26 tjedana trudnoce.
26 tjedana zivota pod mojim srcem.
182 dana da smo bili zajedno.
Da moram samo odbrojiti 182 minute cinilo bi mi se dugo,a kako ikada zaboraviti 182 dana da sam imala sina a vise ga samnom nema.
Ova trudnoca me strefila iznenada. Nakon moje planirane djece sad odjednom sok i iznenadenje,ali brzo smo shvatili koja je to sreca i bili preodusevljeni. Zapravo odmah nakon pola dana od + na testu.
Negdje krajem prvog tromjesecja sam blago prokrvarila. Toliko smo ja i mm plakali jer smo mislili da je gotovo ali nije bilo. Sve je bilo savrseno uredu na Uzv. Nakon toga terapija,mirovanje. Ponovo pregled i ponovo sve savrseno. . U 18tt budim se mokra. Skrooz. Hitna ponovo kad tamo sve savrseno uredu. Brisevi svi uredni. Cak i test za plodnu vodu negativan sto je najvaznije. Ali plodna voda je nesto smanjena pa od tada moram tjedno na uzv na provjeru.
19tt i dalje ista kolicina,s bebom sve ok,bubrezi i mjehur u redu
20tt plodna voda se popravila. Savrsena kolicina. Decko je i savrsen je. Mogu mirno uzivati u svojoj trudnoci.
Nazalost samo jos nekoliko dana. Opet taj cudni iscjedak koji ocigledno nije inkontinencija i ja se OPET zaputnim na hitnu. Tamo sve iste rijeci utjehe. Ma nije to plodna voda,pojacani iscjedak u trudnoci je normalan. Ja smireno dajem do znanja da TO nije iscjedak i da zelim znati sto je. Na Uzv opet plodna voda na donjoj granici. Opet je nestala. Ali kuda?? Ponavljaju testi ovaj put je pozitivan. Curi plodna voda. u 21tt. Puno prerano.
Ostajem u bolnici do daljnjeg. Cekamo najgore. Dr koji je dosao na razgovor ispituje me o mojim spontanim pobacajima kojih nije bilo i zakljucuje nakon urednih trudnoca i poroda se ovoga puta sigurno radi o infekciji. Daje mi njezno koliko moze do znanja da optimizmu mjesta nema.
Srusio mi se svijet. Mislila sam da sam u nocnoj mori. Isplakala sam ocean suza a onda sam se sjetila da je moj djecak jos ziv i dok je god tako ja cu se nadati i uzivati u njemu i NITKO i nikakva statistika mi nece oduzeti nadu. Vjerovatno su se svi pitali zasto je na mom licu narednih dana bio osmjeh i valjda su mislili da sam luda. Nisam bila,samo sam vjerovala i svaki dan molila. Bila sam sigurna da ce uspjeti.
Oni su bili uvjereni da necemo izdrzati ni tjedan dana a mi smo se drzali zajedno do 26tt s tim da od 23tt kolicina plodne vode je bila 0(nula) Ni kapi. Ali moj snazni djecak je rastao i razvijao se u toj nuli po skolski a ja svih 5 tjedana nisam imala nikakve znakove infekcije. Svaki dan sam molila Boga za snagu.Da prezivimo.