-
Draga Akul, kako si? Prošla sam što i ti. Bila sam 21+3 kad sam saznala da je moja bebica teško bolesna (do tada je trudnoća tekla uredno). Radilo se o teškoj malformaciji ploda nespojivoj sa životom. Znači ni jedan posto nije bilo šanse da će se moje dijete roditi normalno, živo i zdravo. Rekli su da bi najkasnije umrla na porodu. Mogla sam ju nositi još najduže 4 mjeseca i opet bi ostala bez nje. Imala sam mišljenje četiri doktora i sva su bila ista. Vidjela sam slike, pokazivali su mi na monitoru sve što ne valja. Ja kao laik sam vidjela da nije dobro. Jesam li imala izbora?! Prošla sam teški inducirani porod. Šest dana su mi davali gelove i injekcije, više ni doktori nisu znali što će biti samnom. Za dlaku sam nakon svega mučenja izbjegla carski. Iskreno ne mislim da bi mi bilo lakše da sam ju nosila do kraja i onda ju opet izgubila. Dok bi druge trudnice kupovale robicu i stvari za bebu ja bi čekala dan kad ću ju roditi i sahraniti. Strašno. Psiha mi je i ovako u rasulu, a ova druga opcija je po mom mišljenju još gora. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, tako sam i ja iznijela svoje. Okreni se svome sinu, on će ti dati snagu. Vjerujem da gubitak jednako boli, ali isto tako vjerujem da je mrvicu lakše mamama anđela koje već imaju djecu. Ja sam izgubila svoju prvu bebicu i pitanje kad ću skupiti snage i hrabrosti za drugo dijete, a vrijeme tako brzo prolazi, iako se meni ponekad čini da je stalo onog dana kad sam saznala za tešku dijagnozu..
-
evo mene i na ovoj temi....
ne znam ni što pisati....Jani dogodilo nam se isto kao i tebi, ali puno ranije, tako da smo imali mogućnost kiretaže...sa 12+1 sam krenula na kombinirani probir...taj dan sam i saznala dijagnozu naše bebe...taj dan je moje srce puklo....
naša prva beba nakon 4g. muke u MPO vodama, a sad evo pišem i tu...
Posljednje uređivanje od dubyaki : 14.08.2014. at 14:27
-
dubyaki zao mi je..pisi sto god zelis. mi te ovdje najbolje razumijemo.. drzi se,cuvaj se 
-
žene teško mi je...izgubljena sam u svemu...prošlo je tjedan dana od kad smo izgubili bebicu...još uvijek mi suze teku na spomen nje...krenu suze i kad se pogledam u ogledalo i vidim da su mi se pjege koje sam dobila u trudnoći po vratu i dekolteu povukle, plačem jer mi se ne povraća više, jer ne spavam stalno, plačem kad se sjetim bebe na ekranu UZV-a, rukica, nogica, srčeka...ma plačem na sve...teško mi je i jer moram čekati vjerojatno 6 mjeseci da odemo po smrzliće i paralizira me strah od ponovne trudnoće...ne mogu se sama sa sobom dogovoriti kada da se vratim na posao...jer mi je posao izvor stresa i pritisaka i neće mi poslužiti kao bijeg i povratak u život bez bebe....možda mi je još sve friško, pa mi se zato čini tako crno...zbog posla sam prije trudnoće odlazila psihijatru koji mi nije nešto pretjerano pomogao, pa se dvoumim ima li uopće smisla i sada otići k njemu...toliko dilema i toliko tuge...
-
dubyaki 
Ima smisla otiči psihijatru i mislim da bi trebala otići, pogotovo ako se radi o nekom tebi poznatom.
Sve što osječaš je normalno i potrajat će još neko vrijeme. Nažalost, sve ti je još svježe...
dan po dan...
-
TrudyC psihijatar mi nije pomogao razgovorom i savjetima, nego mi je eto dao medikamente od kojih je bilo malo bolje...međutim ne želim tablete, jer želim tijelo što je bolje pripremiti na idući postupak MPO-a. možda pisanje ovdje pomogne...
