluke. Ili, kao kod jelene, stvarno preko noći :D

I naravno da ta evolucija ne mora završit papirom, nego vezom. I naravno da ideja braka kao posvećenosti partnera jedno drugom i zajedničkom životu biva izigrana.

Ali sad baš, da se ne uopće može razumjet što bi brak nekome značio...a jbg, jedino ako ne razumiješ nikakve proslave, simboli i obilježavanja uopće. Ono, ni stjecanje diplome, ni titule dr. sc., ni proslave rođendana, ni državne praznike, ništa...onda bi mogla razumijet da ni koncept braka ne možeš pojmit.

vertex ja se baš slažem sa tvojim stavovima na ovoj temi. I ova usporedba sa titulom. Zalud nekome svi položeni ispiti u indexu, ako nije diplomirao. Mislim, kad već uspoređujemo. Sve taj zna, sve je odslušao, ali...papir fali. Tako ja to nekako shvaćam. Sklapanje braka je kao diploma. Dokaz da trud nije uzaludan. Ma, nije uzaludno živjeti zajedno bez vjenčanja, nikako nije, nego, nekako, kao da je točnije, sigurnije, potvrđenije, ako je službeno.

Gledajući ljude oko sebe koji nisu vjenčani, pričajući s njima, došla sam do zaključka (no, nije to neki reprezentativni uzorak, nekoliko parova) da jedan od njih nije baš zadovoljan postojećim stanjem, ali baš zato što voli ovog drugog, pristaje na vanbračnu zajednicu, iako bi ustvari htio vjenčanje. I to miješano, negdje ženski, negdje muški dio para. Znam slušati kad mi se netko povjeri i ponekad saznam i ono što, možda, ne bih trebala čuti.
Ta ljubav je čudna stvar, svašta smo u stanju za nju učiniti.

S druge strane neću glorificirati brak, jer ih ima svakakvih, dobrih, ali i duboko loših.
Još uvijek mi se čini da je IN, i da je veći postotak onih koji se odlučuju na vjenčanje, nego onih koji ne.

[sara10]

Brak je brak bio on sklopljen u crkvi ili u matičara, ja sam vjernik i mi smo sklopili brak u crkvi, al isto tako građanski brak je isto brak.
I po meni jev vjenčanje baš bitno što se tiče nekih stvari tipa stan, djeca... Ja nemam dijete, al da ga imam, meni se ne bi svidjelo da ja i dijete imamo različito prezime u službenim dokumentima, pa da onda dokazujem da sam ja majka tom djetetu negdje gdje su bitne te formalnosti.. Ima masu toga oko čega bi se moglo polemizirat.
Ja ne osuđujem ničije stavove niti sam protiv izvanbrač. zajednica, ni istospolnih...al samo želim reći da je sve stvar nečijeg izbora kako će živjeti s nekim. Oni koji su se odlučili na izvanbrač. zajednicu imaju svoje razloge za to i oni zo znaju i tako im se sviđa. Osobno ne bih pristala na izvanbrač. zajednicu, to mi nije to.

[sara10]

Još uvijek mi se čini da je IN, i da je veći postotak onih koji se odlučuju na vjenčanje, nego onih koji ne.

X

[mamasch]

vertex ja se baš slažem sa tvojim stavovima na ovoj temi. I ova usporedba sa titulom. Zalud nekome svi položeni ispiti u indexu, ako nije diplomirao. Mislim, kad već uspoređujemo. Sve taj zna, sve je odslušao, ali...papir fali. Tako ja to nekako shvaćam. Sklapanje braka je kao diploma. Dokaz da trud nije uzaludan. Ma, nije uzaludno živjeti zajedno bez vjenčanja, nikako nije, nego, nekako, kao da je točnije, sigurnije, potvrđenije, ako je službeno.

