Citiraj casa prvotno napisa Vidi poruku
Ma ja ne vjerujem da se u prostorijama skole u sklopu skole ne moze organizirat terapija. U svakom kraju postoji neka udruga za djecu s posebnim potrebama, neki ljudi koji su spremni sufinancirat skolski list, neki ljudi koji rade radionice s djecom iz entuzijazma... Skola bi trebala zapeti iz petnih zila i ostvarit potrebno. Kao i czss, koji ponekad u sklopu mjere nadzora jednom mjesecno nazove roditelje.. Nes ti mjere... Gledam oko sebe i ne razumijem kako ne moze ono sto je potrebno, a moze ono sto je visak. Naravno, ostala djeca su kolateralne zrtve, kao i nastavnici. Al treba pomoci prvenstveno tom djetetu, a ne ostaloj u razredu.
I meni se cini predugorocnim razmisljanjem sto ce biti s djetetom u srednjoj ili na trzistu rada, dok dijete u ovon trenu ima problem i pati. I zivcira me to kad cujemKako ce u srednjoj. To cujem kaoMi cemo otrpit jos godinu, dvije, a onda nek se ovi u srednjoj prpaju s njim. Iako mozda to ljudi tako ne misle.
Ja sam sigurna da si u pravu. Čak sam i našla udrugu i svašta predlagala, ali najveća kočnica je bio ravnatelj, nešto manja kočnica je bila pedagoginja, ali ona nije pružala otpor nego stvarno nije stizala, jer su potrebe bile veće od mogućnosti. Imala sam dojam da se nikome u lancu ne da baviti problemima obitelji koji se nisu rješavali iz generacije u generaciju. Samo su čekali da djeca odu iz škole. Koliko je tu bilo direktne i kolateralne štete, tko zna. Posljedice će se pokazati godinama kasnije. I nikom ništa.