Pokazuje rezultate 1 do 50 od 50

Tema: Nisam spremna !!!!

  1. #1
    Mostarka avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Lokacija
    Francuska
    Postovi
    460

    Početno Nisam spremna !!!!

    Drage moje cure ja nisam nikako spremna psihicki za porod al bas nikako.Svako jutro se probudim oko 06h i mislim kako ce to sve biti i kako cu ja izdrzati te bolove al nikad ne smislim do kraja.
    Ja zaista nisam sigrna da cu ja to moci odraditi do kraja.Na vjezbe za porod nisam isla jer nisam mogla zbog posla a sada je prekasno za to pa me i to sada pocelo malo obezhrabrivati jer neznam da li cu znati disati sa kontrakcijama.
    Zadnje vrijeme kako se blizi porod, od svega me ponekad uhvati panika a posebno sto su mi svi sjeli na vrat sa milion razno-raznih savjeta kao da cu sutra roditi.
    Neznam sta cete pomisliti i kakvom me smatrati al mene je strah !!!
    Sta da radim ??????? :/ Kako se osloboditi strahova od bolova ????
    Jel zaista punoooo boli ?????
    Da li je pametno da moj muz prisustvuje kad sam ovakav panicar jer me je strah da ga ne isprepadam jadnika.
    Sta da radim ????

  2. #2

    Datum pristupanja
    Jul 2004
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,512

    Početno

    Draga, bila ti spremna ili ne; rodices divnu bebu, a to je i cilj, jel da?

    Mene jos nije uhvatio strah od poroda, ali puno razmisljam o tome. Kad citam cure ovdje, vidim da je bilo i "ovakvih" i "onakvih" poroda, da je rijetko koji tekao bas po planu itd. Mnoge su mi rekle da su sve vjezbe disanja, autogeni treninzi i planovi, pali u vodu kad su pocele kontrakcije. Moj ti je savjet da se ne opteretis, u radjaoni neces biti sama, oko tebe ce biti strucnjaci koji ce ti davati upute i o disanju i o tiskanju i sigurno ce i tebi i bebi olaksati posao.

    Muzu pusti na volju, ako on insistira da bude na porodu; pusti ga i ne brini se za njegovo zdravlje - prezivjece.

    Jos nesto primijeti: Sve price s poroda ovdje imaju happy end, ma kako dug i tezak porod bio.

    PS: Kao da gledam, ti ces to odraditi za 2 sata i kad te budem pitala da mi opises kako je bilo; ili neces imati vremena, ili se neces vise ni sjecati...



    PUSA!

  3. #3
    Brunda avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,883

    Početno

    Mislim da je u svakom slučaju dobro da muž bude uz tebe.
    On bi baš trebao biti taj koji će te u situacijama kao npr. strah bodriti i podizati ti moral.

    Zašto misliš da je kasno za tečaj disanja? Kada smo mi išli na tečaj bilo je žena pred sam porod. Jedna je čak bila u 41. tjednu :shock:

    Nemoj se bojati. Znam da je to lako reći, ali svi to prođu i prežive, a i znaš što dobivaš time
    Ja sam na to gledala tako što sam jedva čekala da rodim i upoznam se sa svojom bebicom. To je bilo puuuno jače od straha. U stvari, nisam se niti bojala nego jedva čekala da dođe dan D.

    Na razne savjete se ne obaziri. Ako te to toliko opterećuje, zabrani ljudima da te filaju time.

    Sretno!

  4. #4

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    1,535

    Početno

    MOSTARKA, u zelji da ti pomognem savjetom, mozda cu i pogrijesiti, pa nemoj zamjeriti ako je "adresa" kriva.

    Ali, cini mi se da je klia imala strah od poroda (bilo je negdje nesto napisano).

    Probaj njoj poslati pp.

    Da ti kazem da ce sve biti ok i da se nepotrebno brines - mozda nema smisla - ali eto, ipak sam upravo to napisala.

    Uzivaj u kraju trudnoce, uskoro ces ti ljubiti svoju bebicu i gledati na porodjaj kao na jedno prekrasno iskustvo.

    Pusa

  5. #5

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    180

    Početno

    Mostarka, nisi jedina, ja imam još 2 mjeseca do poroda, a već se sad ujutro rano budim od straha i panike oko poroda. Mislim stalno kako ću tamo paničariti i kaoko neću moći surađivati. Nadam se samo da će biti moj ginić tamo, jer bi mi to puno značilo, a suprug će biti negdje u blizini, ne na porodu. Mi smo skužili da bi nas to oboje dodatno izludilo. Meni sigurnost ulijeva stručna osoba koja je k tome i ok čovjek. Ni ja ti nisam išla na tečaj (ležim doma) i blagog pojma nemam o disanju, pa sad ko budala tragam za nekim vježbicama. Ali, tješim se da su rodile i stotine prije nas bez tečaja, a i masa cura kaže kako na porodu zaborave sve o tome što su naučile na tečaju. Naravno da je to individualno. Ima u klinici Mayo dio o disanju, pa možeš pogledati, a ja ti imam i neki tekstić na engleskom o disanju pri porodu .Ako hoćeš mailam ti. Drš se stara, preživjele su sve, pa ćemo i mi. Nisam ti dala nikakv pametan savjet, ali evo barem znaš da nisi jedina.

  6. #6

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    2,765

    Početno

    Ma dajte zene, kakva velika bol... Mora bolit, ali ja to nisam dozivjela kao veliku bol. Ako je ikoga nesto drugo bolilo, znat ce da porodjajna tzv "bol" nije bol u pravom smislu rijeci.
    Mene su u cudu gledali kada sam rekla da sam osjecala valove :shock:
    Nesto, ide, ide, ide.... i hop neeeeestane....
    A rekli su mi da je ta bol kao da mislis da ces umrijeti 8) (zato su mi se svi smijali na Forumu) Mozes mislit kako sam ja onda otisla na porod 8) Posla se pozdravljat sa MM i mamom :shock:

    hajd Mostarka ne brini 8) jos samo malo pa ces ljuljat svoju bebicu
    Bolje ti je da ne mislis na porod, dok ne dodje vrijeme, nego iskoristi ovo malo koliko je ostalo, pa se naspavajjjjjjjjj 8)