Gledajući ljude oko sebe koji nisu vjenčani, pričajući s njima, došla sam do zaključka (no, nije to neki reprezentativni uzorak, nekoliko parova) da jedan od njih nije baš zadovoljan postojećim stanjem, ali baš zato što voli ovog drugog, pristaje na vanbračnu zajednicu, iako bi ustvari htio vjenčanje. I to miješano, negdje ženski, negdje muški dio para. Znam slušati kad mi se netko povjeri i ponekad saznam i ono što, možda, ne bih trebala čuti.
Ta ljubav je čudna stvar, svašta smo u stanju za nju učiniti.

S druge strane neću glorificirati brak, jer ih ima svakakvih, dobrih, ali i duboko loših.
Još uvijek mi se čini da je IN, i da je veći postotak onih koji se odlučuju na vjenčanje, nego onih koji ne.

Draga, boldana rečenica u meni je probudila misao "zar se nakon sklapanja braka ne treba više truditi jer dokazali smo prstenom i svadbom da mislimo ozbiljno!"?
Vjerujem da nisi tako mislila ali eto to je moja prvi dojam.
Nadam se da se varam.

[sara10]

kako možeš reći da se ne mijenja? itekako se mijenja. a bome ni ovaj pred bogom nije ono što je nekad bio.

Ne razumijem, kakav je to brak pred Bogom nekad bio?

[sirius]

Ako je brak diploma , onda je pozeljno imati ih sto vise . Ne nuzno na istom fakultetu.

[šafran]

Ako je brak diploma , onda je pozeljno imati ih sto vise . Ne nuzno na istom fakultetu.

[ina33]

Ako je brak diploma , onda je pozeljno imati ih sto vise . Ne nuzno na istom fakultetu.

LOL.

Cvijeto, ti mene ne kužiš - taj vrli novi svijet je brak s pročišćenim i pravim emocijama (drama-smajlić). P a nismo MM i ja u Braku d.o.o. Upravo suprotno, kad je brak bio ekonomski mus, ma kako mu lijepili svake neke lijepe romantične slike tradicije itd., bio je više Brak d.o.o. nego danas. Upravo zato jer je danas... slobodniji, elastičniji - upravo zato nije d.o.o.

[ina33]

A naš "Brak d.o.o." traje već 21 godinu... ono,s tvarno mi je bezveze navodit 16, kad je i ovih 5 prvih bilo sve isto, samo smo studirali, i ko ova trudna žena, nije nam se sad bakćalo sa svadbama itd. - i možda i ne bi niti nakon studije, da nije to ono - svi očekuju, red je itd. Naša suština je ostala ista.

[vissnja]

sara10 ali ti nigde ne moraš da dokazuješ da je dete tvoje ako nemate isto prezime
pa onda bi tetka koja se preziva isto kao dete mogla da se tretira kao mama

dete i ja imamo različito prezime, imale bismo različito i da sam se udala za njenog tatu
ali nigde nisam morala da dokazujem da sam joj mama. ni u vrtiću, domu zdravlja, na granici, nigde...

meni je ova rasprava zanimljiva, zabavna
jedino me malo zasmetalo ono od vertex o spremnosti na predanost

inače, ja nemam neki poseban razlog što se nisam udala za oca mog deteta
ono, jednostavno mi to nije bilo bitno da bih se oko toga iscimala
kad nije obavezno
eto.

a što se tiče braka kao institucije ne mislim da izumire. menja se, svakako, kao i sve što se menja.

nego me zanima, kad je već brak ugovor dve strane, kako stojite sa predbračnim ugovorom? jeste li ga potpisale?

mi smo u vezu/zajednicu ušli ko crkveni miševi
sada od vrednosti imamo samo dete
tako da ako se budemo razilazili neće biti neke frke
ako nešto steknemo naći ćemo načina da to ravnomerno podelimo tokom sticanja a ne posle da se koljemo
ja u kredite ne ulazim, dragi ako hoće nek izvoli na svoje ime

[Jelena]

Mi ne slavimo godisnjice braka. Cesto zaboravimo pa nam svekrva cestita. Mislili smo slaviti 10., al nisu se zvijezde poklopile.

Nakon ovih aktivista za M-Ž brak mi je sve to skupa postalo odbojno tako da vjerojatno necemo ni 20. slaviti.