-
Pozdrav,
Čitam ovu temu treći dan i suosjećam s vama, pogotovo kad vidim neke od vaših potpisa i koliko se neke od vas uporno trude...S jedne strane sam vam se bojala javiti, a s druge, mislim da se imam pravo osjećati kao i vi jer nisam ja to htjela..Moja je priča malo drugačija, jer je moja beba anđeo postala dijelom i zbog mene.. Naime, nakon neočekivane dvije crtice, podršku nisam dobila ni od koga..dečko je nedavno izgubio dobar posao, ja sam tek diplomirala, a roditelje neću komentirati... molila sam i plakala da se to dijete zadrži, jer znam da je realno bilo moguće, ali sama to stvarno nisam mogla nikako izvesti. Plakala sam na UZV, plakala sam na zahvatu..strašno mi je što su mi govorili 'ajde, to je samo kružić, to je kao nokat, to nije beba' (jer je bila 6+3/7)...plačem i sad cijelo vrijeme zbog vas i sebe i te male mrvice koje više nema, plačem što su mi uzeli u bolnici i slike od uzv...bojim se da neću moći imati djece, čitam vaša iskustva i gledam što su neke od vas prošle i svega se bojim. Njoj sam dala ime Lara jer sam prije pozitivnog testa sanjala da sam trudna i da će biti curica, a prije ab-a da su mi dali curicu i rekli da je moja, a nakon tog je uzeli-valjda ludim ..Želim vam svima da budete hrabre.
-
Draga makačica,
nemoj biti tužna, znam da se osjećaš isto kao i mi, za takvu bol nema razlike. Želim ti reći da nas naši anđeli odaberu za roditelje i prije nego budu začeti. Oni znaju da neće biti rođeni, a u tvom slučaju vjerujem da je tebe tvoja curica odabrala i da te voli i sada negdje od gore čuva. Bez obzira..
-
Čitam ovu temu i posve se suosjećam sa svima vama..... Naime i sama sam to prošla prije svega 12 dana. Moja agonija je počela 23.9.2014 nakon pregleda kod ginekologa otvorena iznutra cervix skraćen u posljednja 3 tjedna s 40mm na svega 9.4mm. Schokkk ali doktor me šalje odmah u bolnicu i objašnjava da su dva dečkića i da su preveliki(cca 25 tjedana po ultrazvuku) za svoju dob 18+6 i da je izgleda grlić zato uputio u bolnicu da mi se stavi serklaž. Nakon njegovog objašnjenja o serklažu umirila sam se i uputila se u bolnicu.Dan nakon primitka dolazi doktorica da prvo treba vaditi briseve i tek kad oni stignu da su ok idemo staiti serklaž ja joj dajem nalaze briseva otprije dva mjeseca no ona govori da su to već stari i da se moglo svašta promjeniti. Odmah mi uzmu briseve srijeda i čekamo nalaze te u petak ista doktorica govori ako brisevi dođu u ponedjeljak ok u utrorak je serklaž. Iščekivanje ponedjeljka kao vječnost..... Napokon došao je i ponedjeljak popodne brisevi svi stigli svi uredni no doktorica nije u bolnici i doktor u vitziti ne zna za serklaž. Odlučim ostati natašte do ujutro nema se što čekati brisevi su tu idemo ujutro na serklaž kad ono opet schokkkk ujureo doktorica dolazi s doktorom u vizitu i govori o super brisevi su uredni kad ćemo napraviti serklaž a doktor joj govori pa mogli bi u ponedjeljak......Ja u šokuuu pitam nju koji ponedjeljak to je još skoro tjedan strah me da se ne otvorim a ona meni ajde stavit ćemo u petak možda u četvrtak tu si pod nadzorom miruješ i to je sve ok molim ju da me pregleda uhvatila me panika jer sam se u tri tjedna otvorila više od 3cm a ona na to nema potrebe bolje ne prčkati često...... Išćekujem taj famozni četvrtak u srijedu navečer mi dolazi doktorica i govori ujutro u 7.30 je serklaz.... Odahnem napokon..... No u noći u 4.45 probudim se na wc kad ono šok sukrvica budim sestru da zove dežurnog doktora da me pregleda a ona me lijepo spraši nazad u krevet i da sačekam do 7.30 doći će....... Koma u 7.05 ulazi doktorica i govori da je sve spremno ja sva zbunjena govorim njoj da imam sukrvicu i nju uhvati panika i pita od kad i ja joj govorim sve kako je bilo. Zove viče sestru što nije zvala odmah da me pregleda i na pregledu počne vikati u 3pm