    18.3.2004-Edita

  7. #7

    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Lokacija
    Zagreb, Centar
    Postovi
    2,295

    Početno

    mene je bilo frka poroda na početku trudnoće, a što se porod više približavao i moj trbuh rastao i rastao i Vid se sve više i više micao, ja sam sve više maštala o njemu i kako ću ga prvi put ugledati, primiti, dojiti...toliko sam bila u tom iščekivanju i pozitivnim razmišljanjima o onome što slijedi NAKON, da je svaki strah od poroda nestao, doslovno sam jedva čekala da rodim, i upoznam mog malog !!
    u svakom slučaju je dobro da ti M bude s tobom, ali nemoj se uzdati u nekog drugog na porodu /muž, ginekolog../, jer ti si ta koja ćeš roditi i tvoja koncentriranost i opuštenost i snaga će ti najviše pomoći u tome. Nemoj razmišljati o tome kako to i koliko boli, već da je ta bol u funkciji rađanja djeteta i uopće nije neizdrživa, bezbroj žena je rodilo prije tebe - vjeruj mi, i ti ćeš
    A kad vidiš to malo stvorenje , sve ćeš zaboraviti i bit će ti smiješno kako si paničarila, a dobila si najljepši poklon koji postoji, najveće čudo..
    Stvarno se nemaš čega bojati, veseli se što ćeš malu slatkicu uskoro imati u rukama, sve će biti dobro!

  8. #8

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    Vrbovec
    Postovi
    1,796

    Početno

    Eto, ja sam možda od rijetkih koja se nisam bojala poroda. Nisam si jednostavno mogla zamisliti kakva bi to bol mogla biti. Bila sam ustvari jako znatiželjna i nestrpljiva.
    Naravno da boli, ali ne boli tak jako da to jedna žena nebi mogla izdržati.
    I stvarno je istina kad ti kažu da sva bol nestane kad ugledaš svoje dijete .

  9. #9

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    679

    Početno

    mostarko, tebi i bebi

    strah je jaaaako prirodna stvar, ne brini.
    boli se ne moraš bojati, sjeti se što te sve u životu boljelo i prošlo je (zub, udarac u koljeno, stalne glavobolje, gripe, mnogih boli se ni ne sjetiš...).
    meni je u rađaoni pomoglo što sam za svaki trud znala da to moj mali sebi kroči put, pa sam imala odlično 'pokriće'.
    Bolu sam dala smisao i svakim sam se trudom trudila da mali dođe čim prije. Uvjerila sam se da sam posrednik i da je super to što mogu malom pomoći da nam dođe. Joj, kad se pojavio i zaurlao, neprepričljivo :D !!!!!!
    Pokušaj, nije teško dati smisao tom fizičkom dijelu, psiha puno pomaže.
    p.s. I ne brini zbog vježbi. Ja nisam išla jer sam ležala, tata je bio s nama čitavo vrijeme i bilo nam je prelijepo.

  10. #10
    Mostarka avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Lokacija
    Francuska
    Postovi
    460

    Početno

    Ma vi ste pre zlatne ! Nemogu vam objasniti koliko mi pomazu i znace ove vase rijeci, zaista neznam sta bih bez vas al mene strah ne popusta . Danas sam napisla pismo za roditelje i brata a sutra cu za mm i jednu prijateljicu pa nek ostane ako se desi ne daj Boze nesto lose samnom.
    Isto ja nisam bas naj bolja sa Francuskim jezikom a jos kad se izgubim od bolova, kako cu pratiti sta mi babice kazu.
    Jedna prijateljica koja je rodila prije 2 god. mi je rekla da nista jace u zivotu nemoze da boli i sve sto sam cula o porodu mi momentalno ovih dana prolazi kroz glavu.
    Mozda vam izgledam glupa ili smijesna ili bez hrabrica al nema veze, ipak je meni lakse da ja vama napisem istinu nego da skupljam u sebi.
    Ovaj deveti mjesec me je svega strah i neznam sta je ovo.
    Hvala vam svima na dobroj volji za savjetima.

  11. #11

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    679

    Početno

    Mostarko, ja sam ti slušala same horrore prije poroda.
    Kao da se sav svijet osjetio pozvanim da mi povjeri najgore užase zato što sam trudna, pipali su mi trbuh i častili me strahovima. Ljuta sam i kad se sjetim na sve gluposti koje su mi 'morali' pričati.
    IGNORIRAJ!!!!!
    Porod je fantastičan, samo si zamisli da ti stiže beba, nema ništa ljepšeg. Tvoje dijete je najdivniji čovjek kojeg ćeš ikada upoznati!!!
    Veselim se zbog vas i uživajte jedno s drugim. :D

  12. #12
    Mostarka avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Lokacija
    Francuska
    Postovi
    460

    Početno

    I sama sam nestrpljiva cekajuci taj trenutak kad cu vidjeti moje sunce drago al isto tako kad skontam o svim tim bolovima, voljela bih da mogu jos 2 mj. biti trudna.
    Pa zasto uvijek zene moraju radjati :?
    Svima bih bilo lakse da se podijelimo i da nekad i nm mogu da nose bebu.

  13. #13

    Datum pristupanja
    Jul 2004
    Lokacija
    USA
    Postovi
    23

    Početno

    Citiraj MOSTARKA prvotno napisa
    ISvima bih bilo lakse da se podijelimo i da nekad i nm mogu da nose bebu.
    Ja to mom muzu cesto kazem. Ja bih da on uzme jednu bebu, a ja cu drugu!

    S druge strane, moj muz je pomalo ljubomoran da bebe nositi mogu samo ja.

    Sto se tice porodjajnih bolova, meni je trudnoca natprosjecno teska, pa bih radije prosla kroz porod nego ostala ekstra 2 mjeseca trudna!!

    Mislim da bi ti porodjajni tecaj koristio i svakako imaj muza pored sebe na porodu. Teze je kad si sama.

    Kad ti je termin?

  14. #14

    Datum pristupanja
    Jul 2004
    Lokacija
    USA
    Postovi
    23

    Početno

    Ok, vidim kad ti je termin... Jos malo Mostarka i bit ce sve OK.