Vazniji mi je svaki slobodni radni dan

[Trina]

A meni je interesantno to što se razvilo toliko stranica na ovu temu a, gledajući oko sebe, papir ili bez papira, tako je svejedno. Odnosno, iako živim u malom mjestu, selu, zapravo selendri, tu ima čitava hrpa ljudi koji žive u izvanbračnoj zajednici, i to ima ljudi koji tako žive po 30,40 godina, imaju već odavno unuke i svašta..i nikome to nije ni čudno ni neobično. Mislim, jeste li vi koje se niste zapravo udale, doživjele kakvu ružnu situaciju zbog toga ili? (Kad malo pustim mozgu na volju, onda vidim da ovdje ima strašno puno izvanbračne djece, ljubavištva, afera..pa ni to nikome nije čudno..Baš neka moderna selendra)

Mi ne slavimo godišnjice. Čestitamo jedno drugom što smo izdržali još jednu godinu i to je to Svekrva nam čestita. Kupi svom sinu mudante ili čarape za poklon.

[ina33]

Za predbracne treba imat l

[ina33]

Treba imat bitan iznos para da bi predbr imao smisla.

[sirius]

A meni je interesantno to što se razvilo toliko stranica na ovu temu a, gledajući oko sebe, papir ili bez papira, tako je svejedno. Odnosno, iako živim u malom mjestu, selu, zapravo selendri, tu ima čitava hrpa ljudi koji žive u izvanbračnoj zajednici, i to ima ljudi koji tako žive po 30,40 godina, imaju već odavno unuke i svašta..i nikome to nije ni čudno ni neobično. Mislim, jeste li vi koje se niste zapravo udale, doživjele kakvu ružnu situaciju zbog toga ili? (Kad malo pustim mozgu na volju, onda vidim da ovdje ima strašno puno izvanbračne djece, ljubavištva, afera..pa ni to nikome nije čudno..Baš neka moderna selendra)

Mi ne slavimo godišnjice. Čestitamo jedno drugom što smo izdržali još jednu godinu i to je to Svekrva nam čestita. Kupi svom sinu mudante ili čarape za poklon.

Moja jedina ruzna situacija je bila recenica muzeve sestre.
nakon x godina zajednickog zivota, kredita i moje trudnoce , ona je imala vrhunsku izjavu.
pricala je da je bila na kavi sa prijateljicom koja je rekla kako je njezn brat neozenjen a u tridesetima , a onda je i ona rekla : " pa sto se nerviras , moj ima 30 godina i jos je isto slobodan . "
Naravno , na to sam rekla da je bas zanimljiv pojam slobode , ako je on -slobodan . ( ok , nije covjek u okovima , ali da je bas na " trzistu " ne bih rekla. )
uglavnom , moram reci da nas je nakon vjencanja okolina ozbiljnije dozivljavala , kao da smo tek onda u " pravoj" vezi.
Moguce zbog toga sto smo bili prilicno mladi , u dobi kad jos mnogi zive slobodno sa roditeljima. Da smo bili u kasnim tridesetima ( a ne ranim dvadesetima) vjerojatno bi i izvsnbracna zajednica bez papira bila dovoljno ozbiljna.

[šafran]

mi smo u vezu/zajednicu ušli ko crkveni miševi
sada od vrednosti imamo samo dete

Ne znam kako vama, ali meni je ovo ne znam, lijepo, romantično, nekako baš, nemam ni riječi, fali mi, rijetko čitam zadnjih godina. I mi isto tako, stičemo polako, zajedno, u zajednici, ok kod nas je brak formalno, ali prvenstveno zajednica njega i mene, nas, sad i klinaca. To je bit. Mi smo mi, ne on, ja, djeca, već mi.

[šafran]

Mi ne slavimo godisnjice braka. Cesto zaboravimo pa nam svekrva cestita. Mislili smo slaviti 10., al nisu se zvijezde poklopile.

Nakon ovih aktivista za M-Ž brak mi je sve to skupa postalo odbojno tako da vjerojatno necemo ni 20. slaviti.