brzo u salu zovite anesteziologe......Ja jadna bijedna izgubljena samo uspijem nazvati muža da ne znam što je da idem u salu...... Budim se u sobi moj muž kraj mene drob je još tu odahnem valjda je sve ok stavili su serklaž i pri samoj pomisli ulazi doktorica i prilazi nam i govori: Draga moja vodenjak ti je prolabirao probali smo ga vratiti stavili smo te vertikalno i polako se vraćao no nisi smjela više biti u anesteziji pa sam ga probala rukom vratiti nazad no međutim pukao je...... Ja ju pitam i što sad što ste napravili a ona odgovori da su odustali od ikakvog daljnjeg zahvata i da ću biti tu par dana da vidimo što će se dešavati. Ulazi sestra sa UZV-om i gledaju i oni i ja jedan dečkić gornji je u svom vodenjaku a donji ima još nešto vode ali iskreno nema baš neke šanse ipak kao sreća što su dvojajčani...... Istog trena govorim mužu neka zove u ZG predivnog doktora i on to napravi.Doktor zove doktoricu digne se uzbuna on traži da me se odmah šalje kod njih no međutim bolnica nema svoja kola nego dom zdravlja i tek za 3 dana se mogu dobiti....Uz toliki pritisak jedva se pristane da kola dođu sutra(petak) ujutro..... Uhhhhh nikako dočekati to onako u neprirodnom položaju bez pomicanja i dizanja svaka sekunda kao vječnost ali držala sam se sve za moje anđele. Doktor me zove popodne i objasni da najvjerojatnije taj dečkić kojem je vodenjak probušen neće preživjeti (tek je 20+2)ali da ne mora tako i biti no da će u krajnjem slučaju izvaditi njega a drugog podvezati serklažom.... Opet tuga ogromna oko srca ali tješim samu sebe ajde bit će sve dobro barem jedno ako ne i obadva će se izvući..... No međutim opet ista stvar neispavana budna od jutra počinjem osjećati bol dolje ali nisu trudovi nisu kontrakcije zovem sestru da zove doktora.Teškom mukom ga zovne a on dođe i govori a nisu to trudovi ni kontrakcije neću ja to prčkati dolje bolje ne sve je ok idete za 3 sata u ZG..... U 7.15 ulazi doktorica i govori vozač i kola su tu evo idete a ja joj govorim kako me boli i ona odluči pregled ako sam ne daj bože otvorena nema transporta..... Pregled i opet šok doktorica viče brzo rađaona meni ništa nije jasno a ona mi govori nažalost donji plod je krenuo vani već je glavica i rukica tu..... Bol koju nikom ne bih poželjela ni nagorem neprijatelju..... Ona trči uz mene kako me odvoze i govori mi kako nažalost moram roditi obadvoje bolnica nema nikakve uvjete za odžavanje drugog blizanca u utrobi jer nemaju neki aparat za rezanje pupčane vrpce......Ulazim u box odmah mi davaju drip........ Ogromni bolovi i jad sve najgore što može biti i porod je počeo rodim prvi plod a drugi neće da se spusti pritiskaju po rebrima da ga spuste da probuše vodenjak i izlazi i on....Tražim da ga vidim jer se prvi plod nažalost ugušio bez plodne vode od odjela do poroda,drugi je živ..... Predivan anđelak ufff ogroman i to ona sama govori ne može da vjeruje da su toliki...... Odnose ih kad opet čujem njene klompe i trči prema meni i govori nisu bili dečkiii a ja u šoku molim kako kad ona govori prvi donji plod je bila curica a drugi je dečko.... Obuzela me još veća tuga to je i bila naša želja nakon naravno prvobitne samo nek su živi i zdravi pa što bude..... Ustanovljeno je da su tada odgovarali težinom i dužinom preko 26 tjedana trudnoće zdrava dječica da ne mogu biti zdravija ali eto nažalost nisu mogli ostati s nama........ Tuga prevelika bol ogromna iskustvo užasno iz preventivnog slučaja desio se najgori mogući scenarij ali moram gurati dalje i sretna sam sto sam makar na trenutak imala svog sinčića i kćer kraj sebe..... A sad me paze,a ja mislim na njih s puno ljubavi...... Oprostite zbog ovako dugog posta.....
-
-
Draga moja,zao mi je zbog tvog gubitka... I sama sam prošla to isto...Jako je teško kada se zbog nemarnosti doktora izgube dva mala života...