  15. #15
    mamma Juanita avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    6,285

    Početno

    Meni je jedna draga prijateljica noć prije mog prvog poroda iskreno priznala da mi zavidi :D !
    Ja sam ostala u čudu :shock: ...pa kak mi možeš zavidit, pa idem rodit, a o tome sam dosad čula uglavnom horor priče.
    A ona mi lijepo kaže da joj je to bio najveličanstveniji trenutak u životu, gotovo kozmičko iskustvo...
    Pitam ja nju za bol, a ona odmahne rukom ...

    Naravno da je bilo i boli, ali te njene riječi su me pratile u rodilištu, a mene je cijelo vrijeme-između trudova- drmala lagana euforija što ću postat mama i uskoro držat svoje dijete u rukama .

    Za disanje - nema tu puno mudrosti, a jako pomaže: dok su trudovi lagani, rijetki i skroz podnošljivi- samo duboko i polako diši i pokušaj se što bolje opustit; kad krenu oni pravi, više ni ne možeš duboko disat, nego diši površno, plitko , kao dahtanje, ali je puno bolje kroz nos nego na usta.
    Kad trud počne popuštati, polako usporavaš disanje i kod svakog udaha na kraju malo zadržiš dah (daje ti dodatnog kisika ) i tek onda izdahneš.

    Kada/ako ti se čini da te nepodnošljivo boli, samo zamisli da otvaraš svojoj bebici put prema van, da ta bol ima smisao i da će proći.
    Meni je u tim trenucima pomoglo da u sebi "zazivam" pomoć od Boga (ili bilo koje duhovne energije u koju vjeruješ da ti može pomoći) da izdržim i da sve bude dobro.
    (Mislim da to jako pomaže samim time što misli umjesto na svoju bol usmjeravaš na nešto pozitivno.)
    I tako je i bilo, a biće i tebi tako uz sve ove naše pozitivne vibre .
    Puno sreće !

  16. #16

    Datum pristupanja
    Jul 2004
    Lokacija
    NL - UK - NL
    Postovi
    722

    Početno

    Cure kinezi kazu da je bol u stvari puka poslijedica straha od boli!!! Ja sam se vodila tom mislju. A da sam panicarila!!! Ma ne pitaj! Dami se prva trudnoca nije dogodila nikad' se ne bih mogla odluciti da zatrudnim -- tako da znate da ima i gorih od vas. A te horor price s' poroda .... pa zene ih pricaju jer se onda smatraju vecim/boljim ... a one dobre i lijepe price se ne pricaju jer se ne smatraju posebim!!!!

    Prvi otvaranje je kod mene trajalo sigurno nekih 12-tak sati, a drugo ni sat!!! Na pocetku je isto kao kad trebas da dobijes menstruaciju, onda se k'o malo dvoumis jel' ti ili nije ... kad' skontas da jeste onda te pune adrenalin da pojma nemas da boli Ali salu na stranu. Ovo je meni pomagalo:
    Definitivno opustanje, zamracena prostorija, topla, lagana muzika ....
    Kad' krenu bolovi ti imse prepusti, nek te nose i misli kako se svakim bolom put tvojoj bebi po mao siri .... sve ti je bliza. Koliko god to smijesno i nevjerovatno djeluje jako pomaze.
    Jako pomaze i voda ... u vidu tussa ili kade. Ja bukvalno nisam osjecal nikakav bol.
    Protiv bolova u ledjima pomaze masiranje. Sa svakim novim talasom centralna tacka bola u ledjima se spusta. Ako se zna pronaci u tom trenutku i pritisnuti automatski prestaje. Sad', ko to treba da ti radi!!! MM je takvim majstorstvom nalazio tu tacku da je to nevjerovatno!! Samo stavi ruke na moja ledja i onda pritisne nedje i bol k'o rukom odnesena. I dalje osjecas napetost u stomaku i sl, ali bola nema!!
    Sto se disanja tice ... defiinitivno lagano ispustati vazduh (kroz nos ili usta kako ti odgovara, ali ako ispustas kroz usta lakze ti je kontrolisati). Sama od sebe onda dodje i potreba da udahnes duboko .... pa od pocetka!!!
    Jako bitno da tokom poroda radis stvari koje te smiruju, nemas razloga da se nerviras i imas povjerenja u sebe i ostale oko tebe. Ako sumnjas da ces biti u stanju da cujes nesto, definitivno ti je potreban neko ko ce biti tvoje usi i oci u tom trenutku. Po meni je TM idealna osoba za to!!

  17. #17
    MamaRibice avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    581

    Početno

    Mislim da je dobro kaj se suocavas sa svojim strahom i da ce on, kad porod krene, nestati. Ti se dobro informiraj o fazama poroda, o tome sto te ocekuje.
    I prepusti se, slusaj svoje tijelo. Znas da je bolje suradjivati, a ne boriti se protiv kontrakcija. To je najbolji lijek protiv boli. I najbolji nacin da svojoj bebici olaksas put. A to je najvaznije, zar ne?

    Ako ti je frka zbog komunikacije s osobljem, sigurno je bolje da TM bude s tobom.

    Veseli se najljepsem i najintenzivnijem osjecaju - kad drzis bebu na rukama
    Ne moze bol biti tolika da nadmasi taj osjecaj

  18. #18
    Mony avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2004
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    2,937

    Početno

    Mostarka, ako si procitala moju pricu s poroda vidjela si da sam mislila kako me niceg nije strah. A zapravo nisam bila svjesna straha. Zato mislim da si vec ucinila veliki korak sto si svjesna tog straha i lakse ces se s njim moci boriti kada znas da je tu i da postoji. To je veliki prvi korak.
    A ako te tolko strah boli, pa uzmi epiduralnu. Osjecat ces trudove, ali te nece boliti, tako je barem meni bilo.
    Ja sam sigurna da ce sve biti u redu, a strah je, pa iz ove perspektive, pretpostavljam, normalan.
    Drz se i ne slusaj druge oko sebe, jer kolko god ih odlucis ignorirati, dio njihovih rijeci ce ti ostati negdje u podsvijesti i samo odmagati u kljucnom trenutku.
    Sretno!

  19. #19
    Osoblje foruma apricot avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    zagreb, istočno od... svega
    Postovi
    32,420

    Početno

    Iskreno, radije bih rađala svaki dan tijekom devet mjeseci, nego i jednu jedinu minuticu imala mučnine iz prva četiri mjeseca. Porod je pjesma! Znaš da ćeš ubrzo vidjeti nekoga koga si čekala 9 mjeseci!
    Zaboravi na bol - ništa to nije!