Vazniji mi je svaki slobodni radni dan

Mi slavimo. Ne radi ovog, onog, aktivista, familija, već radi nas, to nam je romatično. Samo mi, i ove godine klinci. I baš je bilo lijepo.

[Kosjenka]

mm je pokušao slaviti ali se izjalovilo prva dva puta. Meni puno više znači dan kada smo se upoznali, taj da posebno obilježimo a godišnjicu braka onak čestitamo i to je to...

[palčica]

Meni je diploma našeg neozakonjenog odnosa naše prekrasno dijete. To je meni to. Dokaz da smo silne godine uspjeli, prošli, preživjeli i doživjeli zajedno i stavili onu trešnju na kup koji smo slagali i gradili godinama. I ništa sada ne nedostaje.

[mama_jos_malo]

Danas obilježavamo 10 godina crkvenog braka. Neki dan smo slavili s kumovima i klincima na izletu 10 godina građanskog braka. Ja toliko volim biti udata da sam se dva put udala za istog čovjeka! I toliko volim tog čovjeka da sam se poletila za njega udat čim je kleknuo.

Meni je brak jednako ljubav.
Bez ljubavi nema smisla biti u nekoj zajednici.

Volim vjenčanja, haljinu, tortu, evo da me se pita. ja bih opet...

[Anci]

malo sam pročitala, nisam sve

individualno je, naravno. ja osobno volim biti u braku i baš sam bila sretna kad sam se udavala. haljina, svatovi sve... kao i cvijeta, volim što se isto zovemo. nisam ni razmišljala zadržati svoje prezime
ne mislim da se moj muž i ja volimo više od nekoga drugoga tko živi u grijehu :D, ne moram to valjda niti govoriti, ali ja, evo ne bih voljela biti neudana

oni koji me znaju bolje znaju da ja obožavam i svatove- svoje, tuđe, samo daj!
volim slavlja, obilježavanja svega. jedino mi je muž malo asocijalan pa mi to nekad stvara problem :D

[ivanas]

Ajme, vjenčanja, haljine, torte, poslije oni pusti dvd-i, ne daj bože da sam to ikad morala, nema te rodbine, roditelja koji bi me natjerali na tu paradu. Iako su zamjerili malo što nikom nismo rekli da ćemo se vjenčati, samo dan poslije lijepo obavjestili(morali se vjenčati da bi mogli posvojiti djecu). Ne nosim prsten niti smo ih imali, svoje prezime nisam mijenjala i nikome ne moram dokazivati da sam svojoj djeci mama, niti me je itko ikad pitao kod doktora i sl., ne slavimo godišnjice, MM niti ne zna datum, ja nisam 100posto sigurna, al svekrva svaki dan čestita( kad je dobila ovako pravu snahu ), slavimo dane kad smo dobili djcu, to je nama diploma, ona trešnja na šlagu na torti, nikakav papir nam ne treba da nam potvrdi ništa.
Mi se rastemo, mijenjamo, i ponekad se desi da ljudi prolaze dio puta skupa, pa im se putovi razdvoje, ponekad hodaju isti putem skupa cijeli život i sve je u redu, sve je lijepo. Nisam željela niti maštala nikad o braku, nitko ne može sa sigurnošću obećati nekome da će ga voliti do kraja života, nisam nikad htjela lagati i obećavati nešto što ne mogu garantirati niti tražiti od drugoga tako nešto. Živimo dan po dan i gradimo sebe, svoj odnos i obitelj, i dok god nam je lijepo ne trebaju nam papiri niti pokušaji da to zamrznemo, ako nam ikad prestane biti lijepo tražit ćemo svoju sreću drugdje.

Vidjela sam puno ljudi koji svoje brakove doživljavaju kao zatvore, koji partnera doživljavaju kao vlasništvo, MOJ muž, MOJA žena, MOJA djeca a ustvari ništa nije moje, niti ovo tijelo u kojem živim, a kamoli druga bića, moja je samo ljubav u srcu što ju nosim za njih i drugo što volim, i nadam se da ću to moći ponijeti i kad budem odlazila sa ovog svijeta.