-
Jako mi je žao, drži se...
-
Pridružujem vam se u teškim mislima, sa velikom količinom boli i suosjećam sa svima vama. Vaše priče pomogle su mi da shvatim da nisam sama. Moj život se je preokrenuo 15.01.2015. kada mi je doktor ustanovio na pregledu da je srce moga dijete prestalo da kuca u 18. tjednu trudnoće. Bol i tuga. Nevjerica..sve je bilo u redu..i kroz glavu ti prođe sve...samo ti se plače. Započne agonija i ne možeš se oduprijeti, ne možeš ništa. Osjetiš usamljenost i bolno ti je sve. Prošla sam inducirani pobačaj..i prošla taj pakao od kojeg gori cijelo tijelo. Ne znam što je više boljelo emocionalna tuga i slom ili fizička bol koju osjećaš nakon dobivenih injekcija. Nikad neću zaboraviti. Gubiš se. Želiš da ta beba ne ide nikuda, želiš je za sebe. A svi oko mene bore se da beba izađe. Mrziš ih..a opet znaš da druge nema. To je jedini način. Strašno je što se sve mora proći i proživjeti. Sada kad sam stigla kući, osjećam se prazno i nepotpuno i jedino što želim je nova trudnoća. <<<<<<<<<<<<<
-
-
ANII kad čitam tvoj post kao da vidim sebe. Sve ovo isto sam i ja osjećala i osjećam... I nikad to neću zaboraviti
-
Ljep pozdrav svima! Nova sam ovdje i sve mi je novo. Te nadam se da ćete mi nekako pomoći savjetom. Ovako 13.10 sam induciranim porodom rodila bebu sa Edwards sindrom u 22tt. Sama sam bila u sobi bez ičije pomoći i to mi je jako teško palo. Tek kad sam rodila došle su dvije sestre i doktor. Imala sam osjećaj da mi je otišlo pola duše sa mojom curicom koju smo toliko željno iščekivali. Da vas sad odmah ne davim....pitala bi vas jeli koja od vas poslje Edwards bebe ostala trudna i rodila normalnu bebu? Jer dva Gina su mi ubacili Bubu u uho i kao moguće je da se taj sindrom opet pojavi. A ja se sad užasno bojim. Za mjesec dana kad mi dode phd nalaz idem kod dr Latin a do tada trebam cekati
-
Draga Cvjetić,
I ja sam imala inducirani porod, prije mjesec dana, samo sa drugom dijagnozom i jako mi je zao sto si u tim teskim trenutcima još morala sve sama proci, bez ičije pomoći.
Uzas! Znam kako se osjećas, neopisiva bol i tuga... Želim nam puno snage... Vezano za Edwards, mojoj poznanici je isto u prvoj trudnoći dijanosticiran, 6 mjeseci nakon induciranog je ostala trudna i rodila zdravu curicu, bez ikakvih problema u trudnoći. Nadam se da sam ti bar malo mogla pomoci, svakako ima nade da sve bude ok u drugoj trudnoći.
-
Ja sam ostala 4mj nakon induciranog u 18tt.Taman na termin. Nije bilo nikakvog sindroma ali je bio jako bolestan. Curica ce uskoro godinu. Trudnoca bez ikakvih problema kao u prosloj.
-
Mari87 dali možda znaš jeli išla na kakve pretrage poslije induciranog? KrisZg isto pitanje. Cure nadam se da vas ne gnjavim ali moram malo. Znate....bojim se da se isto ne ponovi
-
Pa ona nije radila nikakve posebne pretrage, tipa genetske ili tako nesto, osim onih klasičnih (brisevi,papa), jer su njoj doktori rekli za Edwards da je čisto došlo do greske kod spajanja stanica prilikom oplodnje i da nema veze s genetikom nego eto jednostavno " bad luck"... Znam da se bojis,i mene panika ulovi kad pomislim da bi se moglo opet desiti, nakon ovakvih stvari,svaka sljedeća trudnoća će biti psihički teška
-
Vidiš meni su rekli da ipak nek odem genetičaru. Valjda kod svakoga drugačije. Uglavnom 15.12 suprug i ja smo naručeni kod genetičara. Ali treba sve to dočekati a ja sam za razliku od supruga nestrpljiva. Svaki dan razmišljam o našoj curici ali opet imam sina pa nekako ide. Kakvu je dijagnozu tvoja bebica imala? I u kojem tj trudnoće si imala inducirani?
