Vičem. I o svemu i svima vodim veću brigu nego o sebi.
Ali mene muči druga stvar. Osvijestila sam da imam PTSP od prvog djeteta (njenih prvih nekoliko godina života) i da imam mnogo manje strpljenja za nju nego za mlađeg. Ona od rođenja...do danas traži nevjerojatno puno pažnje, uporna je, davi
![Sad](images/smilies/sad.gif)
((, cvili... i redovito me peče savjest što ju tako vidim. Ali to je moj problem, a ne njen i moram se s tim pozabaviti kod nekog psihoterapeuta. Da ne bude zabune, puno se mazimo, dajem joj puno svog vremena i sebe, ali... moje strpljenje i osjećaj krivnje se stalno vrte u krug.... Naš je odnos ponekad jako napet, dok sa sinom imam divan odnos
![Sad](images/smilies/sad.gif)
((( pa me to izjeda.
Kriva tema, znam, ali ako netko ima neku ok knjigu na tu temu, javite.