[anamar]

radi čiste želje da raspičim gomilu love, ko pijani milijarder, a iz trenutne perspektive, određene besparicom i neizvjesnom financijskom budućnošću, ponekad mi bude žao što nakon obreda, MM i ja, nismo imali (što veći) svadbeni pir, sa svim pripadajućim običajima


još nisam požalila što mi vjenčanica nije bila bijele boje. ali posve je izvjesno da će mi se i to dogoditi.

[anamar]

volim slavlja, obilježavanja svega.

x

idealno bi bilo bar jednom svaka dva-tri tjedna.

[littletunafish]

i brak je pojeo konzumerizam, zato se mnogima i gadi. buket košta 100 kn, a isti, ali buket "za vjenčanje" 500. itd. to je gnjavaža, pogotovo danas kad sve mora biti ko na američkim filmovima - bend, cvijeće, torta, djeveruše itd. pa glupe djevojačke i momačke - meni se pogotovo gade jer i za to moram dati lovu za poklon mladoj lisice s krznom i sexy donje rublje. glupost.
ljudi umjesto da uživaju u početku nečeg novog nakon toga moraju uplaćivati wellnesse da dođu sebi...

ali pitanje da li želiš biti u braku (ako imaš sa kime, naravno) je isto kao da li želiš li biti kršten - možeš i bez krštenja vjerovati u boga. ili imati diplomu - možeš studirati i imati znanje a nemati diplomu. ajde ti vozi bez vozačke dozvole ako smiješ (a voziti naučiš prije nego je dobiješ)! ili da budem banalna - imati rodni list - pa nisi se radi njega rodio!!

to je samo papir, ali znači nešto u formalnoj državi ili društvu. neće se svijet prestat okretat bez njega, ali stvarno moraš biti anarhist da ga ono kategorički ne želiš.

(i to govorim kao netko tko se nije udao, iako živimo već 3 godine zajedno i imamo dijete. čista lijenost i splet okolnosti koja nas nije spriječila da vodimo život, ali isto to nekako planiramo napraviti)

[Jelena]

Na tragu Ivanasinog posta, ja sam krivo ispunila formular na poslu u drugoj godini braka. Krivi datum vjencanja sam upisala

[lisica]

I mi smo vjenčani. Bilo je to tako spontano i ludo vjenčanje, sam čin je upitan godinama poslije, ne bih o detaljima, ali zakonski smo vjenčani, crkveno, nas dvoje, kum i kuma, prijatelj za oltarom. Bacanje buketa makar nisam imala vjenčanicu, muž mi i kum u trapericama, večera poslije i divna atmosfera, bez trunke stresa. Razmišljamo o obnovi zavjeta, nama je stvarno vjenčanje bilo bitno. Ne mislim da je nužno, nismo svi isti, ne pilim ljude pitanjima o istom, svatko živi onako kako hoće. Bili smo na dosta vjenčanja, različitih, uredno u neko doba se pogledamo i zaključimo-naše je stvarno bilo najbolje! Stvarno i je! :p

[ivanas]

to je samo papir, ali znači nešto u formalnoj državi ili društvu. neće se svijet prestat okretat bez njega, ali stvarno moraš biti anarhist da ga ono kategorički ne želiš.

A zašto bi ga svatko trebao želiti??

[gita75]

ja stvarno nisam primjetila da nekom nešto moram dokazivati jer nisam u pitomom nego u divljem braku.
šta god trebam divljem mužu nešto obaviti, predstavim ga ko muža i dobijem sve šta tražim, i punomoć na tekući račun u banci (ne znam ko je to pitao jel se može).
nikad me nitko nije tražio vjenčani list.
doduše, nemamo zajedničkih kredita, svatko ima svoje zasebne :mgreen:.

predstavljam ga ko muža jer on to zapravo i je, tako ga doživljavam.
u hrvatskom ne postoji neka riječ kojom bi se zvao divlji muž, u njemačkom postoji riječ za nevjenčane partnere. mislim, ne mogu ga zvati "moj dečko".
koji crni dečko, u kasnim četrdesetima, troje djece imamo.

a nismo se oženili jer se ja grozim formalizama bilo kakve vrste. kad nismo na početku, sad nam se ne da više...