  20. #20
    mama_i_vjeko avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    327

    Početno

    Ma Mostarko, ni ja ne znam kaj me čeka ali toliko sam nestrpljiva...Znam da boli ali ne bih bila trudna ni dana više nego što moram,samo da vidim svoga malenog .Sada mi je već teže, buša mi pritišče mjehur i mišiće i sve me boli ali mogu ja to! Suprug mi govori da porod baš i nije piknik ali nije me briga- znam da će biti bolno ali i to će proći a rezultat te boli će biti moja beba koju ću napokon primiti u ruke,ljubiti i maziti i napokon ću biti mama .Zadrži pozitivne misli.razmišljaj samo o cilju a ne načinu i vidjeti ćeš da ti to možeš Povedi supruga sa sobom ako ti je jezik problem a uvjek ga možeš poslati van ako će ti biti smetnja iako mislim da je porod nama ženama prirodan i urođen i doktori su samo asistencije, slušaj svoje tijelo i sve će biti super! Velika pusa tebi i bebici

  21. #21

    Datum pristupanja
    Jul 2004
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,512

    Početno

    "Danas sam napisla pismo za roditelje i brata a sutra cu za mm i jednu prijateljicu pa nek ostane ako se desi ne daj Boze nesto lose samnom."


    Eeeeeeeeeeej!!! Hajde to lijepo pocijepaj i sjedi napisi pismo koje ces jednog dana citati Luki; o tome kako te strah, ali kako ga jedva cekas.
    Ja, koliko sam upratila - ti si jedna od najmladjih ovdje - krshna, jaka, trudnoca ko po loju....

    Iskreno, ja mislim da je tebe najvise strah toga sto si, uslovno receno, sama, daleko od svojih. Ima li sanse da ti mama ili neko blizak (pored, naravno TM-a) dodje biti uz tebe tih dana?

    Pusa i molim te nemoj tih crnih misli.

  22. #22

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    244

    Početno

    Ja sam se bojala drugog poroda puno više nego prvog.
    Kada sam prije prvog poroda tražila gdje je tečaj za porod u DZ, na hodniku sam srela čistačicu i kad sam joj rekla kaj tražim rekla mi je - dijete mora van, kaj će vam tečaj.
    A tečaj mi je baš pomogao da se riješim straha, na porodu mi nije bio od koristi.

  23. #23

    Datum pristupanja
    Mar 2004
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    272

    Početno

    Draga uzalud da ti kažem nemoj se bojati kad je to jače i od tebe i od mene.Smatram da je strah prirodan pogotovo kad ne znaš što te čeka.No,ipak sav strah se jednostavno zaboravi kad za to dođe vrijeme jer ti jednostavno nemaš vremena za strah.U trenutku kad za to dođe vrijeme mislit ćeš samo o trudovima,disanju i kako će sve to što prije proći,a boli se poslije više nećeš ni sjećati jer prođe istog trenutka kad tvoje malo dođe na svijet.
    I ja sam o tome razmišljala,ali poslije vidiš da je takav strah u stvari bespotreban.Ne kažem da me opet neće biti strah,vjerovatno hoće,ali puno je važnije da sve prođe u redu.
    Ti sama sebi reci ja to mogu i nema te boli i straha koja će te prepasti do konačnog cilja za koji svi znamo koji je.
    Drži se i hrabro naprijed!!!!

  24. #24
    Mostarka avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Lokacija
    Francuska
    Postovi
    460

    Početno

    Pa mozda me je i uhvatio velik strah jer sam daleko od svoje zemlje i mojih naj blizih.
    Ja cu 30.11 napuniti 24 god. i dobit cu naj ljepsi poklon na svijetu svoga Luku.
    Isto mi je nezgodno zbog tog jezika jer svaki put kad sam na UZV ili nekom blizem susretu do bebe, ja naprosto ne razumjem ama bas nista doktora kada mi prica a to je vjerovatno zbog uzbudjenja zato me je malo strah da mi se to desi i na porodu a to mi je prvi porod,velika nepoznanica i jos da se pocmem gubiti a ne razumjem sta mi kazu kako trebam i popucam da me nemogu sasiti.
    Ma stvarno neznam sta je samnom sada i na trenutke se nemogu nacuditi same sebe i tolikog straha od poroda al sta cu, to je nesto jace od mene i gotovo.
    Ne smatram se kukavicom zbog toga al ipak mislim da sam se previse preplasila.
    Naravno nakon svih vasih odgvora i rijeci potpore moram vam priznati da ste me dobro ohrabrile i da nije vise u meni onaj ludjacki strah i HVALA vam na tome !
    MM ce biti samnom na porodu i mislim da ce mi to dobro doci.
    Takodjer sam uspijela nagovoriti moju baku koja ima 65 god. da mi dodje al zaista je dugo trebalo jer ju je strah aviona i do sada nikada nije putovala u njemu al ce doci za 2 tjd. i eto.
    Sada idem napisati Luki pismo

  25. #25
    Audrey avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    2,023

    Početno

    Svi se bojimo nepoznatog. Tebe čeka jedan događaj kojeg prije nisi iskusila, a čula si o tome puno horor priča, u stranoj si zemlji, ne razumiješ dobro jezik, nisi sigurna da ćeš radi toga sve shvatiti i uraditi što treba. Sigurno ti je lakše što ti dolazi baka, ona je dio tvog poznatog i sigurnog svijeta, osoba koja te štitila i tješila dok si bila mala. Jel da da sad stvari izgledaju malo ljepše?!
    Ne boj se boli, ona dođe i prođe, mene je zub znao boliti danima, a porod ipak prije završi. I s puuuuno ljepšim ishodom . Mene je puno više bilo strah onoga iza poroda, hoću li znati oko bebe, hoću li znati odgovoriti na njene potrebe... Imala sam noćne more o tome kako mi dijete plače, ja se ubijam živa da je smirim, dajem jesti, prematam, nosam, ...ali ona se dere i dere... ne prestaje...a ja onda sjednem, stavim glavu u ruke i plačem...
    Vidjet ćeš, jača si nego što misliš, pregurat ćeš ti to!