-
Najbolje je odraditi sve pretrage i biti na miru,vjerujem da si nestrpljiva,ja samo čekam PHD i da prodju prve stvari da bi krenula u istrazivanje. Da li su ti savjetovali još neke pretrage? Mene čeka još i testiranje na trombofiliju jer imam genetske predispozicije za to. Inducirani sam imala u 21 tj.,prvo sam počela imati trudove, pa počela jako krvariti radi hematoma,i onda je s krvarenjem otišla i plodna voda,tako da nije bilo spasa. Moja pahuljica je bila zivahna do zadnjeg trena i s snjom je bilo sve ok ali ipak nije uspjela prezivjeti dugotrajan porod. Sve me to totalno slomilo, bila mi je prva trudnoća i neizmjerno smo se radovali, ne mogu spavati, jest, ne izlazim van, ma koma. Sada čekam PHD da vidim da li je bio neki problem u posteljici ili mozda neka bakterija,mada su mi svi nalazi i brisevi bili uredu kroz cijelu trudnoću. Ne mogu prihvatiti da se desilo,eto, tek tako, kako kazu doktori.
-
A srce maleno. Vidiš moja se od samog početka, tamo oko 16tj samo grcila tj nije me udarala. Znalo bi me toliko bolit da trbuh si nisam smjela dotaknuti ali opet, ono misliš si to je druga trudnoća pa je možda to u redu. Mada, sumnjala sam ali i bojala. I eto ipak je sumnja bila opravdana. Nazalost.
I sama tako čekam taj phd nalaz. Valjda će stic kroz 3-4 tjedna... Di si ti imala inducirani? To su ti stavili gel i injekcije ili? Joj a baš mi je zao premalena je bila. Tako sam ja isto pitala doktora kolika je mogućnost da mi bebica preživi.. Rekao je svega 1% nadam se da će ti nalaz otkriti sta se desilo jer ovo čekanje ubija.
Nije mi još nitko rekao di ću ići..jedino genetičaru za sada. Jedino ak me još dr Latin bude di još slala. Jesi ti di bila još? Btw koliko si dugo krvarila nakon toga? Meni evo danas skroz malo ide. I znaš kaj mi je bilo čudno...kad sam je rodila, kapi krvi nije bilo. A u otpusnom pismu piše da je plod izišao u svoju...nemam pojma kaj to znači, pa si mislim možda zbog toga nije bilo krvarenja.
I meni je sve bilo ok. Papa, brisevi, šećer, torch, nikakve bakterije ili upale, nit krvarenja i eto nakraju amnio pokazao grešku. Tako da se bojim sada...zato sve ispituje. Nadam se da ti ne smeta?
Niti ja se nemogu pomiriti a mislim da niti neću nikad kao i ti...takve smo.
-
A u otpusnom pismu piše da je plod izišao u ovoju.
-
Bas mi je jako zao CvjetićG, nazalost,nista nismo mogle promjeniti,bas zalosno...Ja sam molila doktore da mi kazu,ako igdje na svijetu postoji bila sta da je spasi,isla bi po to,ali nije bilo... Cim sam prvi put osjetila grčeve u trbuh odmah sam znala da nesto nije ok i pregled je pokazao hematom od 10 cm... Tako da je nakon 10 mukotrpnih dana krvarenje,plodna voda otisla i tako je i sam porod krenuo,moja mrvica se vec bila namjestila da dodje na ovoj svijet,vec sam se krenula otvarati i imati trudove ali je sve sporo išlo,pa smo krenuli s gelom i injekcijama, uglavnom,u rađaoni sam provela 10 sati... Kako je kod tebe bilo? Nadam se da si uspjela brzo roditi. Bas čudno da nije bilo krvi, jesu ti radili kiretazu još poslije? Ja sam nakon poroda 3 tjedna krvarila, sad očekujem da dodju stvari,sve mi je čudno, više ni ne znam kako moje tijelo funkcionira. Čim dobijem phd,idem kod ginekologa pa ćemo se dogovriti za pretrage,pa cu ti javiti sta kaze, jer sve ovisi sta ce pisati na nalazu i da li će ista naći. Ja sam odmah htjela raditi sve pretrage,nisam imala zivaca cekati pa me gin ipak smirio da tijelo mora odraditi svoje i da je najbolje sačekati,tako da sam to prihvatila...
