Imam bebu staru 8. tjedana, roden na carski, dojen na zahtjev.
Medutim, on trazi jesti svakih 20-ak min, ujutro od pet pa sve do 21h navecer. Prakticki je cijelo vrijeme na cici. Dnevne dremke mu traju od 5-15-45 min (za vrijeme kojih najcesce sisa, cim izvadim bradavicu on se probudi i place ili ako jako polako izvadim pa ga ne probudim, mora makar spavati obrazom na mojoj dojci), s tim da oko podneva ima jednu dulju od oko 1-2h (isprekidanu dojenjem u snu). Po noci trazi jesti oko 00,03 i 05h. Spava pored mene,cvrsto, ali ga moram drzati za rucicu i biti jako blizu inace kao da nanjusi da sam otisla i probudi se.

Osim sto se hrani, tjesi se i uspavljuje cicom. Ne odvaja se od mene preko dana. Perem zube jednom dnevno,a i tada vristi. Tusiranje-vristi. Jesti si ne mogu napraviti,prvih mjesec dana nakon poroda sam smrsavila 15kg zbog toga. Sad narucujem, makar bankrotirala (nemam pomoc nikakvu).
Nisam ga mogla nositi u slingu zbog bolova od carskog i isijasa kojeg sam zaradila za vrijeme trudnoce.
Prosli tjedan mi je krv curila iz guze jer ne idem na veliku nuzdu (ne mogu se opustiti jer on vristi ako nije na meni).
Kad trazi jesti, vriska.
Kazem vristi, jer to nije plakanje,nego tolika buka da mi srce pocne lupati i ne mogu na nista misliti osim na njega.

U ova 2 mjeseca izasla sam iz stana kad smo isli kod doktora, obaviti birokraciju i u dva navrata smo pokusali setati (morala sam sjesti na mokru klupicu i dojiti ga 20ak min dok nije zaspao pa zurno do stana da se ne razbudi i nastavi plakati jer mu cica nije u ustima). Osjecam se kao u zatvoru.

Uz sve to ima aerokolike valjda od 2. tjedna zivota. Valjda zbog toga sto se cesto ne da ni podrignuti, a uspravno nosenje traje maks 5 min preko dana.

Mlijeka imam.

Uzasno sam lose, potrazila bih psiholosku pomoc da fizicki mogu otici na razgovor.
Volim ga i uzivam u njemu,toj bliskosti i paznji, majcinstvu...ali sam jako lose.

Mame sto da radim? Ocajna sam.