  26. #26

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    2,765

    Početno

    Mostarko, ni ja nisam dobro znala Njemacki kada sam bila trudna.
    Nekako sam se jos snalazila na ginekoloskim pregledima, ali kada bi doktora htjela nesto vise pitat, tu je bio MM.

    Uoci poroda rekla sam MM da cu na porodu kada me bude bolilo psovat na Bosanskom, ionako me niko nece razumjet
    Jest vraga, cijelo vrijeme kada je bio malo jaci trud, govorila sam scheisse I vjeruj bilo im je simpaticno jer nisam vikala. A da je porod duze potrajao, vjerovatno bih u potpunosti naucila Njemacki jezik 8)

    18.3.2004-Edita

  27. #27
    Ifigenija avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Postovi
    4,570

    Početno

    Citiraj MOSTARKA prvotno napisa
    Pa mozda me je i uhvatio velik strah jer sam daleko od svoje zemlje i mojih naj blizih.
    Ja cu 30.11 napuniti 24 god. i dobit cu naj ljepsi poklon na svijetu svoga Luku.
    Isto mi je nezgodno zbog tog jezika jer svaki put kad sam na UZV ili nekom blizem susretu do bebe, ja naprosto ne razumjem ama bas nista doktora kada mi prica a to je vjerovatno zbog uzbudjenja zato me je malo strah da mi se to desi i na porodu a to mi je prvi porod,velika nepoznanica i jos da se pocmem gubiti a ne razumjem sta mi kazu kako trebam i popucam da me nemogu sasiti.
    Ma stvarno neznam sta je samnom sada i na trenutke se nemogu nacuditi same sebe i tolikog straha od poroda al sta cu, to je nesto jace od mene i gotovo.
    Ne smatram se kukavicom zbog toga al ipak mislim da sam se previse preplasila.
    Naravno nakon svih vasih odgvora i rijeci potpore moram vam priznati da ste me dobro ohrabrile i da nije vise u meni onaj ludjacki strah i HVALA vam na tome !
    MM ce biti samnom na porodu i mislim da ce mi to dobro doci.
    Takodjer sam uspijela nagovoriti moju baku koja ima 65 god. da mi dodje al zaista je dugo trebalo jer ju je strah aviona i do sada nikada nije putovala u njemu al ce doci za 2 tjd. i eto.
    Sada idem napisati Luki pismo
    Nisam još rađala, ali ne bojim se porođaja nimalo.
    Svi mi znamo za bol - bolio nas je zub, glava, slomile smo ili uganule ruku - jel tako? I nismo nikad krepale od bola. ja dapače rijetko uzimam pain killere - provjerim kod dr. jel to neki bol koji ukazuje na neki ozbiljan problem - ako nije - fino se uvalim, mantram si nešto i čekam da prođe. Ako se braniš od bola i ako te boli - još će ti biti gore. Znači - nije bol problem, on je znak nečega.

    E sad - ako znaš da bol koji ti se zbiva ne ukazuje ni na šta lošega - dapače, to je dobar bol koji pomaže bebi da izađe - jasno je da se ne trebaš bojati tog bola - on je tu, neće otići, ali jednostavno uroniš u njega, zatvoriš oči, dišeš - i istrpiš. Postoji teorija da je porođajni bol signal majci da ode na sigurno i posveti se rađanju djeteta, umjesto da nastavi kopat, tipkat ili nešto slično. Znači - totalno bezopasan i dobar bol

    Porođajna bol ti nikako ne može naškoditi, jel tako

    Misli na rađanje bebe, a ne na bol.

    Druga stvar koja mislim da ti može pomoći - brže bolje nauči najvažnije riječi na francuskom u vezi poroda, dakle:

    - trud
    - otvorenost, otvorena
    - brojeve (do 10 cm - koliko ti treba za izrazit otvorenost cervixa)
    - cervix
    - mišići
    - disanje - duboko, plitko, površno.
    - tisakaj
    - stani
    - odmori se
    - sve je u redu
    - carski rez
    - dajte mi vode, ugasite svjetlo,
    I dopuni sama rečenicama i frazama koje misliš da će ti trebati.

    Možda ima cura koje znaju francuski pa ti to mogu napisati (s izgovorom ) - ako ne - ima to na netu.

    I treća stvar - pročitaj sve o porodu, faze, stupnjevi, što se kada zbiva, budi informirana, čitaj priče s poroda - ima toga na netu na svim jezicima.

    Nakon deset priča činit će ti kao da sve živo znaš. I znaš - ono najbitnije je u tebi - instinkt i mudrost ženskoga tijela i tvoje ljubavi za bebu. Oplođeno sa znanjem - to je sve što ti treba.

    Drži se i ništa se ne boj. Napravit ćeš sve što možeš (i sve što trebaš), beba će napraviti svoj dio, doktori su tu da ti pomognu (oni znaju svoj posao) i još ako vjeruješ u Boga - da je i on tu da ti pomogne (slobodno se moli za vrijeme trudova ). Zapravo si među najzaštićenije žene na svijetu - ženama sa razvijenoga Zapada. Zato - budi zahvalna da je to tako i prepusti se najvećem čudu koje ćeš doživjeti.

    Uz tebe smo i sve mi sa ovom foruma!



  28. #28

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    London
    Postovi
    1,542

    Početno

    Svaki trud je poput lavine kojoj se jednostavno trebas s povjerenjem prepustiti da te nosi. Sto se vise prepustis, to ti je lakse. Ako se uredotocis na bol, tada ona postaje tvojim gospodarom. Ako se usredotocis na nesto sto je iznad boli (svemir, boga, nesto sto ti predstavlja utociste ili daje snagu), tada to nesto gospodari boli. Izmedju svakog truda slijedi onaj dio koji je ispunjen blazenstvom (pod utjecajem hormona endorfina koji su prirodni analgetici). To je fantastican osjecaj opijenosti koji ti pomaze da se suocis sa novim naletom lavine iza kojeg opet slijedi blazenstvo. I tako sve dok se ne susretnes sa svojim malim borcem koji prolazi kroz slicna stanja kao i ti.
    Ako je moguce da okolina bude takva kakva tebi odgovara (svjetlost, zvuk, miris itd...) i da je sve podredjeno tvojim zeljama, tim bolje.
    Ako nije moguce, zatvori oci, iskljuci se i ne obaziri se na nikoga.
    Ako te uhvati strah, ne dozvoli mu da te preplavi; zamisli nesto lijepo, nesto sto ti ulijeva povijerenje, nesto sto te osnazuje.
    Um je, kaze vecina mislilaca, jaci od tijela
    Sretno i blazeno!