-
Jesam isla sam a i muz je isao na spermiogram...moji su nalazi bili ok...ne bas naj ali i ne strasni s time da sam ja trazila ginicku na svoju ruku...rekla sam joj sa me muce nocna znojenja i pojačana dlakavost...kaj i nije bilo daleko od istine.Njegov nalaz nije bio uopce dobar, sjecam se da je jedna forumasica komentirala da su jako male sanse da postignemo trudnoću, tako su i doktori rekli...ostala sam trudna otprilike dok smo cekali nalaz ili odmah dan nakon dobivenih.
-
-
KrisZg jesi li išla kod genetičara? Ovo za spermiogram suprug je išao na Sv Duh ili? Koje si još nalaze vadila?
-
Nismo stigli do geneticara. Dok smo se narucili ja sam vec bila trudna. On je radio na sv.duhu a tamo sam i imala porod/pobacaj...ne znam niti sama kako da to nazovem. Trajalo je 18h, boljelo je isto kao i porod samo na pola trbuha. Mlijeko je nadoslo nakon 3 dana...od toga mi je tek bilo muka...tako sam se nadala da nece. Od nalaza sam radila tsh, pa hormone...sada sam vec zaboravila sve termine...uglavnom tsh mi je bio malo vislji ali unutar granica ali sam dobila tyraq da bude ispod 2 jer je to pogodno za trudnocu i pila sam ga citavu trudnocu.Buduci da sam radila cvs koji je pokazao da je mali bio kromosomski ok...bile su jako male sanse da se to ponovi.
-
U biti...sada tek vidim koliko mi je tema koju sam zapocela tu na forumu kao vjeciti podsjetnik na svaku minutu tog horora...niti ne zelim zaboraviti...postoji bolje sutra...treba mu da dode ali dode. Drzite se cure!
-
-
Par dana, samo jednom dnevno bi malo istisnula da popusti malo. Nije bio ok, doslo je do greske kod zaceca. Imao je higrom od preko 20cm na straznjem djelu, jetra mu je zauzimala gotovo citavu trbusnu supljinu a srce se nije razvijalo, protok kroz ductus je bio katastrofa. Napravi osnovne pretrage da vidis kako stojis sa hormonima pa vidi dalje. Ja nisam imala problema sa jajnicima p ti tu ne znam nista. Trudnoca je isla uredno uz dijabetes i bila jesam zaista na puno pretraga ali vise se odnosilo na kontrolu i drzanje secera pod kontrolom. Nisam se upustala u invanzivne pretrage buduci da nije bilo kromosomski, kada je nuhalni bio ok, lakse sam disala.
-
-
Mislim da sam phd nalaz cekala mjesec dana...nista mi apsolutno nije znacio. Hrpa slova o nekom krvarenju u mozdane komore, dimenzije organa, duzina i tezina. Nikakva utjeha.
-
Bome nikakva utjeha. Daj mi molim te reci jeli tebi nakon tjedan dana bio slab apetit i jesi li imala grčeve u trbuhu?
Posljednje uređivanje od CvjetićG : 22.10.2015. at 22:52
-
Ja sam krvarila dosta dugo...skoro dva mjeseca, pila sam i neke tablete za stiskanje maternice a ogromne ugruske pa cak i nesto zaostalih ovoja sam izbacivala i vise od tjedan, vracala sam se na preglede nakon mjesec i pol jer na uzv se vidjelo neko tkivo kaj nije zaraslo tj. Postojao je i protok na uzv. Inzistirala sam da bude bez kiretaze a skoro zavrsila na njoj nakon mjesec i pol, na svu srecu tijelo me taj put nije izdalo i krvarenje se jako smanjilo.Naravno da je sve to pratilo i grcevi u trbuhu i promjena apetita, sjecam se da sam i antibiotike pila. U biti proci ces citav spektar promjena i emocija. Sto je kod jedne cudno kod druge zene je normalno ali u konacnici slicno.Moras paziti na temperaturu i na bas extremne bolove. Kod nekih je i konstantno zujanje u usima znak da nekaj ne valja...ali to je uz bas jako krvarenje. Evo nakon dvije godine, mogu ti reci da postane lakse. Dodu teski trenuci...evo ja sam nakon zadnjeg sada napisanog posta muzu more suza isplakala i tek nakon dvije godine mu rekla kaj me je mucilo...samo je explodiralo iz mene.