[vissnja]

kad smo kod obelezavanja godisnjica
mi nemamo godisnjicu braka
samo godisnjicu veze
ovog meseca smo proslavili 14 godina ljubavi

ali svakog 12. u svakom mesecu, ne samo na okrugle datume, mi bar podsetimo jedno drugo, bar pomenemo, poljubimo se tim povodom i malo duze zagrlimo. a ponekad i obelezimo.
to je nas mali ritual, kao sto malim ritualima obelezavamo i neke druge, nama bitne datume, za koje samo mi znamo

[Charlie]

Mi smo u braku, i vjencali smo se ne zbog rodbine, formalnosti itd, nego smo bas zeljeli jer smo bili jako zaljubljeni, i bas tada, jer smo se trebali privremeno razdvojiti zbog studija vani. Bilo je jako romanticno kad me zaprosio, kupovina vjencanice je bila nezaboravno putovanje s prijateljicama a svadba tulum do jutra. Ne bih mijenjala nista osim sto bih imala intimniju proslavu. Obozavam gledati slike s vjencanja, uvijek se raznjezim Nama je to nesto znacilo i znaci, ali apsolutno ne mislim da su vanbracne zajednice manje vrijedne, stvar je izbora, osobnih preferencija, stila zivota...

Mi smo kasnije zbog obrazovanja i posla dosta zivjeli vani i imanje papira (iako ga nismo zato radili) stvarno olaksava zivot. Ne znam kako bi islo s vizama u nekim zemljama bez toga, pa sa zdravstvenim, poreznim i drugim pitanjima (vani, ne kod nas) itd.

[makita]

vertex ja se baš slažem sa tvojim stavovima na ovoj temi. I ova usporedba sa titulom. Zalud nekome svi položeni ispiti u indexu, ako nije diplomirao. Mislim, kad već uspoređujemo. Sve taj zna, sve je odslušao, ali...papir fali. Tako ja to nekako shvaćam. Sklapanje braka je kao diploma. Dokaz da trud nije uzaludan. Ma, nije uzaludno živjeti zajedno bez vjenčanja, nikako nije, nego, nekako, kao da je točnije, sigurnije, potvrđenije, ako je službeno.

Gledajući ljude oko sebe koji nisu vjenčani, pričajući s njima, došla sam do zaključka (no, nije to neki reprezentativni uzorak, nekoliko parova) da jedan od njih nije baš zadovoljan postojećim stanjem, ali baš zato što voli ovog drugog, pristaje na vanbračnu zajednicu, iako bi ustvari htio vjenčanje. I to miješano, negdje ženski, negdje muški dio para. Znam slušati kad mi se netko povjeri i ponekad saznam i ono što, možda, ne bih trebala čuti.
Ta ljubav je čudna stvar, svašta smo u stanju za nju učiniti.

S druge strane neću glorificirati brak, jer ih ima svakakvih, dobrih, ali i duboko loših.
Još uvijek mi se čini da je IN, i da je veći postotak onih koji se odlučuju na vjenčanje, nego onih koji ne.

Slažem se.

Sjetite se Luigija i Bepine, koliko li ga je puta upitala: Kaš me ženit?

[šafran]

oni koji me znaju bolje znaju da ja obožavam i svatove- svoje, tuđe, samo daj!
volim slavlja, obilježavanja svega. jedino mi je muž malo asocijalan pa mi to nekad stvara problem :D

X!

[šafran]

mm je pokušao slaviti ali se izjalovilo prva dva puta. Meni puno više znači dan kada smo se upoznali, taj da posebno obilježimo a godišnjicu braka onak čestitamo i to je to...

Mi obilježimo i to Uuu prvi poljubac, nikad ga nismo zaboravili, najslađi