  29. #29
    Osoblje foruma mamma san avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    10,959

    Početno

    Mostarka, čitam o tvojim strahovima...ma kao da čitam neke svoje misli u trudnoći!! Vjeruj mi, mislim da sam vjerovatno najveća kukavica na forumu i okolici... Moj prag boli je u minusu... :/ mene boli kad i ne boli... mene boli kad mislim da će me boliti.... mene boli i kad drugog boli....

    Međutim, priznajem, urlala sam ko svinja na porodu, ali ti odgovorno tvrdim NIJE ME BOLILO!! (mislim je ali stvarno me je bolilo kao malo jača menga!!)...mislim da sam urlala više od straha da će me boliti nego što me je boljelo... samo si pročitaj moju priču sa poroda...

    Što se tiče jačine bole, najjača bol koju sam osjetila bila je bol od neuralgije trigeminusa koja je trajala 3 mjeseca...Ako te interesira kako to boli proroštaj po netu... ...jedina stvar je što nema analgetika koji ti trenutačno pomaže... što kod poroda možeš tražiti..

    S druge strane, porod je jedna od najljepših događaja u mom životu... ne prođe niti jedan dan da se ne sjetim još jednog detalja sa poroda...i prisiljavam se prisjećati svega, jer ga ne želim zaboraviti dok sam živa ...

    MM na porod će ići i sljedeći put....preporučam ti da i ti povedeš svog, jer to iskustvo je nezamjenjivo...

    Eh a sad, što se tiče jezika....ja ti mogu pomoći sa par riječi na francuskom, ali bojim se da te krivo ne shvate: VULEVU KUŠE AVE KMUA??

  30. #30
    vanjci avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Split
    Postovi
    722

    Početno

    morala sam se javiti na ovu temu. da porodaj boli-boli i to dosta, na trenutke pomislis da neces izdrazati!! prvi put sam za vrijeme trudova pri kraju zazavala sestru da bi ja na carski samo da prode i nakon poroda napisala esej o tome kako me bolilo da mi ne bi palo na pamet ponovo i nije mi padalo na pamet jedno 3 mjeseca.onda sam se zazelila. drugi put sam isto mislila da je grozno dok je trajalo i pitala za nesto za ublazavanje bolova. esej je ovaj put bio puno kraci i zelja za trecim se javila nakon 1 mjesec. sad jedva cekam sljedecu trudnocu i sljedeci porod. ne da me nije nimalo srah bolova nego zbilja zavidim svim prijama koje upravo imaju ici poradati se. zelila bi sa svima u radaonicu da ponovo osjetim bar preko njih, taj divan osjecaj kad beba izade :D
    ne znam da li sam ovo uspjela dobro objasniti ali koliko god boli to je tako divna bol-nakon tih par sati na svijet dode nesto tako prekrasno :D
    joj kad ce vise ponovo :D
    e, da kako sam osjetila i bolne menstruacije i kamence na bubrezima i ukocenu kicmu-sve je to puno puno gore od poroda jer nakon svega toga nema nista, a ovdje dobijes nagradu za sve sta si prozivila :D

  31. #31

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    1,535

    Početno

    Citiraj vanjci prvotno napisa
    .... da ponovo osjetim bar preko njih, taj divan osjecaj kad beba izade :D ...
    :D slazem se, vanjci, iako bih u svom slucaju dodala da mislim da ti nedostaje jedna rijec

    naime, iza ove dvije rijeci
    Citiraj vanjci prvotno napisa
    .... divan osjecaj :D ...
    ja bih dodala velikim slovima - OLAKSANJA.

    ... i nevjerice da je sve gotovo i da je to kmecavo zguzvano sto ti prinose tvoja beba i da se napokon vidite face-to-face... i kidanja od smijeha kad shvatis da je beba isti-tvoj-muz, ali stvarno isti u minijaturi.... i.... jos masu emociju zbog koje bih isla ponovno roditi - odmah sad!

    prekrasno...

  32. #32
    dijanam avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    975

    Početno

    Mostarka, toplo ti preporucujem:

    http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...D=67&Show=1236

    I drzi se! Trud ima najljepsi moguci smisao. Sjeti se da beba prolazi kroz puno vecu bol i da joj mozes olaksati. Nemoj se prepustiti osjecaju boli vec "poslu" koji moras odraditi jer si jaka, jer to mozes, jer te je Bog obdario, jer si ZENA.

  33. #33
    Mostarka avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Lokacija
    Francuska
    Postovi
    460

    Početno

    Mamma san , procitala sam tvoju pricu i stvarno je super .
    Sto se tice podnosenja bolova mislim da smo potpuno iste jer ih ni ja ne podnosim.
    Sve sam price sa poroda procitala i svaka ima svoje dragocijenosti a meni su dosta olaksale i upoznale sa nepoznatim.

  34. #34
    Matilda avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    na turneji
    Postovi
    3,232

    Početno

    Draga Mostarka!
    Ja sam se nekako pomirila s tim strahom. Znala sam da to moram odraditi kak se spada i da nema natrag. I pokušala sam pobijediti bol.
    Išla sam na tečaj za trudnice koji mi je pomogao shvatiti da se bol može kontrolirati. Bol sam kontrolirala disanjem, brojanjem i mislima da mi još 10 sekundi fali do prestanka truda.
    Ma zapravo ja sam jedva čekala da beba izađe van jer sam htjela vidjeti kako izgleda. I kad je vodenjak pukao, ja sam bila u euforiji jer sam si rekla: KOnačno! Danas ću postati mama!
    Znači, nauči disanje i u glavu stavi samo pozitivne misli o svojoj bebi. Pusti teške priče i bolne porode.

    Ako želiš, ima među pričama s poroda i moja priča. Dosta sam detaljno opisala porod pa možda ti pomogne.

