Prvo, nadam se da u pravom podforumu otvaram temu. Kroz cijelu trudnoću sam čitala i pratila forum, neaktivno sudjelujući, a sad ću nažalost nastojat pridonijeti forumu otvarajući temu , za koju vidim da je na forumu ( i općeniti internetu ) nema ili bar ne iz perspektive roditelja. Ono što me ponukalo da podijelim svoje iskustvo je upravo nedostatak informacija ili čak i gore, sve što sam našla na ovu temu bila su iskustva roditelja, koji su izgubili svoje anđele. Naime prije 50 dana, nakon uredne treće trudnoće, na svijet tri tjedna prije termina, došla je naša malena djevojčica. Porod carskim rezom prošao je iznenađujuće dobro, moja beba po porodu dobiva APGAR 10, ja bivam upućena na JIL, sa uputom da će bebica najvjerojatnije pored mene biti za naka 2 h. Iskreno, ta 2 h su mi strašno brzo prošla dok su se čestitari izmjenjivali na mobitelu. Međutim nakon 3h pedijatrica, ista ona sa poroda, dolazi me obavjestiti da je dijete posivilo ( u početku su mislili da je nezrela i odnijeli je u topli krevetić ), međutim nakon detaljnijeg pregleda ustanovljena joj je srčana greška, TVKŽ. Iako ovo sad pišem trezveno i smireno, u tom trenutku sam bila sve samo ne to . Vojska doktora i sestara, čiju empatiju i suosjećanje ću pamtiti do kraja života, nije me mogla utješiti i uvjeriti da će dijete biti dobro. Već sutradan izveden je prvi zahvat, kateterizacija, nakon čega se čekao prvi slobodan termin u klinikama u Austriji ili Njemačkoj. 9-ti dan nakon poroda letimo za Minhen u German heart Centre ~ Munich, gdje je operirana već sutradan. Tzv. "switch" operacija trajala je ukupno , najdužih 6 h u našim životima. U Minhenu smo proveli ukupno 12 dana, a moram naglasiti da se radi o zaista brzom oporavku nakon zahvata. Po povratku u Zg, na Rebru smo proveli samo jedan dan, od tada naše zlato polako , ali sigurno napreduje i oporavlja se kod kuće. Po izlasku iz bolnice, uvjereni smo od strane njenog kardiologa, da kući nosimo zdravo dijete, nadamo se da je to i zaista tako . Ovim putem se zahvaljujem osoblju KB Rebro i GHCM na novoj šansi, koju je naše dijete dobilo, kao i za logističku i ostalu potporu koju smo kao roditelji dobili. Nadam se da će ovaj post pomoći roditeljima suočenima sa istim problemom , a iskreno želim da ih ima što manje.