-
Baš dugo si krvarila. Ja još tu i tam vidim mrljicu. Za maternicu su mi injekcije davali u bolnici. A ovoji su?? Ja idući tjedan idem na pregled u bolnicu i nadam se da je sve ok. Jer nakon poroda i kiretaze drugi dan me je doktorica pregledala i rekla da je sve u redu. Vidiš ja samo jedne tablete pijem i nista drugo. Znači kaj se tiče apetita i grčeva to je normalno? To me je zanimalo, jer nebi htjela ispasti glupa pred doktorima a opet potpuno sam nova u ovoj situaciji i neznam kaj je ok a kaj nije. A temp nemam, mjerila sam je i 36.4 je.
I ja sam danas pukla jer nisam naučena ležati a kuća mi je sva u neredu ali jednostavno od grčeva nemogu stajati na nogama
-
Draga niti jedno pitanje nije glupo,sve sto te muci pitaj ginica....ja sam imala takva bedasta pitanja da ne bi vjerovala.....a za ciscenje imas vremena,prvo da ti budes dobro....ja nisam imala niti grceve niti obilna krvarenja,fizicki ok,al psihicki potpuno rastresena,bez zivota,drzalo me jedino kaj sam radila nalaze i zivjela za drugu trudnocu
-
ah znam...ali kuća mi je u totalnom rasulu a nemam nikoga da mi pomogne. koma! a sutra još suprug mi radi box za psa i doći će mu dečki, neznam uopće kako ću to sve stići. Blago tebi ja još nikakve nalaze nisam radila...tek kad mi dođe phd onda idem a do tada...nekako sam na početku bila sva rastesena i htjela čim prije bebicu a sad...neznam jesu li hormoni ili kaj...nekako mi se čini kao želja da nestaje 
-
Ovoji su dio posteljice. Kao sto rekoh proci ces citav spektar emocija. Od ludila do potpune nezainteresiranosti. Daj si vremena. Kada se hormoni posloze, znati ces tocno kaj zelis.Proces ne mozes ubrzati i s time se moras pomiriti.
-
Ja sam isto prvo cekala phd nalaz koji je pokazao da je beba zdrava a posteljica i ovoji puni streptokoka,3mj sam poslije radila dr nalaze
-
Tnx KrisZg. Imaš pravo jer i sama si sve to prošla. Ako i dalje budem nezainteresirana imam jedno dijete i to je dovoljno. Jer sama više neželim nekako to sve prolaziti.
Anđeo....zbog čega se tebi dogodio inducirani?
-
Nije indicirani bakterije me otvorile,al isti zavrsetak imam i sa svojom B......zelim vam samo da nadete snage za dalje,u borbu za dr bebom(izgubljena se nikada ne zaboravlja)
-
Istina i zato se i bojim. Ali budimo i realni...uskoro prelazim 30tu i jajnici su mi u banani. Možda me sad hormoni pucaju od ovih glupih tableta ali....
-
Imam 32,meni su jajnici ok,ali kolicina mojih kg nije
-
Misliš da kilogramu imaju veze sa začećem? :-\ To mi nikad nije palo na pamet
-
Mislim da ne al da smetaju trudnoci itekako,al zbilja imam jako puno kg ne par kg viska
-
Mah, ja sam imala 30 i ozbiljan visak kilograma, zacela sam sa 92kg, dobila 8kg u trudnnoci a realno to je 25kg vise.
-
Mislim da je ipak lakše zatrudnjeti sa viškom kg neg sa sj... jajnicima :-\ to je barem moje mišljenje.
-
Cure hellp danas kak sam popila oko 12h bromengon tabletu...nakon pola sata mi se zavrtilo i dva sata me mučio želudac...inače u zadnjih pet dana me dosta boli trbuh oko pupka. Da bi otišla oko 16h na WC i na ulosku vidjela nešto poput krpice sa tamnocrvenom grudicama veličine 5cm. Jel možda znate dali je to normalno?
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma
Odgovori s citatom
i baš mi je drago. Kako ti je protekla trudnoća? Jel si išla na milijun pretraga? 