  35. #35

    Datum pristupanja
    May 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    54

    Početno

    ...super da si otvorila ovu temu, jer ja imam toliko verzija straha od poroda i snova o tome da sam vec luda..... ..... sanjam sve verzije doktora sestara, bolnice... sto dani vise odmicu, strah je sve veci.... bit ce da je to normalno prvorotkinjama... Inace imam jednu stretnu vijest.... moja prijateljica koja je inace uzasna fobicarka i vezi svega (mozes si zamisliti onda kakva je bila tijekom trudnoce upravo jutros je rodila .....i ...otisla ja danas popodne k njoj .... sa strahom... bilo me strah sta ce mi sve ispricati.... i neces vjerovati.... rekla je da to nije nista strasno... da su price o porodu preuvelicane... a rodila je bez epiduralne.... trajalo je svega par sati ... sad je sretna ko nikada prije i jedva ceka da dode doma sa svojim malim deckicem ....

  36. #36
    Mostarka avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Lokacija
    Francuska
    Postovi
    460

    Početno Uhhh !

    Do sada sam se budila svako jutro oko 06h i pucala od razmisljanja a sada svaki put kad se probudim za WC, poslije ne mogu da zaspem po 30min/1h :/ i mislim li mislim.
    Jedan dan uvjerim samu sebe da sam izbila taj ludi strah iz glave al drugi se dan sve vrati pa cak i vise.
    Vase podrske su mi dobro dosle i jako mi puno znace al mene strah ne popusta jer sam inace osjetljiva na bolove a jos sto sam svjesna da je porod naj veca bol koja se naravno vrlo brzo zaboravlja,uhhh moj Boze! kojim putem sve to proci i doci do zaborava ?
    Na sve sam se nacine informirala o porodu,procitala puno toga,isla u bolnicu u kojoj cu se poroditi i zaista sam zadovoljna ljubaznoscu osoblja itd... al mene strah .

    Bas sam kukavica

  37. #37

    Datum pristupanja
    Mar 2004
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    272

    Početno

    Priče mogu biti i ovakve i onakve,možeš pročitati sve što nađeš o porodu,ali dok sama to ne prođeš nijedna priča nije dovoljno uvjeljiva da bi se ti oslobodila straha.
    To jednostavno sama moraš proživit da bi znala kako je to!
    No,ne boj se,bol se i strah brzo zaboravi,imaj to na umu!!!

  38. #38
    Ifigenija avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Postovi
    4,570

    Početno Re: Uhhh !

    Citiraj MOSTARKA prvotno napisa

    Na sve sam se nacine informirala o porodu,procitala puno toga,isla u bolnicu u kojoj cu se poroditi i zaista sam zadovoljna ljubaznoscu osoblja itd... al mene strah .

    Bas sam kukavica
    Draga, probaj definirati ČEGA konkretno te je strah?
    Boli?
    Smrti?
    Da neće sve biti u redu s bebom?

  39. #39
    Mostarka avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Lokacija
    Francuska
    Postovi
    460

    Početno

    Eh moja Ifi , cega me nije strah ? Pod broj jedan su bolovi i da li cu biti jaka da prodjem kroz to , broj dva, da li ce beba biti u redu itd. broj tri,kako cu se ja snaci kad dodjem kuci :/
    Ma uvijek nesto ima, stvarno je ovo previse za moju glavu. Po danu sam sretna a po noci mi se nabere milon stvari za prepadanje i razmisljanje.
    Ma neznam vise, kako sam pocela odbrojavati zadnja 4 tjd. kao da je u mene nesto uslo sa velikim strahom.

  40. #40
    ivancica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Postovi
    3,356

    Početno

    Ja sam inače nenormalni trtaroš i kukavica a uz to i živi hipohondar.Kad sam ostala trudna pa sve do poroda isto sam kao i ti stalno mislila kako ću ja preživiti tu bol na porodu.Imala sam pojam da je to najgora moguća bol koju živ čovjek može doživjeti.U trenucima poroda svakim trudom sam očekivala sve veću i veću bol, kad ću osjetit tu nenormalnu bol o kojoj su svi pričali.Nisam ni tada znala dali ću je moći podnijeti.Mislila sam,to će sigurno biti kad beba bude izlazila, i priznajem da sam se jako bojala.Kad je došao trenutak da moram tiskati,beba je već izlazila bol je jednostavno nestala i za par trenutaka sam shvatila da nisam "umrla", nisam dočekala tu tako stravičnu bol koju sam zamišljala.
    Ako si ikada imala menstruacijske bolove,(tako sam si ja bar zamišljala,jer ja sam ih imala i uvijek sam morala uzeti neku tabletu za bolove),probaj si utuviti u glavu da su to otprilike takvi bolovi samo malo i malo više jači ovisno o trenutku i odmicanju poroda,a kad misliš da će biti još jači rodiš.I sva bol nestaje.Ja sam pitala doktore i babicu,iskreno, kad sam rodila:"I to je to?Pa gdje su ti stravični bolovi o kojima svi govore?"
    Da ti sad kažem da već 6 mjeseci se bojim ići izvaditi zub jer mi je to veći strah nego ići roditi!

  41. #41
    Ifigenija avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Postovi
    4,570

    Početno

    MOstarka - razmisli o toj boli - nijedna žena nije skapala od te boli i većina kaže da nije to tako strašno. Kad mogu sve - možeš i ti.
    Najgori neprijatelj ti je u biti strah jer ti strah stišće glatko mišićje, time sprečava normalan tijek trudova, otvaranja cervixa pa će te još jače boljeti. Važno je da pročitaš o ugodnim položajima - čula sam da je na leđima najgore; trudovi navodno manje bole kad ležiš na boku, sjediš na lopti ili se šećeš.

    Dakle - uz malo informacije vidiš da nema razloga da se bojiš.

    Usput - možda možeš nabaviti neku kazetu s meditacijom protiv straha od poroda, vidjela sam da toga ima, valjda ima i u Francuskoj 8)

    Disanje će ti isto pomoći.

    Ako bolovi budu jaki - dobit ćeš anesteziju. Nisi sama niti si prva koja rađaš. Vjeruj u sebe i ljude koji će ti pomoći da rodiš.

    S bebom će sve biti okej - da nešto nije okej, već bi znala, jel tako

    Kad dođeš doma - tko će ti pomoći? POčni sad razmišljati što ti je bitno da svaki dan uradiš, što možeš ostaviti za mirnija vremena, a što ti drugi ljudi mogu pomoći.
    Razlomi tu komadinu obaveza na dijelove koje možeš hendlati:
    ono što možeš i želiš sama, npr.
    1) dojit i nosit dijete
    2) naspavat se kad god možeš
    3) ići u šetnju čim budeš mogla
    4) posvetiti se sebi da zadržiš mir i stabilnost; otuširati se, pročitati nešto, popričati s frendicom ili mamom, naći vremena za muža

    ono što ti može učiniti muž, npr. (ti najbolje znaš u čemu se možeš osloniti na njega):
    1) donijeti stvari iz dućana
    2) pripaziti bebu dok se ti kupaš, čitaš ili odmaraš
    3) staviti robu prati, oprati suđe
    4) da ti svaki dan posveti pol sata, da te mazi, masira, priča s tobom ili s tobom i bebom

    ono što ti može pomoći netko drugi, mama, sestra, svekrva ili koga već imaš:
    1) skuhati
    2) usisati
    3) peglati

    ono što možeš platiti nekoga da ti učini:
    1) nekad možeš naručiti hranu
    2) platiti nekoga da ti pegla ili nešto slično
    i tako dalje.

    U biti - za normalan tijek života trebaš svega par stvari,

    Svaki dan nešto toplo za pojest, donijet osnovne namirnice iz dućana, oprat suđe
    STavit bebinu robu prat i sušit
    Tu i tamo pospremit
    Odmorit se
    Igrat se s bebom, dojit je i tako...

    Uglavnom - nije to tako nesavladivo kao što izgleda, samo jasno reci mužu i onima koji ti pomažu kako vidiš njihovu pomoć; svima će biti jednostavnije.

    Naravno da nećeš prvih mjesec dana kretat u nove biznise, kupovat novi auto ili polagat neke ispite. Samo minimalno - da se upoznaš s bebom, da se odmoriš, da pružiš mužu priliku da se upozna s bebom i da vidi da ga voliš. Morate pojest, imat oprano, tu i tamo čisto - al ni ne morate bit savršeno speglani niti kuća mora blistati.

    Prvo stavi na prvo mjesto i sve će biti okej. Kako budeš savladala osnovne zadatke, tako ćeš si dodavati nove... samo polako i strpljivo. Bez osuda prema sebi - rođenje djeteta ti je najveća stvar koja ti se dogodila i najveća promjena. Nemoj očekivati čudo od sebe, jednostavno reci što očekuješ od sebe, porazgovaraj s nekim bliskim o tome da ti pomogne uvidjet jel to realno ili nije. I onda polako svaki dan nastoj uživat što je moguće više.

    Bit će vremena i za rifljanje i za izlaske i za čitanje... sad je vrijeme za bebicu i tebe.

  42. #42
    Mostarka avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Lokacija
    Francuska
    Postovi
    460

    Početno

    Hvala Ifi ! Zaista poslije ovakvih savjeta sto si mi dala , covjeku mora biti lakse. Takodjer sam shvatila da je moj problem samo strah od bolova i komplicirani porod. Sto se tice bebe i svih ostalih stvari znam da ce mi biti kao i ostalim mamama, prvih 2tjd. malo nezgodno i kasnije kao pjesma al bolovi su druga strah.
    Samo odbrojavam dane za susret sa mojom bebom a za bolove sam vec rekla, zbog njih bih bila trudna bar jos 2 mjeseca.
    Cure drage puno vam hvala na savjetima i podrsci jer zaista to super dobro ohrabri covjeka.
    Velika pusa svim rodama

  43. #43
    Brunda avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,883

    Početno

    Moja mama je znala reći: Boli, ali da tako neizdrživo boli, nijedna žena se ne bi odlučila na drugo dijete 8)

  44. #44

    Datum pristupanja
    Jul 2004
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,512

    Početno

    Nego, Mostarko, kad ce baka?
    Fol bi bio da baku naucis da nam ovdje otvori topic kad se ti (lakse nego sto mislis da hoces) porodis.
    baki

  45. #45
    Mostarka avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Lokacija
    Francuska
    Postovi
    460

    Početno

    Citiraj ninet prvotno napisa
    Nego, Mostarko, kad ce baka?
    Fol bi bio da baku naucis da nam ovdje otvori topic kad se ti (lakse nego sto mislis da hoces) porodis.
    baki

    Bas si me nasmijala. Baka dolazi do Srijede a ona i otvaranje topica .... to je vec malo nesigurno da ce uspijeti al ipak cu pokusati

  46. #46
    Mostarka avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Lokacija
    Francuska
    Postovi
    460

    Početno

    Kuku meni :/ ne ostaje jos puno, samo 11 dana. Presretna zbog bebinog dolaska al me straaaah bolova. Po citav dan sam u pokretu samo da ne mislim o tome, nervozna sam takodjer jer cim me uhvati neki grc ja kontam: eto ga !!
    Ufff ! Nisu bas lagani ovo zadnji dani, sve mi ide na zivce, uhvati me tuga pa za 15 min. opet sve u redu.
    Ti ludi hormoni
    Al od svih tih strahova i nervoze izvlaci me pomisao na mog slatkog .

  47. #47

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    slavonski brod
    Postovi
    374

    Početno

    Sad ces reci mozda da je meni lako jer nisam u tvojoj kozi, ali evo citam te i moram ti nesto napisati.

    Kada te uhvati panika i strah od bolova samo pomisli koliko ce biti divan trenutak kada ugledas svoju bebu, kada ju prvi puta uzmes u ruke, podojis...............

    Ma otjeraj sve strahove od sebe..........nemoj dozvoliti da ti oni ugusuju najdivnije trenutke koje ces uskoro moci dozivjeti.

    Ja ti zelim brz i lagan porod, prekrasnu zdravu bebicu i da sto prije uđes u kolotecinu kada se vratis kuci.
    Pomazi stomak i samo hrabro

  48. #48
    Mostarka avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Lokacija
    Francuska
    Postovi
    460

    Početno

    Naj ljepsa hvala Emanuel !

  49. #49

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    180

    Početno

    Mostarka, jel' ćeš ti to u Francuskoj roditi ili sam nešto krivo shvatila? A propos grčeva, ja se borim s njima od 19 tjedna. Uf!

  50. #50
    Mostarka avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Lokacija
    Francuska
    Postovi
    460

    Početno

    Da,da. U Francuskoj cu roditi moja Merlose. Zasto ?

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •